Posljednji pozdrav legendi zvanoj Sabine Schmitz
Šok, nevjerica i tuga za osobom koju čovjek sretne samo jednom u životu nije ništa čudno. Jer impresije tog jednog susreta zbog čiste karizme jedne takve osobe traju čitav život.
Stoga mogu reći da sam upravo zbog takvog jednog susreta izuzetno tužan. Jer je ovaj svijet prerano napustila jedna stvarna vozačka legenda. Ali i jedna od najzanimljivijih, najkarizmatičnijih i najposebnijih osoba koje sam ikada imao čast sresti.
Već je godinama svakodnevica da u određenom dijelu dana sjedim ispred praznog dokumenta na monitoru i smišljam kako uobličiti neku suhoparnu najavu u nešto konkretno, informativno i barem nazivno zabavno. Ponekad taj proces traje tek minutu, a ponekad je potrebno pola dana i pola kutije cigareta da bi se na silu izvukla tek pokoja rečenica.
No u ovom slučaju niti jedan od opisa nije adekvatan. Jer se inspiracija u ovom momentu pisanja teksta svodi na tugu i gubitak jedne osobe koja nije u mom krugu obitelji i prijatelja. Ali je na mene svejedno ostavila traga.
Jer kako sam već u samom uvodu u ovaj tužan tekst napisao, radi se o jednoj od najzanimljivijih, najkarizmatičnijih i najposebnijih osoba koje sam ikada imao čast sresti.
A ta se osoba zove Sabine Schmitz.
Iako sam ovu genijalnu ženu upoznao prije petnaestak godina i u njenom društvu proveo tek nekoliko sati, impresija apsolutne zaluđenosti brzinom istog je momenta bila vidljiva. Baš kao i vječno nasmiješene oči prepune emocija. Onih prema vožnji, ali i onih prema ljudima s kojima se Sabine iz dana u dan sretala na stazi i oko nje. Ljudima koji su najvjerojatnije poput mene osjetili tugu zbog prerane smrti ove predivne osobe.
Živjeti 51 godinu i u tom vremenu postati ne samo jednom od najboljih vozačica na svijetu, već i jednom od najzanimljivijih osoba iz domene svijeta automobila definitivno nije mala stvar. A uz to odvajati svoje vrijeme i uz karijeru brinuti za obitelj za neke je praktički nemoguće. No Sabine je u samo nekoliko sati druženja sve to višestruko potvrdila.
Njeni uspjesi za volanom i na stazi nisu ni najmanje upitni. Jer u krajnjoj liniji rezultati čak i suhoparno (tj. brojkama) navedeni potvrđuju taj dio priče. Stoga nema smisla apostrofirati sve ono poznato što su svjetski mediji već objavili od prekjučer do danas. Jer suhoparnost u bilo kojem obliku jedna ovakva osoba jednostavno ne zaslužuje. Pogotovo ne sada kada je više nema među nama.
Sabine Schmitz rođena je 1969. godine u Njemačkoj, odnosno točnije u gradiću pod nazivom Adenau. Karijera u auto-sportu za nju nije bila nešto unaprijed zacrtano, jer njeni roditelji nisu bili trkači ili vlasnici nekog trkaćeg tima, već vlasnici restorana.
Ali kako je Sabine odrastala nadomak legendarnog „zelenog pakla“, odnosno staze pod nazivom Nürburgring Nordschleife, nije nimalo čudno da je s vremenom otišla u smjeru auto-sporta, te da se uz tu slavnu stazu vezao dobar dio njenog života.
Tijekom života je svako malo ostvarila neki zanimljiv rezultat unutar nastupa na utrkama. A sam vrh svoje trkaće karijere Sabine bilježi 1996. godine, kada unutar ukupnog poretka uzima prvo mjesto na utrci 24 sata Nürburgringa. Time postaje prva žena kojoj je to ikada uspjelo i već je samo taj uspjeh sasvim dovoljan da Sabine ostane zapisana u analima povijesti. I to ne samo one koja podrazumijeva Nürburgring, već i svijet utrkivanja u svom općenitom smislu.
No samo dvije godine kasnije Sabine postaje i prva žena koja je ikada pobijedila na VLN Endurance Championshipu, što pak samo potvrđuje o kakvom se talentu radi. Jer ljubav prema brzini za Sabine očito nije imala granica. A to je pak nešto što sam i osobno imao prilike iskusiti.
Naime, 2009. godine sam imao prilike posjetiti Nürburgring. I u masi tih dana prezentiranih automobila i komponenata imao sam prilike sresti i nekolicinu ljudi koji svoj kruh zarađuju unutar domene automobila i auto-sporta. No kada sam pukom srećom uspio završiti na suvozačkom sjedalu „Ring Taxi“ BMW-a M5 kojim je upravljala upravo Sabine Schmitz, krenula je priča koja traje i dan-danas.
Priča u kojoj nikada do tada nisam osjetio toliko adrenalina, straha i užitka, ali i priča u kojoj me od zavoja do zavoja nogama, rukama i glasom vodila upravo Sabine.
Kada jeta suluda i neopisivo brza vožnja završila, te nakon što sam prestao razmišljati o tome kako bi bilo da legnem i poljubim zemlju na kojoj stojim, Sabine se počela smijati. I potom je krenula priča u kojoj sam u relativno kratkom vremenu uspio saznati neke konkretne informacije o njenom putu kroz svijet automobilizma. Ali i steći neke dojmove koje nije u stanju ostaviti baš svatko.
I upravo u tome Sabine jest jedna od najposebnijih osoba koje sam ikada sreo. Jer takvu količinu entuzijazma i ljubavi prema nečemu rijetko je moguće vidjeti kod ljudi.
Tijekom godina i godina, njenu sam karijeru u sklopu svijeta utrkivanja i televizijskih nastupa uvijek s guštom pratio. Jer njena je ljubav prema automobilima i entuzijazam prema vožnji i brzini u svemu tome itekako donijela svježinu. Takvi su za početak bili njeni nastupi u sklopu legendarne tv-emisije „Top Gear“ . I to ne samo u ulozi gošće, već i u onoj koja je prije nekoliko godina podrazumijevala jedno ov voditeljskih mjesta unutar te svjetski poznate emisije.
Isto vrijedi i za njen trkaći tim pod nazivom „Frikadelli Racing“. Tim koji je Sabine osnovala sa svojim mužem Klausom, te koji je u relativno kratkom vremenu postao jednim od najpoznatijih trkaćih timova u Njemačkoj. A i šire. Odnosno tim koji bez ogromne energije ove posebne žene sigurno ne bi bio ono što jest.
„Sabine Schmitz (14.5.1969 – 16.3.2021.) napustila nas je u utorak nakon duge i hrabre borbe s rakom.
Imala je 51 godinu i iza sebe je u dubokoj tuzi ostavila muža Klausa Abbelena, rodbinu i prijatelje“.
Riječi su to s kojima se u kratkoj objavi za medije od Sabine oprostio njen tim.
Na tu su se objavu nadovezale mase pratitelja i štovatelja lika i djela ove itekako posebne žene, a svoju je objavu samo nekoliko minuta kasnije objavila i službena stranica Nürburgringa, odnosno staze na kojoj je Sabine napravila više od 30,000 krugova.
Unutar te je također kratke objave rečeno ovo:
„Nürburgring je izgubio svoju najpoznatiju trkačicu. Sabine Schmitz je prerano otišla nakon teške bolesti. Nedostajat će nam zajedno sa svojom veselom naravi.
Počivaj u miru Sabine“.
Stoga usprkos tek jednom susretu i nekoliko sati provedenih u društvu ove fenomenalne žene mogu u ime portala, ali i svoje osobno uputiti posljednji pozdrav:
„Auf Wiedersehen Frau Schmitz“. Iskreno mi je žao da si prerano napustila ovaj naš smiješan i pomalo blesavi svijet. I nadam se da ćeš umjesto „zelenog pakla“ pronaći svoj zeleni raj i u njemu napraviti vječni „Karussell“.
