Peugeot predstavlja svoj GT Line paket
…no prije nego se poveselite povratku nekim zanimljivim detaljima, savjetovao bih da ovim informacijama pristupite suzdržano.
Peugeot – ta divna francuska marka koja je od svojih skromnih početaka prošla dugačak i trnovit put.
Doduše, za većinu tog „trnja“ na putu je ova tvrtka sama kriva, no krenimo od početka…
Naime, sigurno niste znali da je Peugeot u vode svijeta automobila stigao kroz proizvodnju priprostih pomagala za mljevenje kave, papra i soli. Znam…zvuči pomalo čudno, no tako je ova obiteljska priča doista krenula još davne 1842. godine.
Sama poveznica s automobilima u današnje vrijeme nikom normalnom uopće ne bi pala napamet, jer pojam krinoline danas nije baš pretjerano raširen među ljudima. No nekad su upravo krinoline bile odraz apsolutne elegancije s kojom su u 19. stoljeću na balove i ostala druženja nastupale plemkinje i ostale bogate žene, tj. one s bogatim i(li) plemenitim muževima i pratiteljima.
E sad…za razliku od današnjih haljina i sličnih odjevnih predmeta, koji su u pravilu pripijeni uz tijelo, krinoline su od žena zapravo radile lutke, jer ne samo da nisu bile pripijene uz tijelo, već su u nekim slučajevima sa svojim ogromnim radijusima zauzimale oveće prostorije. No da bi do tih radijusa i sušte elegancije došlo, bilo je potrebno osmisliti i proizvesti žičani okvir za svaku od njih.
Igrom slučaja je upravo žičane okvire proizvodila obitelj Peugeot, pa su njihovi skeleti za krinoline postali još jednim jakim dijelom poslovanja u opusu tvrtke.
Nakon krinolina su zdravom logikom na red došli kišobrani, a potom i bicikli, čiji su kotači s kišobranima imali zajedničku točku u obliku kotača.
Naravno da je nakon kišobrana i bicikala u glavi pojedinih članova obitelji Peugeot razvijen afinitet prema kretanju, pa je malo pomalo cijela priča zabrazdila u sferu proizvodnje automobila.
Prvi Peugeotov automobil proizveden je tijekom 1889. godine i bio je (naravno) uobličen u parni stroj s tri kotača. Proizvedeno je ukupno četiri primjerka ove omanje francuske revolucije, te su time otvorena vrata za daljnje pokušaje u novopečenoj automobilističkoj branši.
Tijekom sljedećih godina i desetljeća Peugeot postaje jednim od najvećih „igrača“ u svijetu automobila za mase, no i u onom koji podrazumijeva jurcanje po asfaltiranim, zaleđenim ili prašnjavim stazama, jer utrke su za Peugeot oduvijek bile jedno posebno polje isticanja i to je dio priče koji traje još od 1894. godine, kada je prvi Peugeot nastupio na 126 kilometara dugoj utrci nazvanoj Paris-Rouen i pobijedio.
Tijekom desetljeća i desetljeća do današnjih dana, Peugeot se upravo kroz utrkivanje svijetu često predstavljao u najboljem svjetlu, te je praktički nemoguće spomenuti Rally, a da se istog momenta ne sjetimo legendarnog modela 205 T16. Isto tako je nemoguće spomenuti utrke izdržljivosti, a da se ne sjetimo one najcjenjenije pod nazivom 24 sata Le Mansa, na kojoj je Peugeot nastupao i ostvarivao odlične rezultate još od početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
Zapravo se ne mogu sjetiti nekog globalnog natjecanja gdje Peugeot nije bio prisutan sa svojim automobilima, jer ponuda trkaćih modela (i motora) ovog proizvođača seže od Rallyja, preko raznoraznih turističkih serija, sve do nastupa na utrkama izdržljivosti i onih u sklopu najvećeg oktanskog cirkusa na svijetu, odnosno Formule 1.
Paralelno sa svim tim nastupima na stazama diljem svijeta, Peugeot je na tržište ponudio i nekolicinu apsolutno fenomenalnih automobila u kojima su mogli uživati „civili“.
U tom je dijelu priče naravno nemoguće izostaviti spomen modela 504, koji ne samo da i dan-danas jednim od najudobnijih automobila svih vremena i istovremeno model koji je „pokorio“ nekoliko kontinenata, a ista slava vrijedi i za model 205 koji ne samo da je jedan od najprodavanijih malih automobila svih vremena, već je u svojoj Gti verziji ispao i jednim od najboljih.
Tijekom posljednjih godina Peugeot se uporno bori sam sa sobom, te i s tržištem koje je dobrim dijelom izgubilo povjerenje u kvalitetu te marke.
Jednim dijelom je takav stav tržišta opravdan, jer Peugeot od početka novog milenija skoro pa i nije svijetu predstavio poželjan automobil u čiju bi pouzdanost vlasnici mogli biti potpuno sigurni. Koliko mi je poznato iz redova pojedinih servisa i vlasnika modela ove marke, problema je bilo poprilično puno i prvenstveno su se vezali uz strujne krugove, no bilo je tu još svakojakih „veselih“ situacija koje su podrazumijevale probleme s kočionim sustavima, mjenjačkim sklopovima i nekim dijelovima ovjesa.
No kako sada ne bi ispalo da iz ovog ili onog razloga namjerno sabotiram Peugeot, radije ću daljnje komentare prepustiti cijenjenom čitateljstvu.
Uglavnom, kako se Peugeot već godinama pokušava barem dijelom vratiti među one najpopularnije marke iz svijeta automobila, tako ekipa unutar zidova te tvrtke uz „Marseljezu“ smišlja novu revoluciju koja bi kupcima novih automobila unutar pojedinih klasa ponudila hvale vrijednu alternativu. Tako se tijekom posljednjih godina prvenstveno poradilo na svojevrsnoj unifikaciji detalja koji su prisutni na svim modelima iz ponude, te koji Peugeotu daju instantnu prepoznatljivost.
To naravno u početku nije bio baš dobar potez, jer je većina Peugeotovih modela izgledala malčice autistično, no s vremenom je i to došlo na svoje, pa Peugeot danas ima nekolicinu doista lijepih modela.
No kako je tržište u međuvremenu odmaklo još pokoji korak dalje, tako je Peugeot bio prisiljen osmisliti još razloga za odabir baš njihovih modela od strane kupaca…
Najnoviji u nizu pokušaja privlačenja kupaca u salone uobličen je u dva slova i jednu riječ, odnosno „GT Line“.
Za one koji ne znaju engleski, pojam „Line“ znači „linija“ (odnosno „edicija“ u ovom kontekstu), dok su slova koja ovaj pojam prate itekako poznata kao skraćenica koja već nekoliko desetljeća označava one „posebnije“ varijacije na temu pojedinih modela Dakle za pretpostaviti je da i Peugeot razmišlja u tom smjeru.
No kako stara narodna mudrost kaže, „pretpostavka je majka svih za***a“, eto nam još jedne potvrde da su naši stari jako dobro znali što pričaju.
Naime, oznaka „GT Line“ na aktualnim Peugeotovim modelima ni približno ne znači sportsku usmjerenost istih. Dakle nema suviška snage vezanih uz motorizaciju, nema skraćenih omjera prijenosa ili pak pooštrenog djelovanja ovjesa i kočionog sustava. Samim time nema ni unaprjeđenja performansi za modele koji s ovim sufiksom dolaze na tržište, pa tako kupcima ostaje uživati u osjetilima vida i opipa.
Samim time se u ovom momentu postavlja jedno sasvim logično i legitimno pitanje koje glasi „čega onda ima?“, pa kako svi zajedno ne bi ostali zakinuti za saznanja oko tog dijela ove priče, eto i odgovora na to pitanje: još dodataka u smislu opreme i kozmetičkih detalja.
Super, zar ne?!
Kako sad ne bih navodio sve ono što vezano uz ovaj paket opreme stoji uz pojedine modele, spomenut ću samo inč-dva veće kotače i dvostruke nastavke ispušnog sustava, hrpetinu logotipa koji označavaju ediciju o kojoj se radi, te oveću količinu štavljene kože nekad živih krava. To u prijevodu znači da će kupci ove edicije nekih od varijacija na temu modela 208, 308, 508 i RCZ postati ponosnim vlasnicima nekih stavki opreme kakve je moguće naći u ponudi drugih proizvođača automobila na manje-više svim modelima unutar kategorija u kojima se ovi Peugeotovi modeli nalaze.
Hmmm…zašto mi u ovom momentu pada napamet reći „ništa posebno“…
Prema riječima glavnih i odgovornih ljudi (iz odjela marketinga) ove slavne marke, „Kupci sada mogu u potpunosti uživati u stilu, performansama i sportskom osjećaju vožnje kakav samo Peugeot može ponuditi.“, no ako se mene pita, eto još jedne floskule. Kao dokaz tome spomenuo bih da je npr. moguće naručiti „GT line“ varijaciju na temu Peugeota 308 SW (odnosno karavan za one koji ne znaju što ta slova znače) u kombinaciji s dvolitrenim „Blue HDi“ motorom sa 150 konjskih snaga i manualnim 6-brzinskim mjenjačem, što usprkos zanimljivom dizajnu i svim tim atraktivnim komadićima opreme svejedno nekako pobija dio s „performansama i sportskim osjećajem“ iz gore navedene izjave (odnosno floskule) za javnost.
Doduše, Peugeot RCZ u sklopu „GT Line“ verzije samog sebe moguće je definirati kao automobil koji u osnovi sadrži sportski duh i orijentaciju prema performansama, no dotični model je takav i bez „GT Line“ natpisa na sebi, pa se nekako i opet gubi poanta ove priče.
Uglavnom mislim da vrijedi zaključiti kako su Peugeotovi stručnjaci ocijenili da je današnjem tržištu automobila potrebno pristupati vizualno i u smislu luksuza. To je jednim dijelom ispravan stav, no u praksi nekih drugih proizvođača automobila slova „GT“ u kombinaciji s modelom znače puno više od vizualnog dojma i pokojeg novokomponiranog komadića opreme (osim ako ne pričamo o Mustangu iz sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća).
Samim time se u tom dijelu priče postavlja pitanje „tko je onda tu lud?“, no mislim da je odgovor na to pitanje sam po sebi jasan – baš kao što je jasno da Peugeot i dalje nije ni na tragu oživljavanja svojih najslavnijih dana, kada su pojedini modeli ove tvrtke apsolutno oduševljavali.
Šteta…moglo je sve zajedno ispasti puno bolje.
