Ovo je Porsche za koji se ne zna što predstavlja
Gledano izvana ovo je dijelom 911 Carrera, a dijelom 911 GT3. Interijer kombinira dvije generacije 911-ice međusobno udaljene nekih 40 godina, dok performansama ovaj 911 „nit´ smrdi, nit´ miriše“.
…i uza sve to košta skoro 200,000 dolara.
Hm…
Iako uvijek priznajem da sam još od najmlađih dana zaražen virusom 911 i taj legendarni Porsche oduvijek stavljam u sam vrh liste automobila snova, moram priznati i da mi tijekom posljednjih nekoliko godina entuzijazam po pitanju tog modela pomalo opada.
Razlozi su jednostavni i svi se redom svode na politiku tvrtke koja je u jednom momentu počela pomalo gubiti vlastiti identitet.
Da elaboriram; prvo je krenula manija proširenja game, koja je urodila (ili bolje rečeno izrodila) modelima Cayenne, Panamera, Boxster, Cayman i posljednji u nizu nazvan Macan.
Zatim je otpočela era internih kalkulacija u sklopu kojih neki modeli nisu smjeli biti jači od nekih drugih, a neki su opremom nadmašivali neke treće i tako unedogled.
Nastavno tome krenulo je i provođenje sulude „manje je više“ filozofije za neke od modela, a onda je nastavno na taj trend krenuo onaj koji podrazumijeva naplaćivanje (tj. bolje rečeno preplaćivanje) čak i najsitnijih detalja na 911-ici, što je pak jadno do beskraja, koliko god da taj trend samo tržište prešutno prihvaća.
No onaj najgori dio svodi se na konstantnu ponudu „posebnih“ i „specijalnih“ modela 911-ice, te njihovih „limitiranih“ ili „kolekcionarskih“ verzija od kojih se tek rijetko koja po nečemu ističe i barem malčice opravdava oveći porast cijene tih ultra-ekstra-super-duper „Porki“, „Šerpi“ ili kako ih sve već domaći „fanovi“ ne nazivaju.
Uglavnom, kako u ovom momentu stvari stoje, Porsche od te ultra-ekstra-super-duper furke ne odmiče ni pedlja, za što je pak dokaz tek predstavljeni Porsche 911 R.
Dotični je model (tj. bolje rečeno izvedenica modela) već na prvi pogled pomalo nedorečen automobil.
Da, tu su naljepnice uzduž i poprijeko karoserije, kotači i prednji kraj skinuti s GT3 verzije modela, a i sama karoserija izgleda niže i šire od neke „obične“ izvedenice „elfera“. No ostatak automobila jednostavno previše podsjeća na Carreru i samim time usprkos naljepnicama, braniku, kotačima i slovu „R“ u nazivu ovaj automobil jednostavno ne mogu shvatiti ozbiljno.
Iz Porschea stižu navodi o „specijalnoj konstrukciji šasije“, „pojačanom doživljaju ceste“ i „usmjerenosti prema performansama“, što su sve činjenice ako se baci pogled na brojke.
No usprkos povećanju snage 4-litarskog „šestaka“ bez umjetnog disanja na nekih 500 konja i kuri dijete koja je rezultirala s nekih 1,370 kilograma ukupne mase ovaj Porsche 911 jednostavno nema nekog pretjeranog smisla.
Doduše ni performanse nije moguće opisati nikako drugačije, nego u najmanju ruku zanimljivima, jer se 3,7 sekundi do stotke i s maksimalnom brzinom od 323 kilometara na sat ne može pohvaliti baš svaki automobil, ali upravo u tome i jest dio problema.
Naime, „zanimljiv“ nije pridjev koji se inače veže uz ovaj automobil, već u pravilu 911-ica uvijek izaziva krajnosti. Ovaj automobil ljudi ili vole ili mrze, dok je zanimljiv možda tek nekolicini onih koji zapravo nemaju pojma o kakvom se automobilu zapravo radi.
Uglavnom, tim opisom ova izvedenica modela stvara novu krajnost, jer u usporedbi s jačim i slabijim varijacijama na temu ispada krajnje bezličnom.
Interijerom priča donosi neko osvježenje, ali samo ako je čovjek u stanju zaboraviti kraj kakvog je eksterijera morao proći da bi se našao unutar interijera.
Mislim, kockice su super (pogotovo ako ste Hrvat koji pomodarski navija za reprezentacije koje svoje postojanje duguju čak i najglupljim sportovima na svijetu), no spojiti karbonske komponente sa smeđom kožom i bijelim šavovima, te u miks dodati kockastu presvlaku nazvanu „Pepita Tartan Design“ u najmanju je ruku smiješno – tim više kad se u obzir uzme eksterijer nalik trkaćem automobilu.
Doduše interijer i dalje izgleda upravo onako kako smo navikli, tj. tipično Porscheovski, ali u kombinaciju s eksterijerom jednostavno ne paše ni pod razno i ne bi bilo krivo pretpostaviti da se dizajneri interijera i eksterijera zapravo nikada nisu vidjeli, te da je svaka od ekipa u svojoj sobici radila dizajn za ovaj 911.
Naravno da je Porsche-entuzijastima jasno da je ideja ovakvog interijera zapravo djelomično odavanje počasti legendarnim 911-icama iz nekih prošlih vremena, pa tako kritikama ne bi trebalo biti mjesta. No spajati dvije krajnosti aktualne 911-ice i u cijelu priču zatim dodati još jednu koja datum proizvodnje bilježi tamo negdje sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća jednostavno se čini krivo.
Dakle s jedne strane recepture za Porsche 911 R imamo slavni pedigre, poslovičnu inženjersku tvrdoglavost, legendarni oblik karoserije i apsolutno uvjerljive performanse, dok s druge strane imamo dijelove preuzete s verzija 911 GT3 i Carrere, te ažurirane verzije detalja s generacije 930.
Uz sve to imamo i nisku siluetu i proširenu karoseriju koja u kombinaciji s naljepnicama izgleda „baš onako pravo sportski“ (kako bi rekao jedan moj poznanik), pa stoga ni ne čudi da sam se na prvi pogled usmjeren prema službenim fotografijama osjećao zbunjeno.
(smijeh)
I da…mnogi kritičari će reći kako je auto super i kako kao autor nemam pojma o čemu pričam, no kao izraziti štovatelj Porschea 911 i sveg onog što ovaj automobil već više od pola stoljeća znači auto-entuzijastima diljem svijeta, rekao bih da sam možda ipak zavrijedio uputiti pokoju kritiku na ovaj posljednji u nizu „specijalnih“ uradaka.
Ne kažem da sam u pravu, jer je to kroz teoretiziranje nemoguće znati, ali s obzirom na finalni proizvod koji zbog svih tih doniranih dijelova zapravo ne zna što je i gdje mu je mjesto unutar ponude.
Same službene najave su doduše kao i obično prepune dobro osmišljenih riječi i floskula, te vodstvo iza ovog automobila oznaku “R” za 911-icu predstavlja kao onu koja znači namjerno smještanje ove verzije modela između one jače i one slabije. Time je dobiven savršen balans između potencijalnog trkača i automobila koji je moguće bez problema voziti na dnevnoj bazi.
Naravno da je sve to divno i krasno, te da vjerujem da je određena količina ljudi iza ovog projekta doista uvjerena da je tome tako, no ako se mene pita, rekao bih da je usprkos svim dobrim stranama ovog automobila Porsche u obliku modela 911 R ponudio tek jako dobro osmišljen marketinški trik.
Slažete li se?
