Ovo je Lamborghini Huracán STO
Lamborghini već desetljećima na tržište donosi replike borbenih zrakoplova na četiri kotača. I većini modela te marke u sklopu popisa opreme samo fale topovi i bombe.
Ali ova verzija modela Huracán definitivno predstavlja jednu od najluđih izvedenica nekog Lamborghinijevog modela.
Nema druge, nego direktno započeti ovaj tekst: pred vama je Lamborghini Huracán STO.
I nemojte pomisliti kako su se u Lamborghiniju odjednom preorijentirali prema hrvatskom jeziku, jer ovo „STO“ nije riječ, već skraćenica za „Super Trofeo Omologato“. Odnosno za automobil koji je u biti pripitomljeni trkaći automobil za volanom kakvog na stazama divljaju trkači.
I to je super, zar ne?!
Ukratko, riječ je o „još jednoj“ izvedenici modela Huracán. Odnosno „Baby Lamborghinija“ koji je na tržištu naslijedio model Gallardo i tu je prisutan već neko vrijeme.
Dakle, Huracan ne predstavlja nepoznanicu ni u kojem obliku.
Ali ovaj pred vama je ipak kudikamo drugačiji. Jer za početak poput nekih drugih specijalnih izvedenica poput „Superleggera“ i „Performante“ ovaj „Baby Lambo“ nema pogon na sva četiri kotača. I time u kombinaciji s ostatkom varijacija na temu ovog modela iz ponude zapravo ispada poput divljeg starijeg brata u već ionako poremećenoj familiji.
Što se motora tiče, i dalje je riječ o V10-motoru koji diše bez respiratora i sa svojih 5,2 litara zapremine na stražnje kotače izbacuje čak 631 konjsku snagu i 565 „njutna“.
Ali za razliku od ostatka ponude koja podrazumijeva Huracán, ovaj sa sufiksom STO dolazi u kombinaciji s 1,339 kilograma. Odnosno u čak 43 kilograma lakšem izdanju od „Performantea“, ili pak ima još manje kila od ostalih varijacija na temu ovog modela.
Dakle, reklo bi se kako je takvog što u svakom slučaju poželjno. Jer današnji super-automobili ionako većinom pate od pretilosti, pa je lijepo vidjeti da ovaj konkretan primjerak teži poput neke kompaktne limuzine s kraja devedesetih.
Savršena lakoća postojanja za HuracánSTO postignuta je rigoroznom dijetom. Ali nije samo stanjivanje vjetrobranskog stakla i lakši ispušni sustav kumovalo smanjenju kilaže, već je Lamborghini u svemu tome otišao za još pokoju dimenziju dalje. Karoserija za početak više nema prtljažnik i svaki je od dijelova karoserije povezan s nečime.
To je posebice vidljivo na prednjem dijelu koji više ne kombinira poklopac prtljažnog prostora, branik i blatobrane, već sve navedene dijelove „limarije“ stapa u jednu veliku. I to u Lamborghiniju nazivaju „confango“. Odnosno kombinaciju riječi „cofano“ (što na talijanskom znači prtljažnik) i „parafango“ (što na talijanskom znači branik).
Dakle, u ovom slučaju (po tko zna koji puta) čista poetika talijanskog jezika stoji pred svima nama.
Sve je na ovom automobilu izvedeno od karbona. Čak i tepisi koji više nisu napravljeni od nekog tekstila, već od karbonskih vlakana. I službeno se nazivaju „karbonskom kožom“.
Optički dodaci izgledaju kao da su ih na sasvim „običan“ Huracán montirali pijani trkači nakon proslave pobjede na nekoj utrci. Ali sve na ovom automobilu ima svoju funkciju. I sve je podređeno ne samo brzini, već i apsolutnoj upotrebljivosti na cesti ili na stazi.
Iz Lamborghinija kažu kako Huracán STO u odnosu na verziju „Performante“ proizvodi 53 posto više potisne sile. A to pak u prijevodu znači da je ovaj automobil brz isto kao što je i upotrebljiv pri brzinama koje postiže.
Pa iako u ovom momentu službene brojke oko ubrzanja do “stotke” i maksimalne brzine navode 3,0 i 310, to u ovom momentu zapravo i nije bitno.
Jer ni s njima, ni bez njih ovakav automobil riječima ionako nije moguće opisati.
Uglavnom, na kraju cijele priče Lamborghini još jednom potvrđuje svoju orijentaciju modela na tržištu. Onu koja dijelom možda podrazumijeva dodvoravanje trendovima (pri čemu aludiram na model Urus), ali i onu koja u današnjem pomalo kastriranom svijetu automobila nekako ispada „svojom“.
I zato je ovaj automobil vrijedan obožavanja.
