Ono kad Alfa Romeo svojom pojavom postavlja pitanje „Jel´ me netko tražio?“
… a odgovor glasi jednokratno, jasno, sažeto i ogromno „NE“!
Tijekom godina su različite Alfine karoserijske izvedbe nosile naziv Giulia. Pa iako na spomen tog modela prva asocijacija za mnoge Alfiste u pravilu odlazi u smjeru simpatičnog i malenog Coupéa s velikim srcem koji je razvaljivao konkurenciju na stazi i oko nje, tih su dana postojale i druge karoserijske izvedenice za dotični model.
Automobil poznat kao Alfa Giulia Sprint GT (odnosno GTA Junior i GTC Spider kao daljnje izvedenice) zbog svojih je trkaćih asporacija uvjerljivo najpoznatiji. I što god o tom automobilu napisao, povijest će ga opisati kudikamo bolje. Stoga je možda bolje da niti ne pokušavam. Ali s druge strane medalje je Alfa Romeo proizveo i po mnogočemu poznatu i popularnu limuzinu s nazivom Giulia.
Prvi živući primjerci Giuliju kodnog naziva Tipo 105.08 svijetu nisu prezentirani na klasičan način, odnosno na podu paviljona u sklopu nekog salona automobila. Jer Alfa je tih godina i dalje njegovala svoju bogatu trkaću tradiciju. Stoga se u maniri utrka i utrkivanja ova naizgled obična limuzina svijetu pokazala 1962. godine na stazi Autodromo Internazionale Monza. Inicijalni odjeci nisu bili pretjerano glasni, ali je s vremenom Alfa Romeo kao proizvođač automobila itekako pokazao da s ovim automobilom zna što radi i želi.
Naime, izuzev civilnih primjeraka u raznim varijacijama na temu motorizacije, boja i opreme, u Alfa Romeu su se potrudili Giuliju s četverim vratima pripremiti i za utrke. A onda je i talijanska policija dobila uvid u sposobnosti s kojima ovaj automobil dolazi na cestu, pa su odjednom horde policajaca u poslu počele koristiti upravo ovaj automobil.
Alfa Romeo je tijekom stvaranja ovog modela primarno kalkulirao s prodajnim rezultatima. Ali se paralelno s tim brojkama praktički pod povećalom gledalo kako će se Giulia uklopiti u bogatu tradiciju utrkivanja za ovu marku, pa se na ovom modelu konstantno radilo, ne bi li isti bio još bolji, upravljiviji i zanimljiviji.
Zato je proizvodni vijek za Giuliju trajao punih 16 godina i tijekom tog je vremena na cestama diljem svijeta postojalo čak 12 varijacija na temu ovog naizgled bezvremenskog modela. Stoga se upravo Giulia spominje kao jedan od najpoznatijih, najinovativnijih i najgenijalnijih modela koji su sa značkom Alfa Romea stigli na tržište.
U današnje vrijeme Giulia više nije malen i lagan automobil koji svojim inovacijama probija granice mogućeg i poželjnog. Isto tako više nije niti jeftin, niti svojim usmjerenjem cilja na dominaciju unutar neke serije utrkivanja.
Ali s druge strane ovaj novokomponirani nastavak tradicije jednog naziva služi kao praktičan i realan podsjetnik na zlatne godine za ovu slavnu marku. I još k tome već samom svojom pojavom predstavlja jednu od najljepših limuzina koje su se ikada dogodile na svijetu.
I upravo zato štovateljima ove marke, modela i tradicije nikako neće biti jasno koji se… Hm…da se cenzuriram na vrijeme dogodio u glavi ekipe unutar tvrtke ErreErre Fuoriserie kada su došli na ideju proizvesti groteskno nakaradan spoj dvije ere i dva automobila istog naziva.
Naime, ovo što upravo gledate na svojim ekranima u srži je Alfa Romeo Giulia serije 952. Odnosno ona aktualna kakve tu i tamo imamo prilike vidjeti i na našim prometnicama.
Što se verzije modela tiče, naravno da je riječ o onoj najjačoj koja na sebi nosi oznaku „Q“ (kao „Quadrifoglio“) i pod poklopcem motora ima pomalo krnji Ferrarijev „šestak“ s petstotinjak konja koji u svako doba dana i noći vozaču stoje na raspolaganju. Znate, onaj koji „nije Ferrarijev“, ako se pita ekipu u Alfa Romeu.
Samim time je u bazi riječ o potentnom i poprilično usmjerenom vozačkom stroju s kakvim u stvarnom svijetu nije problem šokirati suputnike i razmještati im organe po zavojima i ravninama. Jer usprkos marketinškim floskulama koje ovaj automobil prate, ova Alfa upravo tome i služi.
Ali u cijeloj toj priči o snazi, tradiciji i legendarnom nazivu ipak postoji i jedan problem poprilično slojevitog tipa zbog kojeg se praktički automatizmom u glavi postavlja jedno bitno pitanje koje glasi: „Ljudi, na kakvim ste vi tamo drogama?!?“
Mislim, uzeti jedan predivan automobil i nakon toga potrošiti sate i sate, ne bi li ga preradili u nešto još bolje, posebnije, atraktivnije i upotrebljivije u teoriji ne zvuči loše.
Uostalom, to radi jako velik broj tvrtki koje na ovaj ili onaj način nekim legendarnim markama i modelima žele udahnuti novi život. Ali ovi Talijani su očito živjeli u izolaciji, pa nisu vidjeli sve te lijepe modernizirane uratke koji su s jedne strane uspjeli zadržati svoju izvornu ljepotu, dok su s one druge svoje mjesto pronašli u modernim vremenima.
Jer da su kojim slučajem vidjeli o kakvim se automobilima radi, najvjerojatnije im nikada ne bi palo na um osmisliti i proizvesti ovako nešto.
Dakle, kako sam već prije napisao, u bazi je riječ o Alfinoj Giuliji serije 952 koja na sebi nosi oveću količinu ručno izrađenih karbonskih dijelova. Cijela je priča oko nastanka ovog automobila osmišljena kako bi se na dostojan način svijet automobila podsjetio na 60. godišnjicu postojanja originalne Giulije.
I to u pravilu ne bi bio nikakav problem da se predivan prednji dio i još ljepši stražnji nisu „okitili“ detaljima koji (barem nazivno) podsjećaju na šezdesete godine prošlog stoljeća i Giuliju Tipo 105 koju sam spomenuo unutar uvodnog dijela ovog teksta.
Uglavnom, rezultatno stanje je automobil koji izgleda kao da je stigao s druge planete. Ili poput jednog od onih „kontroverznih“ automobila koji se na svijetu pojavljuju samo zato da bi nekoga isprovocirali. Stoga ovaj automobil u maniri kontroverze i provokacije zapravo možemo nazvati „Cannibal Ferox“ ili pak „Suspiria“ na kotačima.
Prednjim dijelom ova ErreErre Alfa djeluje poput seoskog idiota. A stražnji je dio s dva LED-fara stilizirana u obliku najgore tradicije iz šezdesetih djeluje poput noćne more na LSD-u. Doduše, vrijedi odati priznanje preciznosti dodataka koji su na ovom automobilu našli svoje mjesto.
Isto tako vrijedi spomenuti i nekih 200 kilograma manje u odnosu na serijsku Alfu Giuliju Q. Ali usprkos svemu tome je zaključak i dalje isti: ova je Alfa zauvijek upropaštena.
No to nažalost nije sve, jer prema navodima od strane tvrtke ErreErre Fuoriserie cijela priča oko unakažavanja svakog pojedinog primjerka Alfe Giulie Q košta nekih 245,000 Eura. I to bez poreza i nekih 90-ak tisuća Eura vrijednog automobila koji na ovu proceduru stiže kao donor. Tj. koji se iz lijepog i posebnog automobila uz hrpetinu uplaćenih novaca pretvara u grdobinu s Instagram-filterima.
Uglavnom, na kraju krajeva ova pokretna nakaza s hrpetinom karbona na sebi koja idejno treba podsjećati na šezdesete godine prošlog stoljeća ukupno košta skoro 350,000 Eura. A to je pak cifra koju će platiti jako mali broj ljudi. Ili barem oni koji izuzev debelih novčanika i krcatih bankovnih računa tragično rođeni bez ikakve natruhe ukusa.
I to je zapravo sve što vrijedi reći kao zaključak na temu ovog automobila.
Ispričavam se što sam nekima od vas cijenjenih čitatelja ovom temom pokvario dan.
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.
