Najave iz BMW-a kao dokaz da više ništa nije sveto
Nadao sam se da internetska naklapanja neće pokazati ispravnima, no kako sada stvari stoje razloga za tugu itekako ima – pogotovo za one koji „najjače slovo na svijetu“ štuju već godinama, kao i za one koji će u bližoj budućnosti razmišljati o kupnji nekog BMW-ovog modela s M-oznakom.
Razmišljajući o tome kako uopće započeti ovaj tekst, pao mi je napamet jedan jednostavan pojam – kozmetika.
Prema navodima najveće internetske baze znanja pod nazivom Wikipedia, „Kozmetika je pojam koji se odnosi na substance čiji je cilj povećati ili zaštititi izgled ili miris ljudskog tijela. Ponekad se kozmetika koristi uklanjanje ili prikrivanje određenih fizikalnih oštećenja ili određenih fizičkih nedostataka kod nekih osoba. Također postoji posebna vrsta kozmetike koja je dostupna u prirodnom obliku (npr. kao ljekovito bilje). Kozmetika je nekoć, sve do 19. stoljeća, sadržavala opasne sastojke, koji su vrlo često bili smrtonosni“, dok u „slangu“ ovaj izraz često ima nešto drugačije (da ne kažem pogrdno) značenje.
No ostanimo na uvriježenoj definiciji s Wikipedije, samo s razlikom koja umjesto ljudi podrazumijeva kontekst automobila.
Naime, kada ste prije tridesetak godina željeli postati vlasnikom nekog od M-modela iz BMW-ove ponude, prošireni bokovi, veći kotači i sportskiji interijer bili su kozmetički dodaci koji su služili za naglašavanje osnove. Tome u prilog možda najbolje ide BMW M3 E30, odnosno legendarna „kockica“.
Prvi M3 imao je svu silu kozmetičkih dodataka koji su za ulogu (između ostalog) imali i svojevrsnu distinkciju u odnosu na „obične“ verzije „trojke“, no naglasak nije bio na vizualnim detaljima, već na onome što je vozač tijekom vožnje bio u stanju osjetiti – ubrzanje, sile kočenja i g-sile u zavojima, te svu silu više ili manje definiranih emocija koje su vozačima M-modela značile čitav svijet.
S godinama je ideologija vezana uz M-modele evoluirala i na kozmetičke detalje se sve više obraćala pozornost, no donedavno su BMW-ovi modeli s tim magičnim slovom ipak i dalje ostajali pravim vozačkim automobilima.
Danas, kada je BMW-ova „M“ divizija već poznata i polarnim medvjedima na Antarktiku čovjek bi rekao da se evolucija nastavlja, te da BMW ne odustaje od filozofije apsolutnog vozačkog automobila, no ako se stvari pogledaju realno, ispada da je filozofija zapravo miljama odmaknuta od one originalne.
Naime, u današnje vrijeme postoje M-paketi, M-verzije sasvim nepotrebnih modela (poput npr. X6), te sva sila komadića opreme koji na ovaj ili onaj način savršeno upotpunjuju dojam sportske orijentacije za BMW. No u većini slučajeva je riječ samo o dojmu, dok u nekom malo dubljem osvrtu prema tematici postoji sto i jedna „rupa“ koja pokazuje suprotno.
Npr., dok se nekada davno jasno vidjela razlika između M-verzija pojedinih modela i onih koje to nisu bile, u današnje vrijeme je sve stvar količine novaca koju budući vlasnik ima na raspolaganju, te je sasvim običan 318d moguće napraviti da laiku na ulici izgleda poput M3.
Tome u prilog ide sva sila branika, pragova, kotača, varijacija na temu ispušnih cijevi, nižih opruga amortizera i još koječega što na prvi pogled svjedoči sportskom karakteru tamo gdje zapravo ni u tragovima nema ničeg sportskog. Zato mi je pojam „kozmetike“ i pao napamet.
S druge strane, čak i oni sportski BMW-ovi modeli (tj. verzije istih) pate od sve sile kozmetičkih dodataka zbog kojih bi na svoje (buduće) vlasnike trebali ostavljati dojam apsolutističkog i beskompromisnog pristupa, što pak i opet ispada krivim kada se samo malo dublje zaviri u tematiku.
Tome u prilog ide činjenica da novi BMW M3 (i M4) za početak raspolaže sa svom silom opcija dodatne opreme koje za ulogu imaju pomaganje vozaču u vožnji, a lista svega toga čak odlazi toliko daleko da se najnovija generacija tog legendarnog automobila hvali s procesorom zvuka.
Samim time se netko poput mene pita kome to treba i je li to doista neophodno na jednom takvom automobilu.
Nekada davno bi odgovor na to pitanje bio samo pogled ispod obrva od strane BMW-entuzijasta kojem je takvo pitanje postavljeno, no u današnje vrijeme velik broj kupaca M-modela iste kupuje upravo zbog takvih gluposti, dok je sam proces vožnje nekako uspio pasti na tko zna koje mjesto.
Ideja je u današnje vrijeme u obliku M-modela ponuditi ekskluzivnost, status, (poslovni) uspjeh i ideologiju koja podrazumijeva sportsko-avanturistički duh, dok pojmovi poput performansi, brzine i vozačkog gušta padaju u sasvim sedmi plan. I složili se sa mnom ili ne, to je jednostavno današnja vizija „M“ divizije, što je s jedne strane nekima super, no s druge strane ispada jednostavno jadnim i tužnim.
Naravno da za to nije kriv samo BMW, već i konkurencija koja iz dana u dan izmišljava „toplu vodu“ i auto-industriju sve više odmiče od svojih korijena. Zatim su tu i raznorazni zakoni, udruge i sva sila dušobrižnika, koji pred proizvođače automobila postavljaju nebulozne zahtjeve i ideje koje kad-tad postaju obavezne za svakoga tko se želi baviti proizvodnjom automobila.
Tu naravno prvenstveno podrazumijevam eko-mentaliste koji i dan-danas uz sve ratove, tvornice, tankere i tko zna što sve ne za globalno zagađenje najviše krive automobile, što pak rezultira promjenama ideologije čak i onih najslavnijih proizvođača automobila danas.
Tome u prilog vrijedi spomenuti nekolicinu naklapanja koja su se tijekom posljednjih mjeseci pojavila na bespućima Interneta, a koja su najavljivala BMW-ove M-modele u obliku Hibrida i sličnih modernih izmišljotina. Iskreno sam se nadao da će sve te priče ostati u domeni fikcije, no s obzirom na nedavne informacije koje sve više postaju aktualne, ispada da će kozmetičari u BMW-u prevladati, te da M-modeli dobrim dijelom u smislu osnovne ideje odlaze u povijest.
Naime, prema jednom vrlo povjerljivom izvoru moguće je zaključiti kako je BMW iz dana u dan sve skloniji u novu (i već opako planiranu) generaciju modela M3 ugurati Hibridni motor.
Ideja je ukratko putem benzinskog motora pogoniti stražnje kotače, dok bi se s onim prednjima upravljalo posredstvom jednog ili čak dva električna agregata, čime bi zapravo najviše profitirali inženjeri koji bi se tako mogli poigravati s performansama u smislu držanja ceste.
Tu bi naravno odjel marketinga dodatno dobio krila, jer u današnje vrijeme dobiti opciju poigravanja s nečim i malo pomalo to nešto usavršavati do neprepoznatljivosti zapravo je ideja koja stoji kao nepresušan izvor inspiracije za one koji smišljaju reklame i njihov sadržaj. Tako vjerujem da će i za ovu ideju biti osmišljeni novi slogani, predivne fotografije i sva sila video-uradaka s kojima se dokazuje superiornost ovog (vrlo upitnog) čina.
Uglavnom, jedan ili dva električna motora u kombinaciji s benzinskim manje zapremine i (najvjerojatnije) četiri cilindra, te u kombinaciji s torque-vectoring sustavom i pogonom na sva četiri kotača uskoro bi trebali definirati postojanje za BMW M3.
S jedne strane mi je to sasvim razumljivo, jer svijet automobila ide „dalje“ usprkos nastojanjima nekolicine dinosaura poput mene da aktualnim zadrže onaj od prije deset godina, jer je i takav za nas bio fascinantan. Razumijem i BMW koji jednim dijelom pokušava održati tradiciju, dok s druge istovremeno ne želi odustati od zarade i svog dijela tržišnog kolača.
S treće strane razumijem i ekologe, ekonomiste, udruge za zaštitu i(li) promicanje ovog ili onog…sve ja to razumijem. No nikako ne razumijem zašto se baš na M3 moraju lomiti koplja i izmišljati neka „nova“ vremena, odnosno zašto ta elektrifikacija nije zamišljena u sklopu ostatka ponude varijacija na temu „trojke“ umjesto na najjačoj verziji?
Je li moguće da se M3 toliko dobro prodaje, te da je jednostavno u stanju po broju prodanih primjeraka zasjeniti sve ostale varijacije na temu „trojke“ i „četvorke“ na tržištu?
Naravno da su ta pitanja apsolutno retorička i da prosječan čovjek u Hrvatskoj vidi M3 ili M4 svega par puta na godinu, dok je 318-ica s oznakom „d“ danas na cestama već mali milijun i ispada kao da se dijele.
Radi se (i opet) o demonstraciji sile s kojom BMW kroz perjanicu „trojke“ pokušava na primjeru pokazati konkurenciji i svijetu da je sposoban uvesti „najjače slovo na svijetu“ u neka „nova“ vremena. Riječ je o (za M3) novoj tehnologiji koja će stvoriti jedan novi naraštaj vozača i „aktivnih ljudi sportskog karaktera“ (kako bi to neki slogan odlično opisao).
Riječ je također i o dostizanju nekih novih horizonta u smislu performansi, aktivne udobnosti, opremljenosti i svih ostalih detalja koji zajednički čine jedan BMW s oznakom M, no ako se mene pita, u tom bih se smislu jednostavno vratio na početak teksta i ponovno spomenuo pojam kozmetike.
Realno gledano, dokle god na svijetu postoje oni koji s osmijehom na licu jedva čekaju okrenuti ključ u bravi paljenja svog M3 E30, E36 i E46, te koji su bez ikakve zavisti zbog novijih modela jednostavno u stanju uživati na otvorenoj cesti, nitko mi ne može objasniti da su sve ove novotarije odraz vremena u kojem živimo i nešto što za namjenu ima nastavak priče oko jedne od najboljih vozačkih marki automobila na svijetu.
Dapače, s obzirom na to da su (npr.) u našim krajevima često najbrži M-modeli oni koji stoje ispred barova i klubova, mislim da je jasno kome je sva ta tehnologija u bližoj budućnosti zapravo namijenjena.
Samo me zanima je li to doista ono čemu su inženjeri u BMW-u stremili kada je ideja oko prve generacije BMW-a M3 krenula prema stvarnosti…
