Mini nam je ovime uljepšao dan
Da…i to je moguće.
Svaki puta kad se sjetim malenog kockastog Minija iz nekih danas već pomalo zaboravljenih vremena, automatski mi se osmijeh razvlači preko lica.
Dapače, da se kojim slučajem na mojoj glavi ne nalaze dva predimenzionirana uha koja smetaju daljnjem razvoju tog osmijeha, vjerujem da bih se doista smijao preko glave, jer Mini kao automobil jednostavno obožavam.
Obožavam činjenicu da se u tako malenom automobilu može voziti oveća skupina ljudi, a da nikome nije tijesno. Obožavam detalje poput smještaja ploče s instrumentima, poklopca prtljažnika koji se otvara naopako, sve sile kromiranih detalja i (naravno) neke od najmanjih kotača koje je svijet automobila ikada imao prilike vidjeti.
Zbog svega toga je za mene Mini jednostavno genijalan automobil i ne mogu si pomoći, a da uvijek okrenem glavu i pogledam kada kraj mene prolazi neki primjerak.
U sklopu novog milenija je Mini iz ruku Britanaca nakon preko četiri desetljeća postojanja u svom originalnom obliku prešao u ruke BMW-a, te je novi i moderan Mini predstavljen u sklopu „retro-manije“ koja je tih godina itekako tresla svijet automobila.
Ako ću biti apsolutno iskren, moram priznati da mi se novi Mini već od samih najava dopao, jer je idejama pratio pojedine davno postavljene ideje. Dopao mi se dizajn i dopala mi se cijela ta retro-priča u sklopu koje je Mini Cooper pronašao svoje zasluženo mjesto i istog se momenta istaknuo u sklopu konkurencije malenih gradskih automobila. No s druge strane je cijena te retro-priče bila i više nego paprena, a i moram priznati da mi je bilo malo glupo gledati britanske zastave na tom automobilu, s obzirom na činjenicu da je proizvodnjom prešao u ruke onih koji su samo pola stoljeća prije na tu istu Englesku bacali bombe.
To je naravno način na koji se svijet kroz praštanja i zaborav pomiče unaprijed i u današnje vrijeme se više nitko inteligentan ne zamara s onime što je bilo aktualno u 2. svjetskom ratu – izuzev naših krajeva, gdje pojmovi Partizana, Ustaša i ostalih borbenih organizacija iz četrdesetih godina prošlog stoljeća još uvijek ne prestaju biti aktualni, dok antifašistička borba i dan-danas ne jenjava u nekim kuloarima. No pustimo sad stvari koje se ne mijenjaju…
Naime, kako je cijena Minija u BMW-ovoj izvedbi doista otišla previsoko, tako je u početku samo odabrana populacija imala prilike u svom vlasništvu imati pokoji primjerak. Samim time je Mini postao pomodan automobil i odlična baza za marketinške aktivnosti koje s jedne strane „nastavljaju legendu“, dok s druge postavljaju trend za sve one koji su dovoljno pomodni i financijski potkovani da bi ga pratili. To je zapravo jedina zamjerka koju sam imao na milenijski Mini.
Tijekom proteklih godina je Mini iz dana u dan na tržište nudio sve veće i glomaznije modele, pa tako u današnjoj ponudi tvrtka Mini nema ama baš niti jedan model koji bi gabaritima odgovarao takvom nazivu (i opisu). No to očito nikoga ne brine, jer Countryman, Paceman, Clubman, ovajman i onajman nisu baš automobili koji ne bilježe uspjehe u prodaji. Dakle nije krivo zaključiti kako dotične automobile samo tržište i dalje blagonaklono gleda.
Što se mene tiče, moram reći da mi se ne sviđa cijela ta marketingu-orijentirana polu-elitistička priča, jer kao jedan od dinosaura i dalje smatram da se neki pojmovi nikako ne bi trebali brkati i stavljati u kontekst s nekim drugima. Tako Miniju za početak zamjeram što već odavno nije mini (tj. malen) i iz tog me razloga uopće nije pogodilo kada su se oci te marke odlučili pojedine modele povući zbog loših prodajnih rezultata.
E sad…kako Mini jednostavno ne prestaje s ispipavanjem tržišta, te se svako toliko trudi na to isto tržište ponuditi nešto barem nazivno novo, tako nimalo ne čudi da je nedavno na prostoru renomiranog eventa za ultra-bogate pod nazivom Villa d´Este svijetu prikazan koncept nazvan Superleggera.
Dotični Mini je već u svojoj konceptnoj fazi plijenio poglede samo tako, no to baš i nije pretjerano čudno, s obzirom na činjenicu da dizajn potpisuju Anders Warming (inače glavni dizajner za Mini) i Louis de Fabribeckers koji svoje dizajnerske dane provodi unutar tvrtke Touring.
Uglavnom, kako Peter Schwarzenbauer (inače glavna i odgovorna osoba za Mini i Rolls-Royce) kaže, „Ideja je bila stvoriti pan-europski automobil, tj. fuziju njemačkog, engleskog i talijanskog stila, odnosno spoj detalja koji dotične stilove definiraju“. Dodaje kako „Mini Superleggera nipošto nije zamišljen kao obavezno proširivanje ponude i time širenje na neke druge segmente tržišta. Dotični je koncept zamišljen kao korak dalje u dizajnerskom izričaju za Mini, te prikaz raznolikosti u razmišljanju i pristupu“.
G. Schwarzenbauer kaže i da „Ideja nije bila napraviti još jedan „retro-look“ automobil, već na neki način očuvati nasljeđe koje su iza sebe ostavili MG A, Triumph TR2, Austin Healy i slični mali britanski roadsteri kakvi su u nekim prošlim vremenima plijenili pozornost tržišta“.
Mini Superleggera je u svom konceptnom izdanju ispao automobilom gabarita 4,16×1,96×1,2 metra, što ovaj automobil već dimenzijama čini kompaktnim i daje mu sportsko usmjerenje. Zatim je tu ideja vezana uz motor, koji bi istovremeno trebao imati sportske aspiracije, te biti ekonomičan. Samim time (naravno) nije bilo druge, nego zabrazditi u domenu Hibrida.
No za razliku od većine današnjih komercijalnih Hibrida koji nisu pretjerano brzi ni ekonomični, ovaj u Miniju bi sa svojom zapreminom od 1,5 litara i 218 konjskih snaga trebao biti uvjerljiv u smislu brzine – tim više što je u mogućnosti ponuditi i oko 300 Nm maksimalnog okretnog momenta.
Uz to vrijedi spomenuti kako je u planu benzinski motor zadužiti za pokretanje prednjih kotača, dok bi onaj električni pogonio stražnje kotače i bio smješten iza vozača, a ideja je kupcima ponuditi i pogon na sva četiri kotača, što bi u smislu performansi bio odličan potez.
U ovim momentima je cijeli projekt još uvijek u inkubatoru, no optimistične izjave prvog čovjeka ove marke daju naslutiti kako Mini Superleggera ipak dobiva „zeleno svjetlo“.
Uostalom, karoserija je tu i izgleda genijalno, a motor je u planu spojiti s tom dizajnerskom fuzijom negdje tijekom 2017. godine, što uvelike otvara vrata inženjerima da odrade svoj dio posla i do 2019. godine (tj. po planu) od ovog koncepta učine automobil koji će Mini prije 2020. godine ponuditi u prodaju.
Naravno, izuzev blagonaklonosti glavnih i odgovornih ljudi prema ovom projektu, te nekolicine optimističnih izjava u ovom momentu se još realno ništa ne zna, no bilo kako bilo, nadam se da će ovaj Mini doista ugledati svjetlo dana, jer je (za razliku od većine trenutnih) jednostavno fenomenalan.
