McLaren ima novo ubojito oružje
Naravno, na četiri kotača i još k tome za civilnu upotrebu.
Jesam li ja jedini, ili nas ima još koje sve ove silne brojke na McLarenovim modelima zbunjuju?
Mislim, nomenklatura na automobilima nije ništa čudno, ali McLaren svemu tome pristupa na jedan poseban način, tj. bez nekog stvarnog reda i poretka.
Izuzev nedavno predstavljene boleštine na četiri kotača pod nazivom Senna i još veće boleštine s električnim motorima koja pod nazivom P1 svijet automobila očarava već neko vrijeme, McLaren u ponudi ima još hrpetinu modela označenih s raznoraznim brojkama. Svi na prvi pogled manje-više djeluju slično i npr. laiku s hrpetinom novaca na računu stvarno bez detaljnog pregleda modela i brojki ne bi bilo jasno koji bi McLaren trebao kupiti. Brojke 575, 640, 675, 650, 720 i njima slične čak ni u kombinaciji sa sufiksima poput „S“, „C“ i „LT“ ne objašnjavaju puno, a stvari postaju još kompleksnije kada čovjek shvati da je npr. model 575 jači i brži od modela 675. Tu jednostavno nastaje kaos i ova McLarenova nomenklatura jednostavno ispada smiješnom.
…a cijeloj se toj pomalo kaotičnoj ponudi upravo pridružio i najnoviji McLaren s oznakom 600LT…
„LT“ uz brojku i naziv proizvođača stoji kao skraćenica za „Long Tail“, odnosno nešto na što su u McLarenu itekako ponosni. Upravo je tu oznaku nosio legendarni model F1 i zajedno s njome uzimao mjeru konkurenciji na utrkama diljem planete, a onda se ista oznaka pojavila i na modelu 675 i time svijetu automobila predstavila jednog od njegovih najluđih pripadnika. Stoga već samo korištenje ovog sufiksa na nekom McLarenovom modelu zapravo govori dovoljno. Nekima, naravno.
McLaren 600LT za osnovnu ideju ima podsjetiti na slavnu i bogatu povijest marke i njenih trkaćih modela, ali i razmještati organa svojim vlasnicima, jer ovo u bazi (barem nazivno) nije trkaći automobil. Radi se o modelu koji svoju bazu vuče iz modela 570S, ali iz McLarena kažu kako nije riječ o automobilu koji je samo redizajnirana verzija nečeg već poznatog, već kako na modelu 600LT postoji 23% novih dijelova koje niti jedan McLarenov model do sada nije imao na sebi.
…i moram priznati da me to podsjeća na kutiju s keksima koji u sastavu imaju minimalno 23% čokolade, pa uz ovakve najave teško mogu ostati ozbiljan.
Karoserija je u odnosu na model 570S poprilično izmijenjena. 600LT je duži za nekih sedam i sitno centimetara. Na sebi ima produženo dupe, usmjereniji i izoštreniji prednji dio, te još hrpetinu sitnih i manje sitnih detalja u kakvima će uživati tek pokoji štreber. Ukupna težina praznog vozila (kako bi to rekli u našim stanicama za tehnički pregled) iznosi manje od 1,250 kilograma, što samo po sebi možda i ne govori puno. Ali kada se u kombinaciju s tom brojkom ponudi i nekolicina drugih brojki, otprilike postaje jasno kako se McLaren 600LT bez problema mogao nazvati i McLaren 9-CH, što bi u prijevodu bila oznaka za deveti krug pakla.
Za propulziju je zadužen motor s osam cilindara, 3,8 litara zapremine i s dva Turbo-punjača. Dotični je motor produkt dana i sati koje su u Wokingu potrošili dečki u bijelim kutama, a kao rezultatno stanje tu je ukupno 592 konja i nekih 620 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz).
Dakle, puno više od prosječnog čipiranog Diesela.
Naravno da iz McLarena u ovom momentu ne stižu nikakve konkretne brojke u smislu performansi, ali ako je model 570S do stotke ubrzavao za nekih 3,2 sekunde, te nastavljao ubrzavati do tri stotine i sitno kilometara na sat, onda vrijedi pretpostaviti kako će 600LT te brojke još malčice popraviti.
I to je sasvim u redu.
Dizajnerska rješenja nisu nešto o čemu uopće vrijedi raspravljati, jer se i opet radi o automobilu koji je nastao u najbržem laboratoriju na svijetu. To u prijevodu znači da je umjesto dizajnera s prljavim rukama od gline nad ovim automobilom bdjelo nekoliko ljudi u čistim bijelim kutama, te nekoliko CAD-eksperata koji su dizajnirajući ovaj automobil apsolutno koristili mozak, a ne srce. I upravo u tome leži srž „problema“ za neke od štovatelja svijeta automobila i ludila kojim se isti svako toliko (re)definira.
Jer dok npr. Ferrari i Aston Martin dizajnu pristupaju tradicionalistički i strastveno, u McLarenu cijeloj priči pristupaju kudikamo drugačije. Tj. generički, proračunato i bez tolerancije za pogreške. I to je s jedne strane savršeno u redu, jer svaki od McLarenovih modela zbog toga ispada pravim vozačkim strojem kojem brzina i glasnoća nisu jedini atributi. No s druge strane upravo taj pristup mnogi zamjeraju McLarenu i modelima kojih iz Wokinga iz godine u godinu ima sve više.
Što se nas ovdje tiče, iskreno govoreći nam je postalo svejedno. McLaren doživljavamo poput respektabilne sile koja izuzev performansi i tehnologije na tržište donosi i dašak ozbiljnosti. A s obzirom na to da u današnje vrijeme automobili poput ovog koštaju ozbiljne novce, ta je ozbiljnost u pristupu definitivno i prijeko potrebna. McLaren si ne može i ne želi dozvoliti medijske napise poput „Zapalio se još jedan primjerak McLarena P1“, i to je savršeno u redu – sve do momenta kada se mozak ne isključi, te u glavi ostanu snovi i perverzije o kojima ne bismo pričali rodbini i prijateljima.
Mislim, jasno je da ljudi danas traže sigurnost čak i tamo gdje sigurnosti definitivno nema, te da McLaren tu ideologiju sigurnosti, tehnologije i kvalitete uzima kao „alfu i omegu“ svog poslovanja. Ali u usporedbi s npr. plivanjem s morskim psima, seksom u troje s dvije top-manekenke ili pak ispijanju litre vodke na samom vrhu Mt. Everesta, McLaren 600LT jednostavno ostaje izvan konkurencije.
Ljudi koji zbog ozbiljnosti u pristupu obožavaju McLaren danas su česti. No siguran sam u to da je onim drugima bolje i ljepše u životu. I upravo iz tog razloga McLaren 600LT usprkos svemu što jest za mene nije u stanju izazvati emocionalnu reakciju. I taj mi dio cijele priče oko ovog automobila itekako nedostaje.
Da…McLaren 600LT je nizak, širok, jak, brz, tehnološki superioran i tehnički savršeno izveden. Materijali s kojima raspolaže jednostavno su ono najbolje što se u izradi jednog sportskog automobila danas može koristiti, a tu je i sva sila pomno osmišljenih detalja koji od ovog automobila čine savršenu simbiozu luksuza, performansi, tehnologije i bogate povijesti.
No budimo realni – McLaren nije i nikada neće biti Lamborghini ili Ferrari. Nikada neće biti talijanski foto-model koji usprkos svojim manama svoje vlasnike tjera na obožavanje i usput veseli sve koji na njega bace pogled. Nikada neće biti pretjerano glasan, vizualno pretjeran i funkcionalno kastriran. A složili se sa mnom ili ne, upravo je u tome veliki dio poante jednog ovakvog super-automobila. I zato McLaren 600LT kao i mnogi itekako zanimljivi modeli iz Wokinga vrijedi kao polje fascinacije. Ali fascinacije koja podrazumijeva upornost, tehnologiju i ozbiljnost u poslovanju, a ne strast, veselje i razbibrigu. I to je sve što na kraju balade vrijedi reći o ovom automobilu.
Slažete li se?
