Mari li itko za Lexus?
Prema najnovijim informacijama reklo bi se da baš i ne…
Lexus – jedan od onih pomalo zbunjenih proizvođača automobila kojima se tu i tamo posreći na tržište izbaciti pokoji interesantan model.
Tvrtka koja kao jedna od podružnica Toyote ima kao zadaću pomrsiti račune nekim europskim proizvođačima automobila u tzv. „premium“ kategoriji, i tvrtka koja svojim pristupom uvijek ostavlja dojam podređenosti tehnologiji bez uplitanja strasti u bilo kojoj mjeri.
Tako to u pravilu zvuči na papiru i u teoriji, no praksa je kudikamo drugačija.
Realno gledano Lexus jest tvrtka orijentirana prema tehnologiji. Isto tako Lexus već godinama određenom broju ljudi predstavlja savršenu alternativu modelima koje na tržište dovode Audi, Mercedes-Benz i BMW. No problemi nastaju u onom momentu kad se malo pobliže pogledaju neke stvari.
Naime, tijekom devedesetih godina se velika većina modela iz redova Lexusa svodila samo na preimenovane modele koje je Toyota plasirala na tržište, što pak i nije imalo pretjerano puno smisla. S druge strane ipak jest, jer su tako postupali i neki drugi renomirani proizvođači automobila iz Japana, poput Nissana koji je na američkom tržištu ponudio svoj luksuzni brand Infiniti, ili pak Honde koja je na istom tom tržištu nerijetko nastupala pod nazivom Acura.
Samim time je Toyota imala opravdanje i razlog postupiti na isti način, te je Lexus tako postao neizostavnim dijelom onog što je Toyota od tog vremena do danas nudila na tržište.
Kako se vremena mijenjaju, te interes i za najzanimljivije stvari na svijetu nemilo i jako brzo blijedi, tako je i Lexus iz Amerike preselio na područje „starog kontinenta“ i tu pokušao ući u klasu s gore spomenutim svetim trojcem proizvođača (nekima) dostupnog luksuza i tehnologije na četiri kotača. No priča o konkuriranju dotičnim markama baš i nije ispala onako kako je u startu bila zamišljena, jer su za kupce Lexusovi modeli bili jednostavno dosadne kopije već odavno isprobanog EU-dizajna, pa često do tehnologije iza tih automobila nitko nije ni stigao.
Naravno, kako ne bi vječno zaostajali za konkurencijom, dečki u Toyoti su se trgnuli iz vlastitog neznanja i malo pomalo započeli graditi prepoznatljivost za Lexus. No ako ćemo iskreno, ni to baš nije bilo pretjerano vrijedno hvale, jer modeli IS, GS i LS jednostavno nisu „pogodili“ tamo gdje je trebalo i samim time ni prodaja nije ispala onako kako je bilo zamišljeno.
Naglašavanje sportskog karaktera također već u početku nije ispalo baš najbolje, jer su za razliku od Lexusovih sportskih modela njemački konkurenti doista bili drugačiji od svega što se u tom momentu nudilo u paleti, te nisu očajnički pokušavali pridobiti kupce s detaljima koji čak nisu bili ni pravi ni funkcionalni (pri čemu prvenstveno mislim na ispušne cijevi i „karbonske“ dijelove na Lexusu IS-F).
Zatim se Lexus odlučio potrošiti desetak godina na jedan-jedini i neponovljivi apsolutno sportski model pod nazivom LF-A, no kako svijet sportskih automobila baš i nije domaće tlo za ovu marku, naravno da se i tu potkrala „greška“.
Dotična nije bila vezana uz kvalitetu, brzinu ili ekskluzivnost, već uz cijenu kojom je ovaj model nastupio na tržište, a koja je bila višestruko veća od „starih znanaca“ unutar te klase automobila, poput Ferrarija F430 i Porscheovog modela 911 Turbo, te samim time Lexus LF-A i opet nije pogodio metu tamo gdje je trebalo.
Zapravo ispada kako ova marka već desetljećima pokušava definirati samu sebe i time naći svoje mjesto pod suncem, no tek u posljednje vrijeme stvari sjedaju na svoje mjesto, te Lexus konačno ima prepoznatljivost. Nekima je dotična prepoznatljivost ružna, čemu se i sam priključujem, no to u ovom času nije toliko bitno. Ono što pak jest, svodi se na činjenicu da se Lexus ne predaje, a to je u svakom slučaju vrijedno divljenja.
U toj maniri je prije nekoliko mjeseci najavljen „ubojica BMW-a M3“ (odnosno M4, s obzirom na to da je BMW u međuvremenu coupé verziju serije 3 odlučio nazvati po tenku iz II svjetskog rata).
Dotični je model uobličen u intrigantan coupé koji se izuzev luksuza i tehnologije u svojoj najjačoj izvedenici može pohvaliti i s performansama vrijednih jednog GT-automobila, te je nazvan jednostavno RC (odnosno RC-F).
Iako već u startu nazivi zvuče poznato, jer RC je već otprije poznata skraćenica za „Radio Control“, što se najčešće koristi u domeni autića i ostalih prometala na daljinsko upravljanje, dok je RCF renomirani proizvođač u svijetu akustike, automobil sam po sebi zapravo ne izgleda nimalo loše.
Doduše, koliko će moći parirati jednom od ponajboljih sportskih automobila svih vremena, tek se treba vidjeti, no kako u ovom času stoje stvari, to neće biti baš tako skoro.
Naime, krajem ovog tjedna je trebala biti odrađena svjetska novinarska premijera ovog modela, no prema svemu sudeći do dotične premijere neće doći.
Razlozi jednostavno leže u činjenici da se od preko stotinu auto-novinara iz cijelog svijeta na prezentaciju potvrdom dolaska najavilo njih petnaestak, što su Japanci protumačili kao svojevrsnu uvredu i otkazali prezentaciju.
Službeno pojašnjenje nije stiglo iz redova Lexusa, već su se zgroženi zaposlenici Toyotinog odjela za komunikaciju s javnosti oglasili s objavom koja kaže da „S obzirom na to da današnja mlađa generacija nema izražene interese prema novim automobilima, nimalo ne čudi da se interes mladeži prema ovakvim sportskim automobilima u današnje vrijeme skoro u potpunosti izgubio“.
Iskreno ne vidim neku poveznicu između japanske mladeži i otkazivanja novinarske prezentacije, tj. samim time i presedana kakav se u svijetu automobila još nije dogodio, no to sam samo ja…
Dapače, koliko vidim, japanska mladež s ovim konkretnim automobilom u smislu otkazivanja novinarske prezentacije nema ama baš nikakve veze. već se radi o jednostavnom manjku interesa prema automobilu koji je očito stavljen izvan gabarita bitnog.
E sad, za neke je takvog što opravdano, no mišljenja sam da čak i najveći promašaji u sklopu auto-industrije imaju pravo biti medijski popraćeni, tako da na ovakav rasplet događaja više gledam kao na presedan iz svijeta medija, nego iz svijeta automobila, što pak još jednom svjedoči o tome da ni novinari više nisu što su nekad bili.
Uostalom, sjećam se predstavljanja BMW-a serije 5 generacije E60 i pune dvorane novinara koji su pri otkrivanju automobila sjedili i bez (inače standardnog) pljeska u čudu blejali u Bangleovu zlu kreaciju, pa se jednostavno pitam nije li ovaj Lexus ipak zaslužio bolji tretman od ovog koji su mu ignoriranjem i marginaliziranjem pružili „stručnjaci“ iz svijeta automobila?
