Kako se Volvo priklonio groznom trendu…
S obzirom na povijest ove slavne marke i nekolicinu modela koji su tu povijest itekako obilježili, teško je razumjeti ovakvu odluku. Ali s obzirom na priklanjanje proizvođača groznom trendu koji podrazumijeva generičko množenje SUV-modela, cijela priča zapravo i ne čudi.
No usprkos tome zbog cijele priče ostaje gorak okus u ustima…
Pripadali svijetu automobila ili ne, za Volvo svi znaju. I to ne zato što ga je jednostavno sklapati poput npr. namještaja koji potpisuje IKEA, već zbog činjenice koja kaže da sigurnost u prometu prvenstveno dugujemo upravo ovom proizvođaču.
Patenti i njihova testiranja za Volvo predstavljaju jedan od najozbiljnijih segmenata puštanja bilo kojeg modela na tržište, a malobrojni znaju da Volvo iza sebe ima i posebnu diviziju. Onu koja se ponaša poput CSI-ja i dolazi na teren pregledavati nesreće u kojima su se našli vlasnici svojih Volvo modela.
Svim tim detaljima Volvo već desetljećima djeluje kao proizvođač najsigurnijih automobila na tržištu. A to definitivno nije mala stvar.
No Volvo nije poznat samo po sigurnosti, već i po jednom posebnom obliku karoserije koji iz godine u godinu očarava. Tj. takav je barem bio slučaj dok glupavi SUV-modeli nisu preuzeli primat na tržištu.
Uglavnom, taj je prepoznatljivi oblik karoserije uobličen u karavan.
Ako ćemo gledati kroz povijest, Volvo Duett je tamo negdje 1953. godine pokrenuo tu karavansku priču. I nije trebalo dugo vremena dok dotični model nije bio prvi Volvo koji je poslan preko bare, odnosno na tržište SAD-a.
Prodano ih je mali milijun. I kupci su se godinama kleli u apsolutnu praktičnost, visok nivo sigurnosti, te fenomenalnu završnu obradu. Stoga su švedske vlasti 1997. godine odlučile ovaj automobil učiniti legendom, pa su Duett stavili na jednu posebnu ediciju poštanskih marki.
Od 1953. godine do danas, Volvo je svojim nekonvencionalnim pristupom i kockastim karavanima itekako plijenio pozornost tržišta i medija. I od generacije do generacije, odnosno od modela do modela, Volvo s karavanima grabi sve veći dio tržišnog kolača. S vremenom se unutar tog segmenta probudilo i tržište, pa je u kratkom vremenu nastala oveća količina itekako hvale vrijednih karavana. Ali ako ćemo realno, možda bismo mogli reći da se Audi uspio približiti, dok svi ostali i dan-danas kaskaju za „originalnim karavanom“ kojeg potpisuje Volvo.
Dakle, s jedne strane ove priče imamo tradiciju. Onda su tu modeli koji od Duetta odlaze prema Amazonu, serijama 145 i 245, a onda i nekim novijim karavanskim inačicama modela poput 740 i 760, te 850 i V70.
S vremenom i svojim pomalo nekonvencionalnim pristupom, Volvo je bez problema uspio redefinirati i pojedine grane auto-sporta. Jer u svijetu Rallyja i dan-danas vrijedi spomenuti velikane poput PV544 i serije 242. A ako bismo s prljavih i prašnjavih podloga preselili na neke čišće staze, Volvo 850 se kao „leteća cigla“ istog momenta stavlja u prvi plan. I to ako već ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da čudniji i naizgled nezgrapniji trkaći automobil nikada nije vidio svjetlo dana. I zato je 850 jednostavno zakon.
Danas Volvo između ostalog na tržište nudi model V90. I u sklopu tog se modela naslanja na luksuzniju i čvršću šasiju s kojom raspolaže model XC90. Odnosno SUV.
Ali brojke s kojima V90 potvrđuje svoj status na tržištu tom modelu nikako ne idu u prilog, jer je trend postao bježanje od karavana i dodvoravanje SUV-modelima. Stoga se ovih dana polagano nazire kraj proizvodnje karavana ove slavne skandinavske marke.
Gospodin pod imenom Håkan Samuelsson, koji unutar marke Volvo ima glavnu riječ, u sklopu jednog nedavnog intervjua za publikaciju “AutoCar” izjavio je ovo:
“Mi već godinama na tržište nudimo limuzine, karavane i SUV-modele.
Sada nam je prodaja s oko 75% definirana u korist SUV-modela. A to u prijevodu znači da nam je potrebno više SUV-modela”
Tome dodaje i kako “U ponudi trebamo imati manje varijanti limuzina i karavana. Jer danas nudimo više modela karavana i limuzina. Pri tome ćemo naravno i ostati, ali u puno manjem obimu od onog s kojim smo na tržište izlazili do sada.
Ukratko, trebamo u ponudi imati puno više SUV-modela i poraditi na elektrifikaciji, jer je tržište prema tim trendovima orijentirano. I s vremenom ćemo u takvom pristupu uspjeti”.
Dakle, ako sam dobro protumačio ove izjave g. Samuelssona, Volvo ovih dana zapravo odustaje od niše s kojom je ta marka postal popularna i slavna. Polako se bliži kraj za limuzine i čudne, al ii prelijepe karavane s kakvima je Volvo gradio svoju povijest.
Umjesto tog tradicionalističkog pristupa proizvodnji automobile, Volvo će se zajedno sa svojim vodstvom radije prikloniti trendovima koji podrazumijevaju predimenzionirane užase na četiri kotača koji izuzev povišene pozicije za volanom u pravilu ne nude ništa posebno.
I to je zapravo tužno.
Ali s druge strane i realno.
Jer tržište već odavno ne traži automobile, već prijevozna sredstva. Današnjim je kupcima ljepše otplatiti i u svom vlasništvu imati pokretnu dnevnu sobu na četiri kotača u kojoj je važnije tipkati statuse po društvenim mrežama i biti izoliran od samog procesa vožnje. Stoga vrijedi po tko zna koji puta zaključiti kako današnjim tržištem automobile ne vladaju performance i miris benzina, već eko-udruge, debeli političari, ego-tripovi i “sve za sve” filozofija koja na kraju rezultira destrukcijom svega onoga što smo kao klinci imali ny zidu i sanjali jednog dana imati u garažama.
Jer današnje tržište zapravo velikim dijelom ne zna uživati u sinergiji između čovjeka i stroja, već se pojam uživanja prebacio u virtual. Odnosno na društvene mreže.
I to je zapravo najtužniji i najužasniji dio cijele ove priče.
Šteta što je Volvo u svemu tome pronašao svoje mjesto.
Ali iskreno govoreći, takvog što smo svi zajedno mogli i očekivati.
