Je li Top Gear dobio nove voditelje?
Izgleda da jest. Pa evo ukratko i nešto o nastavku trakavice oko emisije “Top Gear”…
Za početak ovog teksta moram reći da mi se usprkos ogromnim afinitetima koje sam gajio prema ovoj emisiji, cijela medijska trakavica oko nje već lagano popela na vrh glave.
Da, Jeremy Clarkson je usprkos svojoj izobrazbi i enormnom intelektu nebrojeno puta ispao problematičnom osobom i da, mlatnuo je jednog od asistenata na setu zbog hladnog komada mesa za ručak, no mediji jednostavno ne posustaju oko te sada već pomalo dosadne teme i cijela kronologija priče se sve više svodi na puka nagađanja nego na činjenično stanje određenih stvari.
Tijekom posljednjih mjeseci je prvo buknula vijest o Clarksonovom prisilnom odlasku iz emisije. Zatim je navedeno kako Clarkson zapravo nije dobio otkaz, već mu televizijska kuća BBC nije htjela produžiti ugovor (što je u biti ista stvar, samo je upakirana u ljepši papir).
Onda su krenula maltretiranja oko razloga „iznenadnog pucanja“ (kako je to jedan novinar u Engleskoj glupo objasnio), te su paralelno s time krenule špekulacije oko mogućeg raka za koji je Jeremy Clarkson saznao na dan kada se na setu dogodio sporni događaj.
Paralelno sa svim tim pretpostavkama oko ovog i onog, krenule su i prozivke ostatka voditeljskog tima, te su se James May i Richard Hammond preko nekoliko puta našli pred kamerama zbog pitanja oko njihovih ugovora s BBC-jem i eventualnim održavanje slavne emisije na životu. No sve je to ispalo uzaludno, jer je cijelo vrijeme samo slavni trojac znao što će i kako dalje, te je cijela priča oko toga inteligentno i uz puno cinizma držana „na ledu“.
Jeremy Clarkson se prije nekoliko dana u sklopu svoje kolumne za „Sunday Times“ oglasio s pričom koja glasi „oteli su mi bebu, pa ću morati napraviti novu“, čime je indirektno objašnjeno kako se čovjek nema namjere vraćati na BBC, već otići u „neke nove pobjede“, a vesela vijest je i u tome što dinamični duo koji čine May i Hammond ostaju na hrpi i ne puštaju Clarksona da u „nove pobjede“ ode sam.
Nakon izlaska kolumne je i čelnim ljudima u BBC-ju postalo jasno da „Top Gear“ više nikada neće živjeti na način na koji su gledatelji tijekom posljednjih desetak godina navikli, čemu pak u prilog ide i otkaz izvršnog producenta emisije, g. Andyja Wilmana, pa su se glavešine morale dogovoriti oko ideja oko novih voditelja i novog formata emisije.
Špekulacija je bilo puno, te su se u obliku novih voditelja emisije spominjala raznorazna imena. Zatim su neki ekstremniji zaljubljenici u ovu legendarnu emisiju iz puke dosade (ili vlastitog idiotizma) počeli prijetiti gadnim (pa čak i terminalnim) ozljedama tim potencijalnim budućim voditeljima, no na kraju se cijela priča ipak privodi kraju – i to s ljudima koji ni približno nisu bili kandidati za mjesta voditelja emisije „Top Gear“.
Dotični odabranici po BBC-ju su (pretežno) televizijski glumac Philip Glanister – inače poznat po ulogama u filmovima „I.D“, „Kingdom of Heaven“ i onaj Woodyja Allena pod nazivom „You Will Meet a Tall Dark Stranger“, a što se televizijske karijere tiče, Glanister je gledateljstvu možda najpoznatiji iz mini-serije „State of Play“, te emisije s tematikom automobila pod nazivom „For the Love of Cars“.
Drugi je voditelj zove se Guy Martin i svijetu koji ne prati motociklističke utrke ovo ime je nepoznato do 2011. godine, kada je snimljen jedan od ponajboljih dokumentaraca s tematikom brzine – onaj pod nazivom „TT3D: Closer to the Edge“.
Dotični dokumentarac prikazuje Guya kao jednog od motociklista koji iz godine u godinu pokušava osvojiti zlato na najluđoj utrci na svijetu pod nazivom „Isle of Man TT“ (ili „Aj lav men“, kako bi to rekao jedan moj pomalo disleksičan poznanik), te kroz praćenje svakodnevnog života, razmišljanja i navika zapravo jako dobro opisuje koliko je svijet utrkivanja zapravo samotan i tužan kad je čovjek prepušten samom sebi.
Uglavnom, s obzirom na konstantno Clarksonovo podbadanje motociklista, nekako mi se Guy Martin usprkos simpatičnosti ne čini baš najboljim odabirom za „Top Gear“.
Treći je voditelj ujedno i ljepša strana voditeljskog tima – pretežno zato što se radi o osobi ljepšeg spola, te bivšoj manekenki pod imenom Jodie Kidd.
Dotična je poznata prvenstveno kroz svoju karijeru manekenke, te kroz nekoliko pojavljivanja na televiziji (od kojih su čak tri vezana uz Jeremyja Clarksona), a tabloidi je svako toliko razvlače zbog nekog novog braka koji je unaprijed osuđen na propast, s obzirom na to da ih je u svojih 37 godina Jodie imala tri i najduži je trajao cijelih 18 mjeseci. No taj dio priče puštam u ruke tabloida čiji novinari ionako nemaju pametnijeg posla, nego živjeti tuđe živote.
Jodie Kidd trenutno vodi televizijsku emisiju posvećenu tematici automobila pod nazivom „The Classic Car Show“ – i to rame uz rame s Quentinom Wilsonom (koji je također jako vezan uz „Top Gear“), a uz sve to i jako voli brzinu i automobile, te (koliko sam imao prilike vidjeti) zna što radi za volanom. Sve je to čini sposobnom i vizualno interesantnom, no s obzirom na dosadašnji „trio fantastikus“ koji je svojim inteligentnim i ciničnim pristupom humoru često nasmijavao gledatelje, nekako čisto sumnjam da će Jodie tome moći parirati.
Uglavnom, kako u ovim momentima stoje stvari, voditeljski trojac je pronađen i sastoji se od glumca, manekenke i ovisnika o adrenalinu, dok se o producentu same emisije i o opstanku ideje zvane „The Stig“ još apsolutno ništa ne zna.
Samim time se ne zna ni format, ni ciljana publika koja je „Top Gear“ pratila više zbog voditelja nego zbog osnovne tematike, pa se tako ne može znati ni hoće li projekt ostati zanimljiv ili će se prepustiti sivilu.
Zapravo je jedino poznato svedeno na činjenicu da je BBC gubitkom Clarksona, Maya i Hammonda ostao bez jedne od najgledanijih televizijskih emisija svih vremena, pa samim time postaje izvjesno da usprkos (možda) iznimno talentiranom voditeljskom trojcu „novog kova“ emisija „Top Gear“ više nikada neće biti ista kao prije.
Šteta…moglo je potrajati još neko vrijeme.
