Je li ovo prvi pravi original iz Kine?
Prema onome što sam do sada vidio, rekao bih da jest, no svejedno idemo u detalje…
Kina – ta divna zemlja koju krase predivni krajolici, tisućljetna tradicija, umjetnost, filozofija i ogroman broj bicikala. Zemlja u kojoj se tradicionalizam isprepliće s komunizmom i gajenjem dvostrukih mjerila prema svemu onome što iz drugih zemalja dolazi u taj mističan i pomalo zatvoren svijet.
Uglavnom, reklo bi se idila samo takva.
No Kina /uz ogroman prirast u smislu nataliteta) ima jedan veliki problem, a taj se svodi na originalnost…
Naime, u Kini se nalazi jedna velika siva zona u sklopu koje nije potrebno izmišljati novitete, te ih kao takve predstavljati na tržištu uz cijenu koja često i nije baš pristupačna.
Dapače, ne samo da nije potrebno, nego često ispada i besmisleno, jer Kinezi nekako uvijek odaberu jednostavniji put, te samo unedogled kopiraju i za to ih nikad nitko ne kažnjava.
Razlog je jednostavan – ogromno tržište u sklopu kojeg se proizvođači u domeni mode, telefonije i elektroničkih komponenata i pomagala, te automobila pokušavaju istaknuti i uzeti dio tog ogromnog azijskog kolača.
No u tom segmentu često nastaju problemi, jer Kinezi ne samo da kopiraju odijela razvikanih europskih modnih kuća i satove renomiranih marki, već njihova „copy-paste“ ideologija kopira i automobile, trgovine, te čak i jedan austrijski gradić po imenu Hallstatt (zajedno s katoličkom crkvom koja u Kini baš i nema nekog smisla).
Dakle slobodno mogu reći da Kinezi s tim konstantnim kopiranjem jednostavno nisu normalni.
Pojedini proizvođači automobila su zbog svih tih silnih kopija već nekoliko puta reagirali tužbama, tj. prijetnjama oko tužbi, no Kinezi nisu glupi, te su se zaštitili sa svih strana.
S one koja podrazumijeva proizvođače tih kopija, zaštita je uslijedila u smislu određenog postotka kopiranih segmenata na pojedinim modelima automobila, dok je s one legislaturne strane osnovan krizni štab za utvrđivanje monopolističkog ponašanja od strane proizvođača izvan granica Kine, koji u kombinaciji sa sudovima takve prijetnje rješava po kratkom postupku.
Dakle, europski, japanski i američki proizvođači automobila čiji su modeli prošli kroz fotokopirne aparate kineskih proizvođača automobila nemaju nikakvih prava ukoliko žele ostati na tržištu ove predivne zemlje.
No vremena se očito mijenjaju, jer Kinezi tijekom posljednjih mjeseci žestoko pokušavaju od svojih automobila napraviti hvale vrijedne strojeve koji opravdavaju svoju cijenu i unutar određenih segmenata svijeta automobila konkuriraju „monopolistima“ iz EU, Japana ili SAD-a.
U toj se maniri predstavilo već nekoliko modela pojedinih proizvođača automobila iz Kine, no možda je najvrijedniji spomena model Tang 542, koji potpisuje tvrtka BYD Auto iz Shenzena / Guangdonga.
Iako je tvrtka BYD Auto prvenstveno poznata po kopijama pojedinih Toyotinih modela s kojima su donedavno pokušavali stvoriti tržište, prije nekoliko mjeseci je krenula inicijativa oko prvog originalnog modela te marke.
Kodno ime koncepta ne znam ni izgovoriti, a kamoli napisati, pa se ne bih ni trudio, no rezultatno stanje nakon samo nekoliko mjeseci razrade modela i testiranja nazvano je Tang 545 i po svemu sudeći ovaj model prekida tradiciju kopiranja, te se sprema ozbiljno konkurirati pojedinim proizvođačima automobila na nekim tržištima izvan Kine.
BYD Tang 545 zapravo je SUV – i to luksuzni SUV. I ne samo da je riječ o luksuznom SUV-u, već ovaj automobil raspolaže i s ovećim brojem konjskih snaga s kojima napada konkurenciju.
Konkretno, riječ je o ukupno 505 konja kojima se može pohvaliti Hibridni motor koji se nalazi pod haubom ovog modela nazvanog po jednoj od najslavnijih dinastija iz kineske povijesti, no brojke koje označavaju snagu nisu ni upola fascinantne kao one koje najavljuju potrošnju goriva.
Naime, BYD Tang 542 bi sa svom tom snagom i ukupno četiri pogonska kotača prema najavama trebao trošiti oko dvije litre na stotinu kilometara, što moram priznati u ovom momentu ispada smiješnom tvrdnjom.
Razlozi su jednostavni: gore spomenutih 500 konja i pogon na sva četiri kotača, te malo zdrave logike ako se te dvije komponente uvedu u jednadžbu oko potrošnje goriva.
No Kinezi ne odustaju, te se oko tvrdnji oko potrošnje goriva jednostavno ne daju smesti.
Iako još nije precizirano kada će BYD Tang 542 krenuti na tržište, te čak nije poznato ni na koja se tržišta odnosi prodaja ovog automobila, ono što se u ovom momentu ipak znade jest cijena koja se kreće u rasponu od 48 do 96,000 dolara.
Dotične cijene nemaju veze s paletom motora, već prvenstveno ovise o opremi u sklopu koje se nalazi doista svega i svačega – od djeljive stražnje klupe, preko nekoliko dezena kotača, hrpetine raznoraznih detalja uobličenih u letvice i kožne umetke, pa sve do aktivnih pročišćivača zraka, koji su u Kini zbog velikog zagađenja zraka itekako potrebni.
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, BYD Tang predstavlja prvi pravi kineski original na četiri kotača, te na tržište donosi čak i relativno dopadljiv dizajn, veliku snagu uz (prema najavama) ekstremno malu potrošnju goriva i mali milijun opcija dodatne opreme.
No s obzirom na porijeklo i kinesku legislaturu koja između ostalog diktira nivo kvalitete i sigurnosti, hoće li to biti dovoljno za bilo kakav uspjeh u prodaji, ma o kojem tržištu se radilo?
Osobno mislim da baš i ne, no vrijeme i prodajni rezultati pokazat će jesam li u pravu.
