Ford sprema ofenzivu na Dodge Challenger Hellcat
Nije da to nismo očekivali, zar ne?!
Oni koji prate svijet automobila sjetit će se momenta kada je prije nekoliko godina otpočeo novi val retro-automobila. Dotični su u sklopu svojih najnovijih izvedenica imali zadatak podsjetiti na svoje prethodnike, te iz cijele priče izvući nostalgiju prije svega i tako privući kupce.
U Europi je takvu zadaću dobio Fiat 500, dok je Volkswagenova Buba zajedno s Minijevim pokušajima zadržavanja omanjih gabarita nekako zasjela na drugo mjesto. Dakle cijela je ta retro-priča na „starom kontinentu“ zaživjela kroz neke male autiće u kakvima su se vozikali „naši stari“.
Preko bare je priča otišla u drugom smjeru, jer za početak prosječni Amerikanac misli da je pet metara za jedan automobil sićušno. Naravno da to pravilo ne vrijedi samo za automobile, već i za hamburgere, grudnjake, kuće, televizore i tko zna što još sve ne, a ako ćemo vjerovati statistikama, čak su i ljudi počeli poprimati predimenzioniranje kao filozofiju života.
Uglavnom, u Americi skoro poslovično prolaze samo velike stvari, pa stoga ne čudi da je američka auto-industrija svoju retro-priču bazirala na „Muscle“ automobilima.
Naime, prvo su se u medijima pojavili koncepti za Dodge Challenger i Ford Mustang. Zatim je Mustang 2005. godine lansiran u prodaju, a dok su se u Chrysleru još uvijek dogovarali što će i kako napraviti po tom pitanju, Chevrolet je sve iznenadio izbacivši 2007. godine Camaro pete generacije. Samim time je Dodge Challenger već u startu gubio kupce, a onda je 2008. godine cijela priča otišla u još tužnijem smjeru.
Za razliku od Mustanga i Camara, koje je javnost istog momenta prihvatila kako treba, Challenger je za mnoge ispao blagim razočarenjem. Razlozi prvenstveno stoje u činjenici da je konja pod poklopcem motora bilo premalo, te da mjenjački sklop zajedno s onim pogonskim nije bio nimalo napredan. Dapače, u usporedbi s ovim dvojcem ispao je nazadnim, pa je Challenger zbog toga ispao najmanje poželjnim retro-muscle-automobilom.
Danas stvari stoje nešto drugačije, jer se Dodge odvažio s lanca pustiti najbolesniji velikoserijski automobil na svijetu, tj. Challenger Hellcat – automobil koji je već na papiru bio u stanju očarati sve one kojima su brojke najvažnija stvar na svijetu, jer je motor raspolagao s brojkom od 707 konja.
Dakle, kontroverza je bila specijalitet dana za Challenger Hellcat i time je Dodge zapravo napravio odličan potez.
Dapače, dok su Chevrolet i Ford izmišljali motore s četiri cilindra i Turbo-punjačima, kako bi ih europsko tržište barem malčice moglo shvatiti ozbiljno, ekipa iz Dodgea rekla je „j**ite se svi“ i okrenula se ideologiji pretjerivanja s konjima pod poklopcem motora.
Doduše, Ford je potom izbacio Mustang GT350R, a Camaro je izašao u ZL1 i Z-28 varijacijama na temu samog sebe, no Challenger je konačno ispao prvi u nečemu i to je nekima bilo sasvim dovoljno.
Danas, kada Challenger Hellcat zajedno s Chargerom i Cherokeejem (koji je doduše još u planu) malo-pomalo ulazi u legendu, Chevrolet na tržište nudi aktualnu generaciju Camara ZL1 i time zapravo nudi 650 konja za sve one koji su dovoljno hrabri ili ludi da s njima upravljaju na dnevnoj bazi. No Ford je u cijeloj toj priči do prije nekoliko dana u toj „kome je veći“ ideologiji ispadao ne samo rezerviranim, već i nezainteresiranim proizvođačem automobila. Da, Shelby je uvijek tu da malčice popravi stvari, ali Shelby u bazi ipak nije Ford, već tvrtka koja za pojedine Fordove modele tek otkriva potencijal, pa se to ne računa.
Stoga je bilo za pretpostaviti da će Ford ipak pokrenuti svoju priču, samo nije bilo moguće pretpostaviti hoće li se priključiti toj megalomanskoj orijentaciji ili ne.
Odgovor na to pitanje kroz naznake je stigao prije nekoliko dana, kada je Ford potvrdio neslužbene najave, pretpostavke i špekulacije oko pripremanja najjačeg Mustanga svih vremena.
Prema toj je potvrdi između redova moguće zaključiti kako će Shelby i Ford praktički rukom pod ruku sastavljati to najnovije čudovište s prednabijanjem, ali prema brojkama je cijela priča zadržala oveću dozu suzdržanosti.
Naime, iako nema službene potvrde oko količine snage s kojom će novi GT500 raspolagati, poznato je da baza motora neće biti uobličena u 5,2-litarski „flat plane“ V8 iz modela GT350, već da se radi na još većoj zapremini motora, s kojom je (između ostalog) cilj postići ukupno 740 konja.
Samim time bi Mustang GT500 preuzeo titulu najjačeg velikoserijskih automobila i vlasnicima Chargera Hellcat mlatnuo pljusku posred lica i izazvao ih na „dregrejs“.
Dakle Ford s Mustangom doista ima opake planove koji podrazumijevaju još opakiji automobil – tim više što se već otprije zna da planirana ukupna masa ovog monstruma ne bi trebala (ili bolje rečeno smjela) prelaziti 1,650 kilograma, što je pak u kombinaciji s ukupno 740 konja sasvim pristojan omjer snage i težine.
Samim time će Mustang GT500 izuzev najjačeg konkurenta te mišičave retro-manije ispasti i najlakšim, jer Camaro ZL1 ima skoro stotinu kilograma više, dok Challenger Hellcat sa svojih 450 kilograma viška u usporedbi s novim GT500 (zasad teoretski) ispada pretilim žderačem cheeseburgera.
Uglavnom, kako sada stvari stoje, već bi sljedeće godine stvari na polju bolesti i mišića na četiri kotača u režiji Amerikanaca mogle postati još bolesnijima, a 2018. godine sva teorija prelazi u praksu, jer je upravo za tu godinu planirano ovu monstruozu iz podruma i s lanca pustiti na tržište.
Stoga se vrijedi veseliti, jer Ameri ipak najbolje prate ideologiju megalomanije i time fasciniraju čak i one koji ih u pravilu ne vole.
…a za sve ostale tu je i dalje Volkswagen Beetle, Fiat 500 i Mini u sto i jednoj varijaciji na temu nečega što s „mini“ ima veze koliko Mladen Grdović ima veze s konzumacijom voćnih sokova.
Zato bih na kraju samo kratko citirao legendarnog B.B. Kinga i rekao „Let the good times roll“.
