Evo kako Škoda pokušava dosadan automobil učiniti zanimljivim?
Vjerujem da su ovo pitanje tijekom godina postavljali mnogi proizvođači automobila.
Odgovora na to pitanje bilo je u svakakvim oblicima i idejama. Ali u praksi najčešće nisu bili ovoliko nepotrebni i blesavi…

Škoda – ta divna i krasna divizija s kojom se „Das Auto“ ekipa svako malo poigra. Tvrtka koja je iz luksuza i posebnosti prešla u domenu hrđe i krame, da bi tamo negdje sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća krenula u neke nove trenutke. S vremenom je postalo kristalno jasno kako se upravo Škoda kao jeftiniji Volkswagen uspjela nametnuti u obliku savršene alternative za sve one koji žele voziti nešto iz V.A.G. grupacije, a odbijaju iskrcati previše novaca.
Samim time vrijedi konstatirati kako Nijemci možda nisu uspjeli prisvojiti Poljsku, ali su s Češkom u ovom slučaju imali sreće.

Danas Škoda proizvodi sve i svašta. I ako ćemo iskreno, većina toga dobrim dijelom vuče bazu iz Golfa. No u svijetu „downsizinga“ i konstantnog rezanja troškova to nije ni najmanje čudno, pa oko tog dijela priče ne treba lomiti koplja, jer tu ionako nema pomoći. A s obzirom na odlične rezultate ove od strane Nijemaca prisvojene marke nikakva pomoć u ovom slučaju nije niti potrebna, jer Octavia, Superb i sva sila CrossOvera i SUV-ova ove marke iz dana u dan privlači sve više kupaca.
Većina tih kupaca u današnje vrijeme ovisnosti o SUV-ovima i njima sličnim glorificiranim karavanima preferira modele koji završavaju sa slovom „Q“. Odnosno Kodiaq, Eniaq i tome slične pretile nakarade u koje nije teško ući. Stoga ne čudi da je u planu na tržište pobacati još takvih modela prije nego svijet konačno shvati da su isti potrebni poput tumora na dvanaestercu.

E sad… Kako je trend elektrifikacije uz onaj koji podrazumijeva suvizaciju i krosoverizaciju svijeta automobila i dalje aktualan, nikoga ne treba čuditi da se i Škoda priključila toj priči o velikim cestovnim aparatima na struju. Jer zašto ne…
U sklopu cijele te priče Škoda je na tržište izbacila model Eniaq iV. I to prvo u „normalnoj“ verziji, a onda i s oznakom vRS što za bilo koji Škodin novokomponirani model znači ojačanu i pomalo poremećenu verziju za prave auto-entuzijaste s adrenalinom u krvi i Castrolom u kosi.

Iako se i dalje radi o SUV-modelu u nekoj barem nazivnoj „performance“ verziji, sve bi to naravno bilo divno i krasno, kada u ovom slučaju vRS ne bi ukrašavao Enyaq iV, odnosno automobil na struju. Jer time oznaka vRS koju smo prije samo nekoliko godina gledali i u WRC-u djeluje poput jeftine prostitutke i neke od nas vječnih cinika ovdje podsjeća na ono „Turbo S“ što krasi dupe Porscheovog modela Taycan.
Znate, onog Porschea koji nema ni klasični motor, ni Turbo-punjač. Nema ni ispušni sustav, ni onaj usisni, ni medu, ni zeku, ni ježića, ni kuću…
Ajmo nazad na temu…

Dakle imamo Škodu i SUV koji se naziva Enyaq. Imamo tonu strujnih krugova i na kraju imamo i vRS kao oznaku koja više ne znači apsolutno ništa više od proširenog popisa opreme (ako i to). Odnosno u prijevodu, imamo automobil koji se priklanja generaciji kupaca čiji je nivo koncentracije u smislu vremena usporediv s tri i pol zamaha krila prosječnog kolibrija. A to pak u prijevodu znači da reklame za Eyaq iV zajedno s njegovom vRS-oznakom nitko ne doživljava baš pretjerano puno. Pa kako bi se tome doskočilo na najbolji mogući način, na scenu stupa odjel marketinga čiji su neki istaknuti djelatnici očito pomislili nešto u stilu: „Mediji fakof! Ajmo mi poslati službenog test-vozača u Švedsku nek na zaleđenom jezeru drifta trinaest dana i postavi rekord koji će se pamtiti sve dok se netko drugi ne sjeti nečeg takvog. Bit će selfija i svega a možda vidimo i pingvine“.
Uglavnom, tako je i bilo. Jedna zelena Škoda Enyaq vRS odvezena je u Stortjärnen (Krokom, Švedska) i tamo je zajedno sa svojih 295 strujnih konja i 459 njutna šutajući vlastito dupe po ledu testni vozač razveselio majčicu prirodu s ovim strujnim automobilom koji brine za okoliš.
Iako driftanje nije trajalo trinaest dana i nitko iz Škodinog odjela marketinga tom prigodom nije vidio pingvina, postavljen je rekord. Odnosno čak dva rekorda.
Prvi rekord podrazumijeva točno 7.531 kilometar, koliko je testni vozač driftao po zaleđenom jezeru i umirao od dosade za volanom pretilog zelenog SUV.A.G.-ića, dok je drugi rekord sveden na činjenicu koja kaže se ovdje radi o automobilu na struju koji drifta više od 7 i pol kilometra u komadu. Stoga eto nečega što će dečki i cure iz odjela marketinga s ponosom moći staviti u svoj životopis.
A nama svima ostalima slijedi tek čekanje Coupé-verzije Škodinog modela Enyaq iV. Možda i dotični krnji Coupé (koji s tom klasifikacijom nema nikakve veze) dobije vRS verziju. A onda možda bude postavljen i nekakav rekord koji podrazumijeva driftanje po nekoj plaži na Tahitiju. Jer rekorda i selfie-fotografija u sferama marketinga ionako nikada nije dovoljno.
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.
