Evo kako Ford slavi obljetnicu svoje najveće pobjede
Mislim da već u uvodu ovog teksta treba napomenuti kako za sve one koji su mislili da će ostati fascinirani nekom najnovijom inačicom slavnog modela GT upravo slijedi razočaranje.
Fiesta, Focus, Mustang…sve su to Fordovi modeli koji s Le Mansom nemaju ama baš nikakve veze – barem ne u kontekstu pobjede i legende koja je iz Forda GT40 napravila jedan od najpoznatijih automobila svih vremena.
No Ford GT nakon opsežne liste uvjeta koje budući vlasnici moraju zadovoljiti da bi uopće pripadali tek nekolicini sretnika za volanom ovog automobila tek stiže na tržište i s ovom najavljenom proslavom 1-2-3-pobjede koja se dogodila 1966. godine nema nikakve veze.
Stoga je ovo tek još jedan u nizu trikova s kojima se Ford poslužio, ne bi li barem malčice osvježio relativno dosadnu ponudu gore navedenih modela.
OK…nisam fer, jer i Fiesta i Focus unutar konkurencije kompaktnih modela ispadaju itekako sposobnim automobilima, dok Mustang uspješno nastavlja gdje je prošla generacija stala i grabi nove kupce ispred Chevroletovog modela Camaro. Samim time niti jedan od ovih automobila ne zaslužuje nikakav negativistički-orijentiran kontekst, jer je svaki od spomenutih modela za Ford donio uspjeh unutar svoje klase na tržištu.
Ono pak što zaslužuje kritiku svedeno je na proslavu jednog od najblistavijih momenata u povijesti automobilizma, koji u današnje vrijeme služi tek djelatnicima odjela marketinga tijekom smišljanja novih akcija i ideja.
Naime, Ford GT40 bio je trkaći automobil koji su Fordovci nekako pripitomili za cestovnu upotrebu. Samim time geneza ovog ubojice Ferrarija i jedan od najočitijih dokaza osvetničke ideologije i kompleksa kreće iz svijeta utrkivanja, a ne iz auto-salona.
Nadalje, Ford GT40 predstavlja jedan od onih instantno-prepoznatljivih modela čiji je status i dan-danas moguće opisati samo u obliku opisa „legenda“, pa je zbog toga smiješno i žalosno da se podsjetnik na to trkaće čudo svodi na paket opreme i par trkaćih traka na karoseriji.
Da elaboriram…
Fordova najnovija ideja svodi se na svojevrstan podsjetnik i vremeplov koji bi potencijalne kupce trebao barem idejno vratiti u 1966. godinu, kada su Bruce McLaren i Chris Amon za volanom Forda GT40 MK2 natjerali „Il Commendatorea“ Enza Ferrarija da od muke zbog poraza skače po boksevima, psuje i grize francuske ključeve i dizalice.
Cijela je priča oko ovog podsjetnika upakirana u sufiks „50 Anniversary Le Mans“ i namijenjena isključivo francuskom tržištu, te krasi gore spomenute modele, tj. Fiestu, Focus i Mustang, koji bi se prema navodima od strane proizvođača trebali proizvesti u 50 primjeraka (svakog od modela).
Detalja nema puno, jer u Fordu očito misle da je današnje tržište upoznato sa svim aspektima pojedinih modela, pa su spomenuti tek paketi opreme koji „besplatno“ ulaze u ponudu za ove limitirane podsjetnike na najslavnija vremena tvrtke. Stoga niti ja ne bih trošio vrijeme na trčkaranje po bespućima interneta i kopiranje svih stavki pojedinih paketa opreme za gore navedene modele. Dapače, smislenije se čini tek nabrojati što gdje i kako dolazi, te ostatak informacija prepustiti zainteresiranom dijelu cijenjenog čitateljstva.
Uglavnom, kako iz Forda navode, izuzev crne boje, trkaćih traka i oznake u sklopu interijera (što se nalazi na svim modelima iz ove limitirane serije), Fiesta ST dobiva tzv. „Performance“ i „Parking“ pakete opreme zajedno sa 17-inčnim kotačima.
Focus ST dobiva tzv. „Styling“ paket opreme i 18-inčne kotače, dok Focus RS u sklopu ove akcije dolazi s „City“ i „Premium“ paketima opreme, a što se Mustanga tiče, „Premium“ paket opreme koji između ostalog podrazumijeva 19-inčne kotače i kožna sjedala stoji na kraju ove inicijative, proslave ili kako vam već odgovara nazivati ovu akcijsku ponudu.
Uglavnom, za očekivati je raznorazne zaslone u boji, infotainment-sustave, zvučnike, vojsku senzora i „luksuzne“ umetke uzduž i poprijeko interijera spomenutih modela – i to je sve.
Iskreno nemam ništa protiv Forda. Dapače, Fiesta ST mi se opako dopala kao automobil za svakodnevnu upotrebu, dok je Focus ST po pitanju ovjesa mali milijun svjetlosnih godina ispred konkurenata unutar klase. Focus RS i dalje predstavlja nepoznanicu, no ako je ST samo dijelom poslužio kao baza, vjerujem da je RS samo milijardu puta bolji u svim aspektima vožnje.
Što se pak Mustanga tiče, s jedne se strane mogu samo cerekati na spomen EcoBoost motora i onog genijalnog procesora zvuka koji svako toliko crkne i otkrije pravi zvuk automobila nalik Hondi Civic s probušenim stražnjim ispušnim loncem. No GT je već druga priča, jer izgleda opako i u vožnji više nije nalik poštanskoj kočiji iz 1871. godine.
Samim time Mustang GT ispada pravim i apsolutno poželjnim američkim mišičavim strojem koji performansama, opremom i imidžem može konkurirati velikoj većini Europljana i Japanaca koji mu se nalaze na putu, pa bi bilo glupo da se takav automobil izuzme s popisa pod koji potpadaju ostali brzi Fordovi.
No Mustang je i dalje samo automobil koji poput Focusa i Fieste ne vuče DNA sa staze, već sasvim obrnuto, pa samim time i dalje nisam u stanju gledati cijelu ovu priču nikako drugačije, nego tek kao dobro osmišljeni marketinški trik.
Vlasnici će doduše biti sretni i zadovoljni, jer će dojmom biti smješteni u živući podsjetnik na jedno od najslavnijih imena u svijetu utrkivanja – i to za minimalni trošak s obzirom na cijene ovih automobila koje iznose od 27,200 (za Fiestu) do 47,100 eura (za Mustang).
Samim time će kolekcionari doći na svoje i uskoro će se tu i tamo u nekom salonu naći neki od primjeraka pojedinih modela po dva do tri puta većoj cijeni od inicijalne. No to su ionako današnje vrijednosti s kojima se „limitirani“ i „posebni“ automobili negdje između redaka hvalisaju, pa stoga ovaj potez od strane Forda nije moguće okarakterizirati nikako drugačije, nego pametnim.
Sve ostalo su tek priče i nagađanja, a toga nam je ionako već svima lagano dosta, zar ne?!
