Dacia Duster ima probleme
Ukratko, radi se ni manje ni više nego o hrđi – bolesti koja je u svijetu automobila prestala biti aktualna prije više od dvadeset godina. No Rumunji očito i dalje drže do tekovina hrđstva i truležizma.
Kada se prije nekoliko godina Renault odlučio Daciju uzeti pod svoje, moram priznati da sam se smijao, jer dotadašnji pokušaji koji su podrazumijevali modele 1100, 1300 i 1310 nisu baš ispadali poželjnim automobilima ni na koji način.
Iako Dacia na tržištu djeluje još od 1966. godine, kada je Renault Gordini postao Dacia 1100, te usprkos konstantnog prtljanja s Francuzima, Dacia nikad nije slovila niti kao dobar, niti kao poželjan automobil. Dapače, poput mnogih proizvođača automobila prije i poslije, i Dacia je patila od jednostavnog sindroma lošije i jeftinije kopije nekad poznatog originala, što se pak savršeno uklapalo u ostatak zemalja poharanih virusom komunizma.
Dakle ta „srp i čekić“ filozofija u svijetu automobila nikad nije urodila bilo čime što bi zapadni svijet čak i u najvećoj zezanciji poželio, pa stoga ne čudi kako su Dacie, Oltciti (kao kopije Citroënovih modela) i slični proizvođači na europskim prometnicama bili rijetko viđeni gosti.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća je Dacia odlučila ostaviti bijedne kopije nekad slavnih originala, te se posvetiti razradi vlastitih modela s originalnim dizajnom ojačati marku, no nažalost je priča prepuštena u ruke tadašnjem direktoru koji je iz ladice izvukao koncepte iz 1983. godine i rekao „može“.
Tako je na scenu stupila savršeno zastarjela i ni po čemu posebna i poželjna Dacia Nova.
Iako se određeni krugovi u Rumunjskoj kunu u to da je Dacia Nova zapravo bazirana na svojevrsnom klonu Renaulta 19 i Peugeota 309, samim pogledom na dotični automobil sva priča oko te urbane legende istog momenta pada u vodu, jer ako već ništa drugo, onda barem vrijedi zaključak da su i Renault 19 i Peugeot 309 u svoje vrijeme bili lijepi automobili, što Dacia Nova nikako nije.
Dapače, u kombinaciji s plastikom i ostatkom materijala koji su izgledali poput nečeg od čega su Rusi tijekom hladnog rata proizvodili interijere svojih tenkova, te kvalitetnim motorima i performansama kakvih se ni Japanci u pedesetima ne bi posramili, nije ni čudo da je Dacia Nova ubrzo prestala kvariti stranice auto-kataloga tijekom devedesetih.
Nije da je baš pretjerano vrijedno spomena, no nakon na mjesto Nove stigao je model Solenza što je bio još jedan klasičan primjer rumunjske škole dizajna, te je ubrzo i taj model jednostavno sišao iz ponude ovog proizvođača automobila.
E sad…kako se vremena mijenjaju i vječno aktualna i sporna globalizacija radi svoje, tako proizvođači automobila u današnjim vremenima silom pokušavaju pojeftiniti proizvodnju, dajući pri tome još više izbora potencijalnim kupcima, pa se u toj maniri Dacia sasvim logično pridružila Renaultu. To je za Daciju naravno bio ogroman korak naprijed, jer u krajnjoj liniji više unutar zidova te tvrtke nisu morali iz naftalina vaditi dizajne i kopirati tehnološka rješenja iz doba dinosaura, dok je s druge strane Renault dobio još jedan kut pristupa tržištu.
Nakon modela Logan, koji je za sitne novce ispao jako dobrim automobilom, Dacia je zajedno s Renaultom krenula u neke nove pobjede, a jedan od modela s kojima ova Rumunjska tvrtka itekako dobro stoji na tržištu naziva se Duster.
Dacia Duster je čudnovati spoj karavana i mini-SUV-a, što bi taj automobil jednim dijelom činilo CrossOverom, no Dacia Duster se glasno hvali i svojim terenskim sposobnostima, za koje mnogi CrossOveri ni približno nisu sposobni. Dapače, nedavno je upravo Dacia Duster iz gabule izvlačila Porsche Macan, koji se tijekom jedne novinarske prezentacije „nasukao“ u pustinjski pijesak, što je pak ispalo viralnim internetskim hitom s obzirom na usporedbu cijena jednog i drugog automobila.
Dakle s obzirom na cijenu i količinu opreme koja dolazi već serijski, te s obzirom na kvalitetu koju potpisuje Renault, za Duster vrijede samo pohvale. No vjerujte da je to samo privid, jer usprkos tome što po izlasku iz salona Dacia Duster ispada jako dobrim omjerom uloženog i dobivenog, već nakon nekoliko mjeseci kreću itekako veliki problemi s kvalitetom izrade, što je vidljivo na nekoliko mjesta.
Naime, tijekom proteklih mjeseci se nekolicina vlasnika Dustera požalila na hrđu, što za početak ne bi bio nikakav problem da dotični vlasnici zajedno sa svojim automobilima nisu smješteni u urbane sredine, gdje problemi s visokim stupnjem vlažnosti realno ne postoje. No mjesto prebivališta zapravo i nije toliko bitno, koliko je bitna činjenica da su prohrđali Dusteri stari maksimalno godinu i pol, što je pak u najmanju ruku malčice čudno.
Cijela je priča zapravo manje-više tiho prolazila, te su vlasnicima spornih primjeraka Dacie Duster tijekom tog vremena stizali dopisi s isprikama zbog neugodnosti, u sklopu kojih je Dacia navodima oko preseljenja proizvodnje iz Indije u Rumunjsku, te problema s usklađivanjem kvalitete pokušala smiriti strasti vlasnika dotičnih automobila. No ubrzo ni ti krajnje pomirljivi dopisi nisu više imali efekta, jer je na području Velike Britanije za vlasnike Dacie Duster nastao jedan veliki hrđavi kaos, te su deseci prijava stizali na adrese različitih zastupnika ove marke u tim krajevima. Samim time je i naziv automobila ubrzo promijenjen, pa je sad u krugovima vlasnika ovog modela na prostoru Velike Britanije Dacia Duster postala Ruster.
Rješenje naravno nije bilo ni blizu, a na dopise „u rukavicama“ vlasnici spornih automobila više nisu obraćali pozornost, pa nimalo ne čudi razvoj situacije koji podrazumijeva medijske istupe pojedinaca na nekim društvenim mrežama i automobilističkim forumima. Tako je tijekom nekoliko mjeseci negodovanja, poprilično uzaludne komunikacije s lokalnim zastupnikom za Daciju i skupljanja savjeta uzduž i poprijeko granica Interneta jedan vlasnik pod imenom Andy odlučio je na Internetu objaviti svoju priču i popratiti je s više od sedamdeset fotografija na kojima su u krupnom planu hrđavi dijelovi karoserije.
Problemi s hrđom su se tijekom samo nekoliko mjeseci proširili čak i na one dijelove automobila na kojima se u pravilu rijetko zadržava vlaga, tako da je problem jednostavno morao biti negdje drugdje.
Službena prepiska između Andyja i regionalnog predstavnika za Daciju i dalje nije baš išao u pravom smjeru, već su se i opet počele pričati priče. Tako se tijekom dopisivanja sa zastupnikom Andy načitao o micanju proizvodnje iz Indije i tvornice u Chennaiju, te vlazi zbog koje su pojedini primjerci Dustera imali problema sa zaštitnim slojem laka i hrđom koja je iz tih problema proizašla. Također se navodila nova i sretnija lokacija, koja Daciju (najvjerojatnije zbog visokih troškova otpreme automobila ) vraća u Rumunjsku, gdje pak vlage nema, pa nadalje ne bi trebalo biti ni problema. No koliko mi je poznato, agonija s hrđom na praktički novom automobilu za Andyja i dalje traje.
Uglavnom, iako se radi o jeftinijem automobilu, svejedno mislim da nije u redu da se od vlasnika koji za automobil nemaju (ili ne žele potrošiti) silni novac rade budale.
Nije u redu ni da se zastupnici ograđuju i umjesto konkretnih rješenja i isprika koje je moguće vidjeti negdje izuzev na papiru od njihove strane nude objašnjenja oko nečeg što zapravo nikome izvan strukture tvrtke nije bitno. Isto tako nije u redu da se vlasnici takvih (očito) nekvalitetnih automobila najčešće o vlastitom trošku odlučuju popraviti sporne dijelove iako ništa nisu krivi, jer se time u krajnjoj liniji narušava dignitet pojedinih marki, tj. u ovom slučaju Dacie. No to očito nikoga ne brine, te ispada kako je puno važnije na dnevnoj bazi ljude samo bombardirati reklamama za nešto što više ni u teoriji nema veze s istinom.
Jadno, zar ne?!
