Bugatti i pokušaj ponavljanja gradiva
Nakon Veyrona stigao je Veyron Super Sport. Stoga je tek zdrava logika da nakon Chirona stigne neki „malo“ sportskiji Chiron, pa nikoga ne bi trebalo čuditi da se upravo to i dogodilo. No je li sve vezano uz ovaj automobil doista onakvo kakvo se na prvi pogled čini?
Bugatti Chiron – automobil koji je uza svu moguću i nemoguću megalomaniju od strane svojih autora i potpisnika dobio jednu jako tešku zadaću. Kako je Veyron ispao poput moderne iteracije jednog prizemljenog Concordea, te označio ne samo novu eru tehnologije u službi performansi, tako je Chiron sve to trebao ne samo nastaviti, već i nadmašiti.
Neki misle da je u tom naumu Bugatti (ili bolje rečeno Volkswagen) s Chironom i uspio, a neki se drugi kunu u nedostatak onog „wow-efekta“ s kojim je Veyron ispao prvim pravim i realno upotrebljivim hiper-automobilom. Pod time naravno podrazumijevam nenormalno jak i brz automobil s garancijom i rokom trajanja koji ne podrazumijeva milijun eura tjedno na popravke ili pak kumstvo s auto-mehaničarem. Uglavnom, Chiron je usprkos pojedinim kritičarima nastavio upravo tamo gdje je Veyron na svom razvojnom putu stao. Ljepši je (što u biti nije bilo teško za izvesti, ako se pogleda Veyron). Brži je. Jači je. Ekskluzivniji je i skuplji (što kupcima takvih demonstracija sile očito znači jako puno) i zbog svega toga se svijetu automobila jednostavno nametnuo poput trećeg Reicha i oko sebe i dan-danas skuplja zaljubljenike.
E sad…kako svaki oblik fascinacije u današnje vrijeme ima poprilično kratak vijek trajanja, naravno da je Volks…ups…ispričavam se…Bugatti morao osmisliti „Director´s Cut“ verziju za ovaj svoj aktualni kino-model… i tu na scenu stiže najnoviji Bugatti Chiron Sport.
No prije nego se ponadate IMAX-4D-svašta-nešto verziji Chirona, te vam u glavi krenu usporedbe s onom bolesno kičastom varijacijom na temu Veyrona sa sufiksom Super Sport, ajmo odmah navesti nekolicinu detalja zbog kojih Chiron Sport i Veyron SuperSport nemaju veze jedan s drugim.
Concorde, telefon, struja… Ukratko, revolucije.
Naime, Bugatti Veyron u originalu je brojao 1,001 konjsku snagu, dok je Super Sport raspolagao s čak 200 konja više. Samim time je maksimalna brzina kao osnovna nit postojanja ovog automobila narasla na 431 km/h, što je za nekih dvadesetak kilometara na sat više nego što je „obični“ Veyron uspio zakucati iglu brzinomjera. Stoga je Super Sport u odnosu na original doista ispao kompilacijom Bugattijevih najvećih hitova… i upravo tu dolazimo do problema, jer Chiron Sport ispada tek remiksiranom „singlicom“ s novog albuma…
Bugatti Chiron Sport na tržište dolazi u sklopu ultra-limitirane serije od tek trideset primjeraka. Svih trideset će uz cijenu od nekih 3,6 milijuna dolara kupcima na raspolaganju biti u samo četiri boje – plavoj, crvenoj, sivoj i srebrnoj (što zapravo i nisu boje), te u kombinaciji s karbonskim (crnim) dijelovima. A za te novce u paketu ide sve i svašta – od posebnog dezena kotača, preko DTV (odnosno Dynamic Torque Vectoring) sustava, s kojim „običan“ Chiron nije stigao na scenu, pa sve do hrpetine logotipa na kojima piše „Sport“. Izuzev toga iz Bugattija kažu kako je Chiron Sport u odnosu na donedavno poznati Chiron nekih 10% tvrđi, 39% agilniji i nekih 20 kg lakši, a posebno se izdvajaju i 3D-printane ruke brisača, koje su na Sport-verziji Chirona olakšane za (pazite sad) čak 77%.
Iskreno govoreći, sve bi to bilo divno i krasno da se pod poklopcem motora krije i neki barem nadaleko interesantan broj konja viška, ali oko toga se u Bugattiju očito nikome nije dalo zamarati, pa su 8 litara zapremine u kombinaciji s 1,479 konja itekako zamjetne i posebne, ali i dalje jedine brojke koje označavaju snagu i najavljuju performanse za koje je Chiron sporoban. Naravno da dotična brojka sama po sebi stvarno jest megalomanska i da je uz nju Chiron već u startu ispao još bolesnijim automobilom od svog starijeg brata Veyrona. Ali s obzirom na evoluciju Veyrona iz „običnog“ u Grand Sport, te na kraju u narančasto-crno čudovište s kojim se Bugatti popeo na prvo mjesto trona najbržih automobila na svijetu, ovaj najnoviji uradak ispada pomalo razočaravajućim pokušajem osvježenja nečega čemu osvježenje zapravo i nije bilo potrebno. I samim time Chiron Sport kao automobil nije ništa više nego samo nešto opremljeniji marketinški trik, a to je pak istovremeno smiješno i tragično.
Stoga iskreno žalim što ne mogu zaključiti ovaj tekst s nekim stvarnim i realno utemeljenim superlativima, ali eto…s Chironom u ovom novom, limitiranom i „sportskom“ izdanju to je jednostavno nemoguće izvesti. Jer koliko god da je Bugatti s ovim automobilom odlučio napraviti još bolji nastavak prvog dijela jedne epohalne ideje, Chiron je ipak ispao poput „Ramba 2“ u usporedbi s originalom pod nazivom „First Blood“. I to je sve što vrijedi reći po pitanju ovog skupocjenog komadića najposebnijeg i najdojmljivijeg dijela današnje auto-industrije.
Bravo Bugatti? Hm…
