Audi, BMW i razmetanje s turbinama
…i onda se netko pita zašto se uporno sprdam(o) s diesel-motorima…
S obzirom na to da diesel-motore na ovom portalu nitko baš pretjerano ne „puši“, na ovaj tekst ne bih trošio pretjerano puno vremena i slova. No dotični će biti još kraći kada se u kombinaciju s diesel-motorima ukomponiraju SUV-modeli koje vidimo u obliku, glomaznih i sasvim nepotrebnih pripadnika svijeta automobila.
Dakle ne očekujte puno priče u sklopu ovog teksta, jer nam je cijela tema već „na prvu“ itekako smiješna i besmislena.
Prije nekoliko mjeseci je svijetu predstavljena najnovija generacija Audijevog frižidera pod nazivom Q7, odnosno SQ7, ako ćemo biti precizniji.
Tom je prigodom uz sto i jednu pohvalu u maniri „hvalite me usta moja“ uzrečice svijetu predstavljena apsolutna superiornost u smislu tehnologije, performansi, ekologije i svih ostalih više ili manje bitnih stavki ovog ogromnog SUV-a. Također je predstavljeno i nekoliko detalja vezanih uz “štedljiv” motor s četiri litre zapremine i osam cilindara posloženih u V-konfiguraciju, koji izuzev s 435 konja i čak 900 Nm maksimalnog okretnog momenta raspolaže i s tri Turbo-punjača.
Da, dobro ste pročitali – TRI Turbo punjača.
Audi je s jedne strane tim potezom za SQ7 osigurao posebno mjesto na tržištu, te je štovateljima četiri kruga dao itekako puno razloga za nastavak obožavanja marke. No u tom momentu nitko nije računao da se Audijev najveći rival unaprijed trudi skinuti ovaj „revolucionaran“ motor s prvog mjesta – barem po broju Turbo-punjača.
Naime, prije nekoliko dana je u javnost stigla informacija koja kaže da BMW na tržište planira ponuditi trolitreni diesel-motor koji uz spomenutu zapreminu i šest cilindara u sklopu samog sebe podrazumijeva novu definiciju “štedljivosti” uz čak četiri Turbo-punjača.
Da…i opet ste dobro pročitali – ČETIRI Turbo punjača.
Odakle je stigla sama ideja, u ovom momentu nitko ne zna, no za pretpostaviti je da barem dijelom ova Turbo-megalomanija svoje korijene vuče iz manijakalnog guranja ekoloških normativa u grlo svakog od današnjih proizvođača automobila.
Mislim, opće je poznato da je ekologija danas uzela toliko maha, da se čak i najuporniji i najtvrdoglaviji proizvođači automobila na svijetu orijentiraju prema Turbo-punjačima, ne bi li ispoštovali sve te od strane raznoraznih vlasti i udruga nametnute normative.
To bi u nekom paralelnom svemiru možda i bilo sasvim u redu, da se teret cijele te ekološki-nastrojene priče ne lomi na leđima kupaca koji će uskoro u ovlaštene servise dovoziti automobile s toliko kompliciranim kvarovima, da će morati dizati kredite za popravak.
Doduše, oko financijskog stanja prosječnog kupca jednog Audija SQ7 ili pak BMW-a X-nešto više od 4 ne treba pretjerano brinuti, jer su dotični sve samo ne siromašni, no s druge strane vrijedi zapitati se koliko će Turbo-punjača za deset godina takvi automobili imati pod poklopcem motora i hoće li od svih silnih turbina motori zapravo i biti potrebni.
Inicijalno korištenje ovog 4xTurbo motora već je aktualizirano u sklopu trenutne generacije BMW-ove „sedmice“, a u BMW-u postoje planovi ojačati M-diesel-priču, te pod poklopac motora modela X5 i X6 ugurati ovaj Quad-Turbo-svaštanešto-stroj i komplet nazvati X5 i X6 M50d.
E sad…koliko je tim špekulacijama vrijedno vjerovati, iskreno ne znam, no s obzirom na posljednje trendove u BMW-u, ne bi me čudilo da uskoro svi M-modeli pod poklopac motora uz pogon na sva četiri kotača dobiju i četiri Turbo-punjača.
Detalji koji prate ovu najavu se izuzev utilizacije u sklopu BMW-ove „sedmice“ svode na nekolicinu brojčanih navoda koji prvenstveno podrazumijevaju nekih 395 konja i 760 Nm maksimalnog okretnog momenta (prisutnog već od 2-3,000 okretaja u minuti). Zatim je tu i fantastična priča o spoju „vrhunske tehnologije motora“ s „revolucionarnim mjenjačkim sklopom s osam brzina“, te „dodatno optimiziranom potrošnjom goriva“ koja se svodi na 5% razlike između aktualnog“ Turbo-diesela puta četiri“ i onog još uvijek aktualnog „puta tri“, a onda nastupa glasna tišina u smislu troškova održavanja i sličnih „detalja“ koji bi mogli zanimati buduće vlasnike.
Uglavnom, na kraju ovog osvrta na cijelu priču, jednostavno ne mogu pomoći samome sebi i automatizmom se pitam čemu zapravo služe današnji Turbo-diesel motori?
Smrde, zagađuju okolinu puno više od svojih benzinskih kolega, cijenom goriva ne opravdavaju višak inicijalno potrošenih novaca za sam automobil, a potrošnjom goriva i dalje često zvuče nedorečeno.
Samim time se ljubitelj svijeta automobila doista mora zapitati je li vrijeme ovih motora zapravo već odavno prošlo, ili se pak održava aktualnim zbog puke zarade, jer tehnološki smisao ovakvih eskapada jednostavno nije moguće vidjeti ukoliko se global sagledava logički, a ne kroz afinitete prema pojedinim markama.
Osobno mislim da je četiri Turbo-punjača u sklopu samo jednog (i to dieselskog) motora jednostavno smiješan navod, i moram priznati da bih rado popio kavu s megalomanom koji je došao na ideju gomilanja Turbo-punjača pod haubu.
Iako sam svjestan da će ovakve eskapade pojedincima ispasti mokrim snom i poljem apsolutne fascinacije, no za nas ostale vrijed zapitati se u kojem smjeru današnja auto-industrija zapravo ide i zašto.
Znate li odgovor na to pitanje?
