Infiniti Q50 “Eau Rouge” je u konceptnoj fazi već neko vrijeme, no prije nego krene prodaja Nissanu slijedi naplata za korištenje tog naziva. Eto i detalja…

Svi oni kojima je svijet Formule 1 na neki način drag zasigurno znaju kako izgleda i što u tom svijetu znači staza Spa Francorchamps. Smještena u Belgiju, tj. u mjesto Francorchamps, ova je staza u svom prvom izdanju nastala još davne 1920. godine. Dizajneri, odnosno kreatori ovog automobilističkog svetišta bili su Jules de Thier i Henry Langlois van Ophem, te je u prvobitnom izdanju staza dijelom koristila cestovne rute koje su prolazile tim dijelom krajobraza Stavelota.
Naravno, kako to obično biva s megalomanskim i ekstremno opasnim stazama, s vremenom se većina ukupno oko 15 kilometara dugačke staze ukinula i prepravila na manje­više današnje izdanje, no za razliku od Nürburgringa i Nordschleifea kao njegovog sastavnog dijela, na Spa Francorchamps se i dan­danas voze utrke svjetskog prvenstva Formule 1.

S jedne strane to je dokaz upornosti i polivalentnosti vlasnika staze (tj. belgijskih vlasti, ako ćemo biti precizniji), no s druge strane je tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća priča bila više usmjerena prema tvrdoglavosti otaca staze, nego prema zdravom razumu, pa stoga ne čude nebrojeni smrtni slučajevi koji su danas dio opusa koji Spa Francorchamps iza sebe ima.
Jednom je prigodom bivši vozač Formule 1 Jackie Oliver izjavio kako “ukoliko čovjek izleti s ove staze, jednostavno nije siguran na čemu će se zaustaviti”, što je apsolutno istinita tvrdnja. Spa Francorchamps u to vrijeme jest bila prava trkaća staza, no izostanak zaštitnih ograda, te dijelovi civilizacije poput rasvjetnih stupova, te onih telefonskih koji su zajedno s pokojom govornicom stajali tik uz stazu odvojeni samo balama sijena, nekim je vozačima ipak dalo razloga za pobunu. Tako je tijekom sezone 1970. godine slavni vozač Jackie Stewart otpočeo pobunu zbog “Masta Kink” dijela staze, tj. jednog iznimno opasnog kompleksa zavoja u čiji se sklop ulazilo kočenjem sa oko 300 kilometara na sat, što je pak uz pomanjkanje bilo kakve forme zaštite bilo poprilično teško čak i za one najiskusnije vozače tog doba.

Naravno da su oci staze itekako dugo protestirali i davali raznorazne razloge protiv ulaganja novaca u stazu, no to nije bila tvrdoglavnost, već jednostavno škrtost i nerazumijevanje prema riziku s kojim su se vozači Formule 1 tog doba iznova susretali prilikom svakog kruga staze.
Kada je Jackie Stewart pobijedio i kada su se stvari na stazi i oko nje počele mijenjati, zapravo je za Spa Francorchamps otpočela era kontrolirane opasnosti, jer za razliku od zaštitinih ograda i ostale sigurnosne infrastrukture oko staze, na čudljivo vrijeme u Ardenima nitko nije mogao utjecati. No to je pak viša sila s kojom se vozači iz godine u godinu jednostavno pomire i ogromna većina njih upravo Spa Francorchamps ističu kao svoju omiljenu stazu.
No usprkos ovom malom uvodu, ovo nije priča o stazi Spa Francorchamps, već o jednom njenom dijelu, odnosno “Eau Rouge”, koji je od ove staze napravio najzanimljiviji dio kalendara utrka Formule 1. Ukratko se radi o kompleksu koji stazom presijeca “crvenu vodu” (kako bi glasio prijevod s francuskog jezika, te koji svojim suludim zavojitim usponom predstavlja savršen manjak kompromisa prema otpornosti vozača najvećeg oktanskog cirkusa na svijetu prema gravitacijskim silama koje im majka zemlja silovito baca u lice.

Takav beskompromisan dio staze odlučili su iskoristiti Japanci iz Nissana, te za Infiniti Q50 iskoristiti “Eau Rouge” kao istovremeni sufiks i opis njihovog pokušaja ulaska u svijet ultra­brzih limuzina, kakvima Mercedes­Benz, BMW, Audi, Cadillac i još poneki već desetljećima fasciniraju svijet automobila.
Za one koji ne znaju, Infiniti Q50 “Eau Rouge” ugrubo bi zapravo bio Nissan GT­R s malo većom karoserijom i dvojim vratima viška, jer se ispod poklopca motora ovog automobila nalazi 3,8­ litarski Twin Turbo V6-­motor transplantiran iz GT­R­a.

Samim time ovako posložen Infiniti Q50 za početak ima 560 konjskih snaga, što ga na papiru čini itekako poželjnim automobilom. Naravno, tu je i hrpetina tehnoloških i tehničkih novotarija koje bi uz karakter sportske limuzine ovom automobilu trebale podariti i superiornost u smislu aerodinamike, brzine, ubrzanja i ostalih vozačkih svojstava, te bi tako posložen automobil za modernu japansku auto­industriju zapravo trebao biti presedan.

Da, neki će reći da takvi automobili u sklopu japanske auto­industrije itekako postoje i da Mitsubishi Lancer Evolution X (kao model na zalasku) i Subaru WRX bez problema spadaju u takvu kategoriju automobila, no s obzirom na luksuz kojime Q50 već u startu odiše, mislim da Rally-­dvojac u toj kategoriji ipak nema što tražiti. U krajnjoj liniji, uspoređivati Audi RS6 ili BMW M5 s automobilom poput Subaruovog modela WRX nekako ne ide u sklop iste rečenice, zar ne?!

Bilo kako bilo, kako je Infiniti zapravo amerikanizirani dio Nissana, matična je tvrtka u Americi predala papirologiju u patentni ured, te ishodovala sve dozvole, no kada je sve bilo riješeno, javili su se Belgijanci i od prije nekoliko dana za Nissan (i opet) postoje problemi.
Naime, kako je “Eau Rouge” gore spomenuti slavni kompleks zavoja staze Spa Francorchamps, pametni Belgijanci su se odlučili Nissanu priprijetiti tužbom ukoliko se korištenje tog naziva ne plati.
Glavni i odgovorni ljudi na čelu Nissana su naravno sve to dočekali u čudu, no kako je model već predstavljen pod tim nazivom i kako proizvodnja tek što nije krenula, kasno je mijenjati naziv koji je već oduševio mnoge auto­fanatike, te je u rekordnom vremenu Nissan pristao na dogovor.

Sam dogovor ima mali milijun detalja, no onaj najbitniji (i najbolniji za Nissan) spominje uplatu određene sume novaca pri svakom prodanom primjerku ove brze limuzine, što je s jedne strane korektno, no s druge pomalo ispada kao kamatarenje. Razlog tome prvenstveno vidim u (namjerno) zakašnjeloj reakciji ekipe koja u današnje vrijeme stoji iza staze Spa Francorchamps, što baš i nije u redu s obzirom na činjenicu da se “Eau Rouge” verzija modela Q50 najavljuje već skoro godinu dana. No rezultatno stanje je takvo, Nissan je doveden pred zid i u ovom času nema druge nego jednostavno platiti ono što se platiti mora.

Pa eto…ako već ništa drugo, moram priznati da mi je itekako drago da se Japanci vraćaju u velikom stilu, s i lijepo je znati da se čak i civilizirane zemlje poput Belgije ponekad posluže prljavim trikovima.
Samim time si jednostavno ne mogu pomoći, a da se i opet po tko zna koji puta ne prisjetim domaćih prijevara i kamatarenja, pred kojima su Belgijanci ipak ispali male bebe. No to je pak (i opet) jedna sasvim druga priča…