Čest je slučaj da Kinezi kopiraju i reproduciraju sve živo i neživo kako bi zaradili nešto novaca, no kad se na njihovom tržištu pojave originali svih tih kopija, istog momenta nastaje s**nje.
Pa eto jednog od najočitijih primjera te već uvriježene prakse dvostrukih mjerila jedne zemlje.

Kina – najveće tržište na svijetu. Tržište koje pojedinim tvrtkama osigurava milijarde Dolara zarade i ono koje u očima proizvođača i trgovaca često izgleda kao obećana zemlja.
Samim time ne čudi da su proizvođači automobila na sve moguće i nemoguće načine godinama pokušavali ući na teritorij te divne zemlje i od tamošnjih stanovnika napraviti svoje vjerne kupce.
No donedavno je u Kini postojao jedan veliki problem – komunizam koji kao uređenje te države jednostavno nije dozvoljavao „uplitanje zapada“ i otvaranje tržišta.

Naravno, Kina je i dan-danas država koja se diči diktaturom i komunističkim ustrojem rada, reda i discipline, no kako niti jedna država na svijetu ne može opstati bez saveznika, njihovo se domicilno tržište ipak moralo otvoriti.
Tako su Kinezi često pušteni na miru kada njihovo kopiranje renomiranih marki u svijetu mode, elektronike i auto-industrije prijeđe svaku mjeru, jer kao vele-sila u smislu broja stanovnika ipak na neki način diktiraju o(p)stanak pojedinih marki na njihovom tržištu. Samim time većina odvažnih proizvođača unutar određenih segmenata tržišta nerijetko povlači tužbe ili pak bivaju odbijeni od strogog slova zakona koje u Kini itekako dobro funkcionira prema van.

Primjera za te tvrdnje ima itekako mnogo, no možda je najbolje spomenuti izobličena lica u Audiju, kada se jednog lijepog dana na tržištu pojavio model A4 na kojem je umjesto te oznake stajala ona F16, te koji je potpisan od strane kineske tvrtke Yema. Ajme užasa.
Ne samo da su eksterijer i interijer, te kompletna tehnologija bile „skinute“ od Audija, već su čak i boje u ponudi ovog kineskog proizvođača bile one iz Audijevih kataloga, a dizajn je sam po sebi bio izmijenjen tek u segmentu skidanja Audijevih oznaka s prednje i stražnje strane automobila, te zamijenjen čudnovatim znakićem nalik nekom simbolu iz klingonske abecede.
Samim time je od strane Audija postojao evidentan razlog za tužbu, no kada su odvjetnici podnijeli zahtjev na kineskom sudu, isti je ubrzo odbijen s objašnjenjem kako tvrtka Yema ne plasira dotični model na njemačkom tržištu, te samim time Nijemci nemaju pravo glasa ni žalbe.
Naravno, kako Audi u Kini prevedeno znači „Big Shot“ (odnosno velika faca), te s obzirom na rekordnu prodaju svojih modela na tom ogromnom tržištu, odbijena tužba nije se dalje komentirala i provlačila kroz medije.

Istu je priču na svojoj koži osjetio i BMW, koji je prije nekoliko godina tužio tvrtku Shuanghuan, koja je na tržište ponudila model S-CEO, tj. automobil svojim prednjim dijelom preuzet s Toyote Land Cruiser, a sa stražnje strane s BMW-a X5, no i ta je tužba odbijena kroz neki polu-idiotski razlog, te je nakon inicijalnog šoka i nevjerice BMW zbog veličine tržišta i potencijalne zarade ipak odlučio prešutjeti i nastaviti djelovanje na prostoru NR Kine.

Kako je ekspanzija tržišta za proizvođače automobila iz Europe, SAD-a i Japana konstantno rasla, pametni i totalitarno-nastrojeni Kinezi dosjetili su se prije nekih šest godina izglasati zakon kojime bi se kroz centralni ured nazvan „Kineski nacionalni razvojni i reformski komitet“ nadgledalo „monopolističko ponašanje“ tvrtki koje u sklopu auto-industrije djeluju na teritoriju Kine, te ih sankcionirati po potrebi, što je već u startu bio velik udar na proizvođače automobila s adresom izvan NR Kine.
Nadalje, takvo postupanje prema tvrtkama koje su tek pridošlice u Kinu zapravo je pljuska u lice svim razložnim ljudima na svijetu, jer ako se prisjetimo činjenice da su skoro sve velike korporacije u Kini zapravo u vlasništvu države, itekako je vidljivo apsolutno jednoumlje i gajenje sustava dvostrukih mjerila prema onima koji su na područje Kine došli trgovati i zaraditi.
No tu je tek početak drame i prakse očuvanja domicilnog tržišta, te samim time i očuvanja vrednota koje spomenuti sustav dvostrukih mjerila itekako dopušta.

Naime, tijekom posljednjih godina je velik broj proizvođača automobila „izvana“ dobio po prstima zbog količine prodanih primjeraka pojedinih modela. Za početak tu su gore spomenute tvrtke Audi i BMW, no listi optuživanih priključuju se i tvrtke poput Chryslera, Mercedes-Benza, Volkswagena, te čak i Ferrarija koji je u Kini posljednjih godina prodao velik broj primjeraka pojedinih modela.
Samim time kineski proizvođači automobila pomalo gube tlo pod nogama, jer nema razloga za kupnju neinventivne kopije, ukoliko je original dostupan većini, te su kineske vlasti postale itekako zabrinute i gore navedenom komitetu su data još veća prava.

Prakticiranjem dotičnih prava je uskoro uslijedilo kažnjavanje za sve one proizvođače automobila koji su po određenim klasama i kategorijama imali veće cijene od kineskih konkurenata, što je u prijevodu značilo da je velik broj proizvođača automobila poslovalo s minimalnom zaradom, dok su se neki u sklopu poslovanja na području Kine borili i s gubicima.
Primjera za ovaj dio priče također ima itekako puno, no posljednji u nizu je onaj tvrtke Mercedes-Benz, koja je pod istragom od strane kineskih vlasti i gore spomenutog komiteta zbog monopolističkog ponašanja pri plasmanu pojedinih modela na kinesko tržište, te u smislu cijena originalnih rezervnih dijelova.


Prema riječima gospodina pod imenom Zhou Gao, koji u cijeloj toj namještenoj i poprilično glupoj priči ima ulogu čovjeka na čelu anti-monopolističkog odjela državne agencije za cijene Jiangsu, „Mercedes-Benz je tipičan primjer vertikalnog fiksiranja cijena, odnosno zlouporabe dominantnog položaja u smislu prodaje i ugradnje rezervnih dijelova, te iznimnog bogaćenja s kojim se od strane te tvrtke pokušavaju kontrolirati cijene“.
Zanimljiva rečenica, s obzirom na činjenicu da su sami Kinezi godinama od tog istog Mercedesa kopirali tehnološka rješenja, komponente dizajna i svoje automobile „ergonomski oplemenjivali nalik onima iz Europe“ (kako se jednom na North American International Auto Show-u izrazio vlasnik tvrtke BYD, predstavljajući u detalje kopiranu verziju Mercedesovog modela CLK Cabriolet), zar ne?!

Uglavnom, poput kolega iz Njemačke koji su svoje prste već opekli u sklopu kineskog zakonodavstva, pretpostavka je da i Mercedes-Benz neće imati alternative, već da će se jednostavno morati pokoriti zakonu onih koji su itekako svjesni da je većina na njihovoj strani.
Da, to će naravno imati efekta i u smislu kupaca pojedinih modela po itekako sniženim cijenama, te će kroz određeno vrijeme pojeftiniti i održavanje istih. No samim time se postavlja jedno krucijalno pitanje: jesmo li doista svi mi ostali toliko glupi, da ne znamo postaviti vlastita pravila, ili se pak svijet jednostavno orijentira isključivo prema zaradi, dok sve ostalo ispada nebitno i trivijalno?

Rekao bih da je odgovor nametnut sam po sebi, jer ako se samo prisjetim ostalih segmenata u sklopu kojih se zbog novaca prodaju vrednote (npr. „Halal-turizam“ koji se savršeno kosi s vjerskim opredjeljenjima većine na našim prostorima, te jahačima deva dozvoljava da se zapravo ponašaju kao kod kuće iako to nisu), moram priznati da me hvata jeza.
No tako stvari očito moraju funkcionirati…