Volkswagen – može li reklama Jettu učiniti poželjnom?

Obzirom je marketing posljednjih godina postao itekako pomodarska djelatnost, u sklopu koje se svako toliko kupcima na neki novi način pokušava uvaliti nešto novo za masnu lovu, toga su naravno svjesni i u Volkswagenu. Iako ne znam hoće li im uspjeti, moram priznati da mi je ova dolje prikazana reklama baš fora.

Često mi ljudi koje već godinama poznajem znaju reći da sam navikama i afinitetima zapeo negdje u osamdesetim godinama prošlog stoljeća i koliko god da sam se „na prvu“ bunio zbog toga, danas zapravo nemam ništa protiv, a razloga ima mali milijun.
U pravilu je osamdesetim godinama prošlog stoljeća često zamjerano nekoliko stvari, od kojih se posebice ističu apsolutna sklonost prema kiču, gramzljivost pojedinaca i jako male razlike u izgledu i ponašanju između dva spola. Istina, Boy George je doista izgledao kao nakaza, Donald Trump se ponašao kao pompozna seljačina, a „Dinastija“ je bila nešto globalno popularno, iako većina pripadnika Carringtonovih nije imala pojma ni o čemu. Doduše, bilo je to vrijeme opakih previranja na političkoj sceni, a u našim su se krajevima naši starci često vozili na bonove i još češće nisu pili jutarnju kavu (obzirom kave nije bilo za kupiti), no to su već neke crne stvari oko kojih u ovom času i ne bih…

Dakle, osamdesete su u smislu medija poput glazbe i filma svijetu podarile strahovito puno toga, dok se u današnje vrijeme određeni filmovi i glazba uporno repliciraju na raznorazne načine. Dokaz tome je npr. glazbeni dio svjetske estrade, gdje je prisutan kronični manjak ideje, te se nekako čini da je sve podređeno zaradi i konstantnom pumpanju pojedinih pripadnika iste u medijima. Dapače, priča ide puno dalje od toga, jer dok su npr. glazbene skupine poput „Depeche Mode“, „U2“, „Simple Minds“ i „Pet Shop Boys“ u osamdesetima izgledale smiješno i proizvodile glazbu koju dan-danas ljudi s guštom slušaju, današnje glazbene skupine svode se ili na „boy-bandove“ ili na neke „trendy“ grupice ljudi s nekim instrumentima u rukama koje zapravo kroz pjesmuljke iza kojih stoje čovjek često ni ne čuje. No zato svi izgledaju super i postavljaju trendove, pa im fanovi pomanjkanje ideje i talenta to očito opraštaju.

E sad…zašto sve to zapravo uopće navodim? Jednostavno – zato što mi se često čini kako je evolucija čovječanstva od osamdesetih godina do danas otišla u jako krivom smjeru, što je posebice vidljivo u svijetu automobila.

Iskreno, nemam ništa protiv tehnologije i naravno da bi bilo jako dvolično od mene da po njoj pljujem i s druge strane koristim neke njene blagodati, no istovremeno me neki trendovi izuzetno smetaju. Naravno, pri tome prije svega podrazumijevam eko-mentalističku vječnu dijareju koja podrazumijeva borbu majke prirode s benzinskim i Diesel-motorima, što je rezultiralo automobilima na struju, Hibridima i svom silom savršeno nepotrebnih „alternativa“, no to je nešto što me konstantno smetalo od sami početaka, obzirom cijela priča zapravo nikako „ne drži vodu“. No ono što me još više smeta, uporni su pokušaji proizvođača automobila da vozače što je više moguće posredstvom tehnologije odvoje od jedine zadaće koju za volanom imaju – vožnje.
Znam da nije svakome mjesto za volanom i da se ljudi nekad ne sjete paliti svjetla, vezati se i prije polaska na neki nepoznat dio grada negdje pogledati kuda zapravo idu, no to svejedno ne opravdava konstantan „napredak“ u smislu pomagala u automobilima koji se pravdaju stavkama „opreme“. Npr. meni osobno nikad nisu trebali farovi koji prate zavije na cesti. Također mi nikad nije trebao sustav koji metlice brisača pomiče za par milimetara svakih par dana, ukoliko iste ne upotrebljavam jer ne pada kiša. Isto tako mi nikad nije trebao radar koji bi umjesto mene kočio i provjeravao mi puls za vrijeme vožnje, no sve te današnje gluposti pakiraju se unutar donedavno jednostavnog pojma „automobil“ i moram priznati da se iz godine u godinu nekim popisima opreme sve više i više cerekam.

Istovremeno se uz pojam automobila u današnje vrijeme veže i pojam individualnosti i izbora, no ja ni to ne vidim kao nešto realno, a još manje kao nešto stvarno potrebno. Nedavni primjeri tog „izbora“ koje tržište zahtjeva bio bi BMW M4 (odnosno serija 4 općenito), gdje se javnosti zapravo mažu oči na shemu zahtjeva tržišta, dok realno ta priča s tržištem ima veze samo u smislu korištenja još jedne brojke koja bi popunila jaz između serije 3 i serije 5, a u toj bih maniri vrijeđanja intelekta od strane proizvođača automobila spomenuo i Volkswagen s modelom Jetta.

Da, Jetta je automobil koji je nekad davno bio zamišljen kao Golf „s guzicom“ i u tom dijelu se stvari na prvi pogled i nisu toliko promijenile, no ako se sjetimo gabarita prvog Golfa i Jette kao sestrice s produženom guzom, te Passata kao limuzine, otprilike se dobiju dva slična pojma i jedan sasvim različit s obzirom na gabarite. No danas to nije tako, jer Golf je iz generacije u generaciju sve glomazniji, dok Passat nekako ipak uspijeva zadržati gabarite u približnim granicama usporedivim s nekim prošlim vremenima tog modela. Dakle koja je onda filozofija vezana uz Jettu, koja je po gabaritima zapravo sličnija Passatu nego Golfu i samo popunjava rupu između ta dva modela? Iskreno mislim da je i nema, no u Volkswagenu očito ne misle tako, jer Jetta se opet pokušava od strane marketinškog odjela pomalo odmaknuti od za Volkswagen poslovične strategije „Think Small“ i prezentirati kao poželjan automobil umjesto pukog kompromisa.

Stoga je nedavno od strane Volkswagenovog odjela marketinga osmišljena reklama koja je izvedena u maniri jednog od najrevolucionarnijih video-spotova svih vremena, koji zajedno s pjesmom „Take on Me“ potpisuje norveška grupica (sredinom osamdesetih godina) ljepuškastih dečkića pod imenom „A-Ha“. Spot isto kao i pjesmu za koju je napravljen u originalu i ne treba posebno predstavljati, jer sam mišljenja kako je dotična pjesma jedna od onih koje ulaze u uho bez ikakvog truda, dok je spot jednostavno komadić povijesti i jedan od najfascinantnijih kratkih video-uradaka svih vremena – pogotovo kada se u obzir uzme vrijeme u sklopu kojeg je nastao. Na takav način vjerujem da razmišljaju i VW-ovci, obzirom je najnovija reklama za Volkswagen Jettu uobličena upravo u modernu kopiju slavnog spota grupe „A-Ha“.

Scenarij zapravo i ne postoji, jer je Volkswagen uhvatio samo jedan dio cijele priče iz originalnog spota, te je umjesto još jednog motocikla u utrku sa zločestim stričekom koji u rukama ima gedoru, jednostavno ubacio Jettu. Je li dotičan reklamni spot zapravo dobar potez ili ne bilo bi uopće glupo govoriti, no u svakom slučaju je fora pogledati nešto što me asocira na ležanje potrbuške ispred televizora i blejanje u spotove u prvim danima MTV-a, pa ako već ništa drugo, u tom segmentu i Volkswagenu i Jetti ipak dajem pokoji bod viška.