Naslov apsolutno odgovara istini, no iako sam Vas već vjerojatno navikao da pod pojmom "specijalnog modela" ovog ili onog proizvođača najčešće pišem o nečem što si prosječan čovjek nikada neće moći priuštiti, u ovom je slučaju možda više riječ o automobilu kakav bi si masa ljudi mogla priuštiti, no pitanje je bi li htjeli.


Volkswagen kao proizvođač automobila kroz godine je doista zadržao jako puno toga prije svega u smislu imagea svojih modela, pa je tako npr. Golf i dalje sveprisutan i u svojoj sedmoj reinkarnaciji, Passat i Jetta također su i dalje tu, nova Buba, reinkarnacija modela Scirocco…zapravo se gledajući aktualnu ponudu modela VW-a često uhvatim u razmišljanju kako se zapravo već desetljećima ništa nije promijenilo, iako sam s druge strane svjestan da se promijenilo jako puno toga.
Dezeni, oprema, dizajn, pa još malo opreme i sva sila tehnoloških unaprijeđivanja modela u ovoj ili onoj izvedbi samo su dio svega što je godinama definiralo Volkswagen kao jednu od najpoznatijih tvrtki u svijetu automobila, no u ovom slučaju sve nas to i ne zanima pretjerano puno, obzirom da automobil koji upravo proživljava "svojih pet minuta slave" zapravo i nije toliko automobil koliko ikona.

Naime, svi mi jako dobro znamo koliko dugo među nama živi Volkswagenov model Transporter (ili Caravelle ili Multivan – ovisno o izvedbi, generaciji ili preferabilnom odabiru naziva kod opisivanja) i njegovih ukupno pet generacija (ne računajući redizajne i slične kozmetičke promjene na istoj bazi), a također je svima dobro poznato i kolike uloge ovaj čas kombi, čas automobil ima iza sebe.
Sjetite se samo hrpe primjeraka koji su sa naljepnicom "Vozilo za osobne potrebe" u sklopu interijera imali bauštelce i hrpu Knaufa u prtljažnom prostoru, dok je s druge strane često viđena i uloga prijevoza npr. neke malonogometne momčadi, koja se u prostranom interijeru itekako udobno smjestila i nemaju nikakvih briga na pameti.
Da, svemu tome je Transporter itekako dobro poslužio.

Stoga ne čudi kako je upravo ovih dana svijetu najavljena jedna slavljenička verzija T5-Transportera.

Limitirana serija Transportera nazvana "Edition", u pravilu bi se reklo da i ne donosi ništa pretjerano posebno, no već samim pogledom na fotografije ipak cijela priča ogromnog pravokutnika na četiri kotača izgleda jako dobro.
Za početak tu je posebna bijela boja u kombinaciji sa matte-crnim krovom, što pak u daljnoj kombinaciji sa svim ostalim crnim i matte dijelovima od plastike izgleda jako dobro.
Također, u cijelu se priču preko boka uklapa i poveznica u obliku crne trake koja na najefektniji mogući način spaja u cjelinu dva kotača razmaknuta posredstvom najobičnijeg međuosovinskog razmaka. Doduše, kotači (također matte-crni) dolaze u dvije moguće opcije po pitanju veličine, tj. u veličini od 17 ili 18 inča, no morali su Nijemci ubaciti neku opciju – to im je jednostavno u krvi.

Ostatak ovog Transportera ima i ponešto detaljima dorađeniju optiku u smislu branika, no poanta Edition-verzije ionako nije izobličiti T5 do krajnjih granica ili pak pokušati iz takvog automobila napraviti sportski-orijentirani kombi (kao što bi to npr. napravili Japanci), već detaljima pojačati vizualni dojam i naglasiti posebnost jednog iznimno dugovječnog modela.
Doduše, sa svojih 200 konja u najjačoj (benzinskoj) izvedbi, performanse baš i nisu posve u drugom planu, no ukoliko kupcima nisu pretjerano bitne, postoji još tri Diesel-motora koji snagom variraju od 100 konjskih snaga na više.

Popis opreme u pravilu nije konkretan, no iz njega se itekako da izvući kako se u obliku Edition-serije Transportera u smislu interijera radi o najopremljenijoj izvedbi koja u pravilu sadrži svašta nešto na struju, hrpu toga što je grijano ili pak presvučeno u poseban trim. Također su i LED-dnevna svjetla tu našla svoje mjesto, baš kao i bi-Xenon farovi, što sve zajedno kada se podvuče srta u usporedbi sa vulgaris T5 i košta ponešto više šuškavih novčanica naše ili pak EU-valute, no obzirom na činjenicu kako Transporter baš i ne doživljava neke slavljeničke varijacije na temu, upravo bi ovaj VW-ov model mogao ispasti kao jedan od najraritetnijih.

Uglavnom, meni se baš dopao i ne bih imao ama baš ništa protiv njime prevoziti čak ni Lubenice od "točke A do točke B" , a vjerujem kako nisam jedini.


TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: SuperCars.net, CarBuzz.com i Google Images