Moram priznati da se u današnje vrijeme sa svim funkcionalnostima mobilnih telefona navigacijski sustav u automobilu čini pomalo arhaičnim i nepotrebnim, no svi koji tako misle i mobitel im je "dovoljan" mogli bi ipak razmisliti još jednom.

U današnje vrijeme priča oko rapidne ekspanzije gradova primjetna je čak i u našoj maloj državici rada, reda i discipline. No dosta sarkazma, jer ovo je ipak jedan ozbiljan tekst jednog isto tako ozbiljnog autora s uređajem koji je također moguće opisati takvim pridjevom.
S obzirom na to da se gadgetima u smislu navigacije zapravo i ne koristim baš pretjerano često, moram odmah priznati da možda i nisam objektivan prema ovome koji sam ovih dana imao prilike testirati, no upravo zbog toga mislim da bi navodi mogli biti shvaćeni bez rezerve – baš kako su i zamišljeni i napisani.

Za tvrtku Garmin čuo sam prije puno godina i iako nisam pratio razvoj navigacijskih sustava i svega što uz njih ide, nekako je taj proizvođač uvijek izletio kada se tema navigacije spomenula u društvu, pa sam već prema tome pretpostavio kako se u sklopu ovog pametnog uređaja nalazi nešto solidno i upotrebljivo u svakodnevnom životu.
Da se razumijemo – nisam tip osobe koja voli gledati karte, navigaciju na mobilnom telefonu ne palim praktički nikad i zapravo nemam ništa protiv toga da se tu i tamo izgubim. No ponekad to gubljenje može biti naporno i štetno u smislu kašnjenja na sastanak i slično, pa tu i tamo ipak pokleknem kada se preda mnom pojavi neka meni nepoznata adresa.
S druge strane, kada idem nekud izvan granica države prije svega pogledam rutu i zapamtim one bitne stavke vezane uz nju, ili pak jednostavno uzmem sa sobom na put nekoga tko zna kud zapravo idemo, tako da i opet navigacijski sustav za mene i nema neku primjenu.
Dakle reklo bi se kako je nekog poput mene jednostavno nemoguće nagovoriti na korištenje nečeg takvog, zar ne?!

U pravilu bi to bila ispravna konstatacija, no silom prilika je u moje ruke došao Garmin Nuvi3597LMTHD, pa sam se odlučio malčice poigrati s tim uređajem i vidjeti treba li mi doista takvo što u automobilu i želim li se uopće zamarati time.
Ideja je bila jednostavna – sjetiti se najblesavijeg naziva nekog mjesta u široj okolici Zagreba, to mjesto ukucati u "Olafa" (kako sam testnom Garminu nadjenuo nadimak) i krenuti prema naputcima dobivenim od njegove strane, tj. vidjeti hoće li me "Olaf" dovesti na pravo mjesto ili ne.

Odabrano mjesto jedno je od onih na čiji spomen skoro svaki put umrem od smijeha, no ne iz razloga jer želim omalovažiti nekoga (da me se ne shvati krivo), već nikad prije nisam vidio toliku upornost u "lingvističkom" upropaštavanju ama baš svih oznaka koje do tog mjesta vode. Naime, odabrano mjesto se zove Gornja Kupčina, što samo po sebi možda i ne bi bilo toliko smiješno da se neka uporna osoba ili ekipa nije opako potrudila na svakom znaku koji to mjesto označava na cesti na slovo "p" dodati samo jednu crticu. Uglavnom, kada sam vidio prvu oznaku za Gornju Kupčinu, skoro sam ispao iz auta od smijeha, a moj često uvrnuti smisao za humor i dan-danas mi na spomen tog mjesta i tih znakova jednostavno ne da mira.

Dakle, mjesto sam odabrao, auto (na sreću) imam, kablovi i genijalni magnetski prihvat s hvataljkom na vakuum je stigao u paketu sa samim uređajem i krenulo je objašnjavanje "Olafu" u obliku nemilog kuckanja po tipkovnici. Doduše, kuckanje je samo rutinom definirana opcija, jer kada se uključi Bluetooth, ovaj uređaj uz navigaciju i telefon dobiva i dimenziju Vašeg najboljeg prijatelja.
Aplikacija ima popriličan broj i mogu se skinuti i instalirati na ovaj uređaj, a osim što ga je moguće upariti s Vašim mobilnim telefonom, postoje i opcija glasovnih komandi, tako da za vrijeme vožnje možete prakticirati motivacijske govore ili vrištati na nekoga tko Vam je uzrokovao stres na poslu kojeg se do dolaska kući obvezno morate riješiti.
Uglavnom, ukoliko ste u stanju iz nekog takvog uređaja napraviti igračku, Garmin Nuvi 3597LMTHD to će Vam omogućiti bez ikakvog problema, jer opcija doista ima izuzetno puno.


Ono što me istog trena iznenadilo bio je ekran. Koliko mi je poznato iz pregleda navigacijskih sustava drugih proizvođača, 5-inčni TFT-ekran na "Olafu" s 800×480 piksela i nije nešto pretjerano visok u smislu rezolucije, no te za neke od nas malene brojke itekako padaju u drugi plan kada se ekran upali, jer jasnoća, osvjetljenje i savršena osjetljivost istog korištenje i preglednost izražava u superlativima.
Ekran je osjetljiv na dodir i na povlačenje prsta preko njega, moguće ga je rotirati u vodoravnoj i okomitoj poziciji (kako već kome odgovara) i u vožnji nimalo ne smeta – tim više što je preko dana u pozitivu, a preko noći automatski u negativu.
Sve na ekranu je savršeno pregledno i za doći do seta dodatnih opcija prosječnom čovjeku ne trebaju tri fakulteta. Dapače, mišljenja sam da bi s ovim navigacijskim uređajem moglo bez problema rukovati i malo dijete, što je u svakom slučaju prednost.

Nakon malo prtljanja po opcijama kojih ima i više nego sam mislio da bi moglo biti, ugasio sam uređaj i odlučio pažnju usmjeriti prema kvaliteti izrade. Iako znam da će možda zvučati namješteno, no i u tom sam segmentu ostao oduševljen, jer tanko metalno kućište i staklo koje pokriva ekran doista odaju dojam visoke kakvoće. Dapače, uvijek sam mislio da dizajn nekog takvog "aparata" zapravo i nije toliko bitan, no vidjevši savršeno glatku pozadinu i nivo izrade svega što je taktilno na samom uređaju, moram priznati da mi se itekako dopalo što sam u tom momentu držao u ruci.
Nakon nekog kratkog vremena došlo je vrijeme za montažu uređaja na vjetrobransko staklo, i upravo sam prema tom dijelu zapravo bio najveći skeptik, jer je prema mojim dosadašnjim iskustvima sve što je podrazumijevalo riječ "vakuum" nekako uvijek neupotrebljivo i muka za korištenje. No iznenađujuće, s ovim vakuumskim pomagalom nisam imao nikakvih problema niti u smislu montaže niti demontaže. Dapače, montaža je skroz jednostavna i dovoljno je prisloniti stalak blizu staklene površine da bi se isti uhvatio za nju, te ostao fiksiran nakon pomicanja plastične hvataljke na njemu, a glava na sebi sadrži jak magnet koji prianjanje i fiksiranje samog uređaja na stalak čini brzim.
Dakle i u tom segmentu nisam mislio da bih se mogao oduševiti, no eto…"Olaf" me razuvjerio.

Zapravo jedini problem koji sam s ovim uređajem imao jest činjenica da je u moje ruke stigao prazan, te ga je bilo potrebno puniti. Naravno, u paketu uz uređaj i stalak s magnetnom glavom dolazi i 12V punjač i dodatni USB kabel koji koristi za spajanje uređaja s nekim laptopom ili nečim sličnim, kako bi se mogao dograđivati software, no to su kablovi, a kablovi koji vise unaokolo interijera automobila za mene su nešto nepotrebno i neuredno, pa to u pravilu izbjegavam. No to je više moj problem nego onaj za koji bih mogao okriviti ekipu u Garminu, jer punjač mora postojati i nalazi se u paketu, što u krajnjoj liniji znači da je uređaj kompletan i da nikad nećete ostati na cesti bez jednog smjera kretanja zbog iznenadnog gašenja uređaja iz razloga prazne baterije.

Bitno je još spomenuti i utor za Mirco SD karticu na koju je također moguće spremati karte i sadržaj koji je za Garmin Nuvi 3597LMTHD moguće pronaći na Internetu, što također dodatno olakšava život, a važan podatak leži i u činjenici da ovaj Garminov uređaj ima jedan od najbriljantnijih zvučnika koje sam ikad imao prilike čuti u tako malom pakiranju.
Bilo da se uređaj glasa muškim ili ženskim glasom (iako ih ima još na raspolaganju, no to neka ostane iznenađenje za one koji ovaj uređaj odluče kupiti) i bilo da Vam se tijekom puta obraća na Esperantu ili Svahiliju, vjerujte mi da ćete čuti svaku uputu koja iz ovog zvučnika dolazi – čak i ukoliko oko automobila u trenutku navigiranja nekim dijelom svijeta padaju granate, iako uređaj nije namješten na maksimalnu glasnoću. Da, zvuk je doista toliko čist.

Naravno, prema riječima proizvođača i zastupnika, ovo nipošto nije najjeftiniji navigacijski uređaj na svijetu, no omjer uloženog i dobivenog zato jest, jer kako sam u međuvremenu uspio saznati, kupnjom Garminovog Nuvi 3597LMTHD navigacijskog uređaja na poklon se dobiva doživotna zaliha karata koje je u sustav moguće ugraditi. Obzirom karte u pravilu koštaju kao suho zlato i potrebno ih je ažurirati svako toliko, mišljenja sam kako se cijela priča oko ovog uređaja zapravo jako brzo isplati – tim više što kupnjom ne biste zapeli sa nekim polu-proizvodom sa oznakom "Made in China".

Uglavnom, GPS signal stigao je tek nekoliko sekundi nakon uključivanja uređaja, što je još jedna pozitivna stavka u cijeloj priči, tako da montaža, podešavanje parametara, lociranje odredišne točke i kalkulacije koje su sve skupa bile potrebne za krajnje neupućene korisnike (poput mene) traje punih nekoliko desetaka sekundi. Preciznost pri odabiru rute je također na nivou. Nadalje, kristalno čista slika, isto toliko kristalno čist zvuk i jasnoća uputa koje sam od "Olafa" iz puke zezancije primao na Švedskom jeziku, te kalkulacije vremena potrebnog za dolazak na odredište, također su iznimno točne, a upozorenja vezana uz prekoračenje brzine i slične detalje nisu me tjerale na psovanje i svađu, kao što bi to npr. bilo s Punicom u automobilu. Dakle što se mene tiče, moram priznati da itekako razmišljam za sebe nabaviti ovaj uređaj i prikloniti se trendu koji sam na neki način negirao sve ove godine.

Ne želim da na kraju cijeli tekst i moje iskustvo sa "Olafom", tj. Garminovim modelom Nuvi3597LMTHD shvatite kao suhoparnu reklamu, već kao nešto što sam na svoje oči i uši doživio kao savršeno opravdanu kupnju, jer na kraju krajeva, uz svu silu dodanih crtica na znakovima koji meni dragu Gornju Kupčinu označavaju, nekome tko nikad nije bio u tom malom i idiličnom mjestašcu Garmin može samo puno pomoći. Sve ostalo samo su naklapanja i opravdavanja nečeg što "ne stoji".

TEKST i FOTOGRAFIJE: Ivan "IGloo" Gluhak