Subaru – WRX na steroidima

Iako je Impreza postao arhaični naziv koji s novim čudovištem s četverim vratima i pogonom na sva četiri kotača više nema nikakve veze, WRX STi nastavlja tamo gdje je Impreza stala.

Ne tako davno su iz tvrtke Subaru stigle informacije o razradi onog što bi trebalo zamijeniti legendarni Rally-automobil za svaki dan, tj. Subaru Imprezu. Predstavljen je čak i koncept koji je dizajnom izgledao jednostavno fenomenalno, a daljnje su objave iz Subarua, iako šture, najavljivale nastavak trajanja fascinacije koja u obliku četverih vrata i pogonom na sva četiri kotača svijet automobila trese već dugi niz godina.

Kada je Subaru WRX konačno predstavljen, dizajn mi se činio nekako poznat, no popis stavaka u smislu razvoja i tehnologije ubrzo me odmakao od dizajna i prihvatio sam tu novu izmišljotinu kao nešto sasvim solidno.
Iako je Subaru WRX teoretski zadovoljio moja očekivanja, moram priznati da sam jednim dijelom itekako čekao rasplet situacije oko STi-verzije modela, jer sam već konceptom prikazanim prije nekoliko mjeseci bio apsolutno oduševljen.
No prije nekoliko dana je uslijedilo blago razočaranje…

Da, WRX STi u stanju se pohvaliti sa sada već tradicionalnih četiri vrata i pogonom na sva četiri kotača. Isto tako se dotični može pohvaliti i tehnološkim rješenjima za koja sami tvorci iz zezancije kažu da su „iz 25. stoljeća“, a i brojke su prisutne u cijeloj priči, te potvrđuju savršenu sposobnost inženjera i ostalih koji su na ovom modelu poradili.

Uostalom, 305 konjskih snaga i maksimalni okretni moment od skoro 400 Nm kojime 2,5-litarski Boxer-Turbo motor raspolaže već od 4,000 okretaja u minuti nikako nije za baciti. Također vrijedi spomenuti i „šperu“, pogon na sva četiri kotača u omjeru 41:59, te nešto skraćeno nazvano MMDCCD više liči na rimski napisanu godinu nego na komad tehnologije, no iza kojeg se ipak krije tzv. Multi-Mode Driver Controlled Center Differential, koji je u pravilu samo evolucija dosad poznatog simetričnog pogona na sva četiri kotača.
Dakle WRX STi ima sve što je potrebno da itekako zagorči život svom glavnom rivalu u obliku nove generacije Mitsubishijevog modela Lancer s oznakom Evolution.
No i tu postoji problem…

Naime, Mitsubishi je prije nekog vremena prvo razmišljao o uvođenju Hibridne tehnologije svoje Evo-modele, no s obzirom na klimavu financijsku situaciju se prvo odustalo od toga, a zatim i od Evo-programa u cjelini, pa u tom segmentu Subaru WRX STi ostaje jedini Rally-automobil za četveročlanu obitelj. Samim time je Subaru WRX STi zapravo ostao kao jedini pravi izbor za sve one koji tu i tamo svoj automobil žele provjetriti po nekom makadamskom puteljku i iz prvog lica zagađivati prirodu, no ako se to sve znalo i prije nego je model ugledao svjetlo dana, moram priznati da se pitam zašto su WRX STi napravili da bude jako sličan Mitsubishiju Evo X?
Nedostatak inspiracije? Lijeni dizajneri? Nostalgija za konkurencijom koju samo Japanci mogu shvatiti u potpunosti? Iskreno ne znam, no moram priznati da mi se spoj u obliku Evolutiona X i Subaruovog modela Legacy prošle generacije u „novi“ oblik „novog“ modela Subaruovog Rally-inspiriranog čudovišta s dozvolom za cestovnu upotrebu nekako ipak ne sviđa baš previše.

Znam da time možda činim svetogrđe i kritiziram jedan od posljednjih automobila s pravim karakterom, no jednostavno si ne mogu pomoći, jer mi nikako nije jasno kog su vraga dizajneri baš morali toliko blejati u sve ono od čega je Evo X evoluirao od prijašnjih generacija tog modela.
Isto tako mi je apsolutno jasno da će većina kupaca tako nešto ignorirati i prikloniti se gore navedenim rimskim i arapskim brojkama koje znače guštanje u vožnji, no s obzirom na to da Imprezu (zvala se ona tako ili ne) cijenim kao rijetko koji automobil, zbog takvih mi „početničkih grešaka“ jednostavno ostaje gorak okus u ustima. Doista mislim da su dizajneri jednostavno mogli pratiti koncept koji je oduševio sve koji su ga vidjeli, umjesto da su pratili konkurenciju i nepotrebno se snalazili, izmišljajući nešto „civiliziranije“ i „na tragu“ onog na što su njihovi kupci kroz sve ove godine navikli.

Na kraju zapravo uz sve brojke, tehnologiju, ideologiju i sposobnosti ipak ostaje dojam nedorečenog pokušaja ostvarivanja savršenstva i upravo to je ono što mislim o ovom automobilu.