Report – „Not Another Style Event Vol.2“
Nakon cijele sezone bolje ili lošije organiziranih evenata s bazom u stylingu, za kraj je organiziran drugi ovogodišnji „Not Another Style Event“. U pravilu velikih odmaka od standardnog tijeka pri održavanju ovakvih evenata nije bilo, ali ipak je razliku od onog prvog koji se dogodio početkom mjeseca lipnja na parkiralištu kraj stadiona NK „Dugo Selo“, u ovom izdanju, te u kooperaciji s Karting Arenom Zagreb na zagrebačkom Velesajmu, ovaj event zasjao u punom sjaju.
Obzirom sam kao organizator styling-evenata prisutan na tuning-sceni već preko jedanaest godina, postoje velike šanse da ću u nekim stvarima možda ispasti subjektivan, no obećajem da ću se potruditi biti fer u opisu svega onog što se događalo tijekom jučerašnjeg dana.
Kada je prije nešto više od mjesec dana zazvonio mobitel s gospodinom Robertom s druge strane i kada sam dobio zamolbu da kontaktiram jednu simpatičnu mladu damu koja se brine da Karting Arena Zagreb kroz organizaciju jednog promotivnog eventa nastavi s pozitivnim poslovanjem, nisam baš bio siguran da ću moći pomoći nešto pretjerano puno, ma o čemu se u detalje radilo.
Razlog tome je u jednostavnoj činjenici da ne volim precjenjivati vlastite mogućnosti i ne petljam se tamo gdje mi nije mjesto. Iako znam voziti male karting-automobilčiće, o samom poslovanju jednog takvog centra zapravo nemam pojma, tako da sam u tom momentu zapravo bio skeptičan prema samome sebi. No kada sam se s gore spomenutom simpatičnom mladom damom čuo, ista mi je objasnila kako je ideja uprave Karting Arene Zagreb osmisliti jedan zanimljiv event koji bi povezao ljude i svijet automobila na najzabavniji mogući način, te je ideja oko organizacije styling-eventa za kraj sezone 2013. stigla sama od sebe.
„Problem“ je u startu bio u tome sam se još početkom godine odlučio distancirati od organizacije evenata takvog tipa zbog konstantnih podbadanja i prepucavanja koja se na sceni takvih evenata događaju skoro svakodnevno, pa sam dio organizacije vezan uz provedbu samog eventa odlučio prepustiti ekipi koja zna što radi. Tako je postava lipanjskog izdanja styling-natjecanja pod nazivom „Not Another Style Event“ uskočila u prvi plan.
Krenuli su dogovori, sastanci, ispijanja kavica i salve smijeha na sve moguće i nemoguće ideje koje su nam padale napamet, no na kraju smo malo po malo ipak dogovarali detalje koji su (kako na kraju ispada) presudili visokom nivou kvalitete natjecanja koje se ove nedjelje, tj. 13. listopada dogodilo ispred Karting Arene na zagrebačkom Velesajmu.
Za početak je problematika bila čisto vremenskog tipa, jer mjesec je dana zapravo jako malo vremena da bi se s financijske strane zaokružila priča oko jednog takvog eventa, a i listopad baš nije pretjerano poznat kao jedan od toplijih mjeseci u godini, pa smo prema vremenskoj prognozi itekako bili skeptični. No svejedno je pala odluka da idemo „glavom kroz zid“ ako treba, jer je zamisao bila dobra već sama po sebi, a s druge strane eventualno loša vremenska prognoza baš se i ne bi dogodila prvi puta, obzirom smo kao ekipa već na nekoliko evenata zajedno kisnuli s papirima u rukama.
Dakle činilo se glupo propustiti priliku da se neke stvari naprave onako kako treba i zaljubljenicima u styling i db-Drag natjecanja ne pruži mjesto zbivanja, zar ne?!
Nakon inicijalnih dogovora koje smo odradili između sebe, trebalo je okupiti i sudačku ekipu koja zna što radi i na sceni djeluje s više strana, umjesto da smo otišli u prvu „birtiju“ i postavili pitanje „jel bude kosudil?“, no s obzirom na to da takvih ljudi poznajemo nekoliko, to i nije bio neki problem. Dapače, puno je veći problem bio tim ljudima izreći činjenično stanje da novaca za angažman najvjerojatnije neće biti. No taj dio priče nikome od te ekipe ionako ne predstavlja neki problem, obzirom u sklopu cijele priče oko suđenja na takvim eventima upravo ti ljudi djeluju već desetljeće i kusur i to rade s posebnim guštom, a ne radi novaca.
Uglavnom, usprkos činjenici da je vremena za organizaciju cijelog eventa bilo malo, novaca još manje, a vremenska prognoza tijekom listopada sve je samo ne stabilna, no s druge strane podsvjesno očito uvažavajući onu staru narodnu pjesmicu „Kad se male ruke slože“, ipak smo krenuli u cijelu priču.
Kada sam se u nedjelju u ranim jutarnjim satima pojavio na prostoru zagrebačkog Velesajma, još uvijek krmeljav i uspavan, te lišen konzumacije prve jutarnje kave, gledajući prijeteće oblake iznad sebe i asfalt još mokar od kiše koja je pala preko noći, moram priznati da mi nedjeljna događanja i nisu zvučala pretjerano optimistično. Dapače, usprkos najavama kako „svi“ dolaze, mislio sam kako će odaziv „stajlera“ biti skoro nikakav. No bio sam u krivu – i to jako.
Stojeći na ulaznim vratima tik ispred rampe koju je zagrebački Holding naš svagdašnji tako nesebično postavio na ulaz,mislio sam si o toj prvoj jutarnjoj kavi i kako bi bilo dobro biti doma na toplome umjesto vani pod oblacima koji samo što nisu ispustili ogromnu količinu kiše. Također sam bio pomalo ljubomoran na one „normalne“ ljude koji umjesto da svoje vrijeme poklanjaju metalnim čudovištima na četiri kotača, svoje vrijeme provode doma ispod dekice i spavaju. Svašta mi se još motalo po glavi, no uskoro za misli više nisam imao vremena, jer su već od devet ujutro počeli stizati automobili sa spojlerima, raznoraznim naljepnicama, ispoliranim kotačima i ogromnim zvučnicima zbog kojih su misli podsvjesno postajale sve pozitivnije i bilo je sve izvjesnije da će „Not Another Style Event“ u svom drugom izdanju zaživjeti onako kako je inicijalno zamišljen.
Obzirom je spomenutom holdingu u „minusu“ očito bilo previše sponzorirati nas s tim jednim danom parkiranja gdje nedjeljom inače zarađuju ogroman novac, tj. sigurno barem sto kuna, ekipa iz Karting Arene dogovorila je dnevne karte za parkiranje koje smo dijelili ekipi natjecatelja koja je pristizala iz svih kuteva Hrvatske. Automobili su s nasmiješenim licima za volanom neumorno pristizali pred nas na ulazu, pa smo po završetku prijava primijetili kako se od dvjestotinjak kupljenih parkirnih karata u našim rukama nalazilo tek petnaestak njih. Stoga sam bezobrazno iskoristio svoj status organizatora i jednostavno pobjegao prema mjestu održavanja natjecanja u stylingu i db-Dragu, jer toliki broj automobila na jednom mjestu ove godine baš i nije viđen baš često.
Zapravo moram priznati da sam se osjećao čak i pomalo glupavo kada sam došao tik ispred ulaza u Karting Arenu Zagreb i vidio ogroman broj automobila koji su tamo našli svoje mjesto, jer u tom je momentu nestao sav skepticizam i na lice mi se jednostavno razvukao zadovoljan osmijeh.
Nakon što sam se kaznio s dva sasvim pedagoški-nastrojena šamara, otišao sam do auta pokupiti fotić i krenuo sa slikanjem globala i detalja paralelno sa sudačkim timom koji je od tog momenta otpočeo s tijekom natjecanja.
Slikajući čas automobile, čas hostese, čas ostatak „zanimljivo“ posloženog parkinga na eventu, odjednom su mi u oko upali silni primjerci BMW-ove M-trojke koji su u jednom odugačkom redu bili posloženi kod izlagačkog prostora tvrtke Gabrek Tuning.
Naime, gore spomenuti gospodin Robert je za taj dan odlučio pripremiti jedan mali defile svega onog što BMW već godinama nudi u obliku serije 3 s M-oznakom i na taj način pojačati dojam oko tvrtke i samog eventa, što je u svakom slučaju hvale vrijedan potez. Isto tako se s druge strane parkinga našlo nekoliko izložbenih primjeraka modela marke KIA, koji su u svom najboljem izdanju bili dovezeni ne samo za vizualni gušt posjetiteljima, već i za probu za sve one koji su u tom času bili zainteresirani za volanom modela Pro´Ceed, Optima ili Sportage provesti neko kraće vrijeme i napraviti „đir“.
Kad smo već kod KIA-inih modela, u samom centru zbivanja, tj. ispred crvenog tepiha na koji su svi natjecatelji tog dana sjeli s hostesama i voditeljem na „čašicu razgovora“ s temom njihovih vlastitih automobila, cijeli se dan nalazila KIA Pro´Ceed GT koja je po prvi puta prezentirana entuzijastima prema automobilima, što je također pomoglo u smislu svojevrsne ekskluzivnosti nedjeljnog eventa.
Ostatak izlagačkog dijela znatiželjnicima je na pogled ponudio Formulu-Student koju studenti FSB-Teama iz godine u godinu vozikaju po natjecanjima diljem Europe, a tik kraj Formule-Student bilo je moguće vidjeti automobile nekih od najvećih imena domaće Drift-scene, jer su na platou nedaleko KIA-inog izlagačkog prostora svoje mjesto našli jedan poseban BMW E36 i Toyota AE86 s kojima Brklja i Zax već neko vrijeme plešu po eventima diljem Balkana. Dakle, reklo bi se za svakog ponešto.
Obzirom je naglasak samog eventa trebao biti na svakodnevici koja brzinu i automobile stavlja u prvi plan, tijekom natjecanja u stylingu i db-dragu svaki puni sat rađene su pauze u sklopu kojih su serije natjecatelja u jednom i drugom natjecanju odmjeravale snage na Karting-stazi. Malo su vozili „narančasti“, pa malo „zeleni“, pa onda malo „sivi“ i još neki u svojim bojama, da bi se na kraju stiglo do kvalifikacija i finala za one najbrže tijekom cijelog dana. Na taj je način tijekom dodjele nagrada za uspjeh u nekoj od kategorija vezanih uz styling i db-Drag istovremeno proglašen i najbrži „stajler“, a prijelaznim je peharom obilježen i najuspješniji (tj. najbrži) klub, što je pripalo ekipi iz velikogoričke udruge o kojoj će se kroz sljedećih nekoliko mjeseci zasigurno još pisati.
Uglavnom, obzirom se „stajlere“ često naziva „plastičarima“ i mišljenje je kako zapravo isti i ne znaju voziti, pa zato spuštaju automobile unedogled, obzirom na vremena koja su isti iz kruga u krug i iz serije u seriju ostvarivali za volanom malih karting-automobilčića, mislim da se na ovom eventu razbio pokoji mit, što je također vrijedno spomenuti.
Automobila na samom eventu bilo je doista jako puno i suci su cijeli dan imali pune ruke posla. Pisalo se naveliko, ocjena je bilo mali milijun, tako da je ekipa iz organizacije imala itekako puno posla oko zbrajanja i formiranja liste pobjednika. Istovremeno su oba voditelja malo pomalo ostajala bez glasa, jer pričati cijeli dan i glasom pratiti osamdesetak automobila zapravo i nije lako koliko se možda čini.
Hostese nisu prošle ništa bolje, obzirom su u poprilično visokom petama stajale, hodale, otvarale vrata automobila i plesuckale unaokolo cijeli dan, tako da je uglavnom svatko imao svoj obol posla i ništa nije bilo prepušteno nemaru ni slučaju ni na koji način.
Neki su me natjecatelji svojim pristupom itekako iznenadili, neki su automobili doista bili nešto posebno, a nekim natjecateljima sam se pak tijekom prezentacije nasmijao do suza, no od svih mislim da je apsolutno zasluženo posebno spomenuti jednog simpatičnog natjecatelja pod imenom Stjepan Emić.
Naime, čovjek se toliko raspričao o dijelovima na VW Polu od prijatelja, da su mu hostese u jednom času doslovce morale staviti ruku preko usta i zajedno sa sucima ga odnijeti nazad u automobil s kojim je pred njih došao na prostor natjecanja. Uglavnom, Emić je definitivno bio „u elementu“, no nikako nije bio jedini, tako da ni smijeha nije falilo, a uz „pogođenu“ muziku i bez primjesa „narodnog“, cijela je priča zaokružena upravo onako kako priliči jednom dobro organiziranom eventu koji ima „i glavu i rep“.
Kada je počeo padati mrak, cijela se svita natjecatelja i organizacije povukla u samu Karting Arenu, te su uz neumornog DJ-a i još uvijek dobro raspoložene hostese krenule finalne vožnje za one najbrže tijekom dana, dok je ostatak ekipe uživao u klopi i nekoj tekućini.
No svi smo zajedno zapravo bili u iščekivanju pobjednika prema kategorijama u stylingu i db-Dragu, što je oko 21h konačno došlo na red.
Obzirom je lista pobjednika prema ogromnom broju kategorija na samom natjecanju poprilično dugačka i mislim da nema smisla navoditi nenormalno veliku listu imena i prezimena, rekao bih samo da se pregledom ocjena sve skupa čini korektnim i profesionalno izvedenim od strane sudačkog tima, tako da nekih razloga za nezadovoljstvo u pravilu i nema. No u taj se dio priče baš i ne bih rado petljao, obzirom sam tijekom posljednjih godina imao raznoraznih iskustava koja nisu za javnost.
Zato bih radije spomenuo onaj dio eventa koji podrazumijeva „stup srama“, tj. nekolicinu natjecatelja koji su tijekom održavanja eventa bili malčice previše revni i ponašali se poprilično glupo za volanom svojih automobila. Ne znam je li problem u neiskustvu ili u mladosti, no nadam se da će taj image divljaka za volanom ipak nagodinu nestati, jer u protivnom organizator određenim natjecateljima više neće dopustiti da pristupe natjecanju, što pak ni za koga nije dobro.
No ekscesnih situacija na ovakvim eventima u pravilu nikad nema puno, tako da je to manji dio priče koji uspjeh ostalih natjecatelja, hrpa entuzijasta i njihovih automobila na jednom mjestu, ukupna atmosfera i sve ono što se na eventu „Not Another Style Event“ nudi u obliku popratnih sadržaja. Spomenut ću dijelove eventa poput „Car Limba“, „Lowest Car“ kategorije i jedne po prvi puta provedene kategorije čije su pobjednike u smislu tonaliteta ispušnih sustava montiranih na automobile određenih natjecatelja birale hostese.
Mislim da je striktno statičan tip natjecanja pomalo arhaičan i drago mi je vidjeti i doživjeti iz prve ruke event poput ovog, gdje je prisutna mašta, dobra volja i itekako velika količina entuzijazma kompletne organizacije umjesto vlastitog ego-tripa, povlaštenog položaja organizatora koji na određenim eventima sami sebe nagrađuju peharima i nagradama, te ostalih krajnje nepoželjnih stvari kakve su se proteklih godina dešavale u sklopu styling-evenata.
Znam da to sve skupa nekome u ovom času može zvučati pristrano i kao hrpa floskula, no vjerujte mi da nije tako, jer ako već ništa drugo, znam da iza cijele priče postoji gomila iskustva i nepresušan izvor ideja, po čemu se „Not Another Style Event“ ove godine itekako izdvojio iz mase suhoparnih evenata koji su za cilj očito imali samopromociju i slične sasvim nepotrebne i nepoželjne razloge.
Iskreno se nadam da će sljedeće sezone ovakvih evenata biti još više i da će raznorazni klubovi, udruge, ekipe i pojedinci shvatiti da cijela scena funkcionira tako da jedni bez drugih jednostavno ne postojimo u toj sferi auto-entuzijazma. No to je budućnost koja se može i ne mora dogoditi, pa bih zasad ostao u sadašnjosti i s jednom lijepom uspomenom iz svijeta automobilizma koja podrazumijeva entuzijazam po pitanju „slaganja“ automobila i ozvučenja, te snalaženje za volanom malenog automobilčića na Karting-stazi, tj. onog što pametniji od mene nazivaju „početkom auto-sporta“.
Ukratko, sve ono što je u ovom slučaju objedinjeno pod nazivom „Not Another Style Event“ koji je u svom drugom izdanju itekako poboljšao dojam o domaćoj tuning-sceni u ovom času izgleda kao pravi put koji bi umjesto konstantnog prepucavanja i sveopćeg idiotizma mogli barem pokušati slijediti još neki organizatori iz istog područja djelovanja.
TEKST i FOTOGRAFIJE: Ivan "IGloo" Gluhak