Nekoliko jednostavnih “pravila” oko vlasništva nad oldtimerom
Planirate li imati oldtimer ili jednostavno vaše vozilo ima podosta godina, ove stvari jednostavno trebate prihvatiti…

Nekima ovo nisu baš pretjerano novi horizonti, jer im je njihov oldtimer već odavno prerastao u dio obitelji i ostavštinu za mlađe naraštaje i generacije.
No nekima je cijela ta priča nova ili nedovoljno poznata.
Pa kako sam se ne tako davno i sam našao među ovom drugom skupinom ljudi, sve to nije nimalo tragično.
Pogotovo ako izuzev afiniteta prema svijetu automobila imate i strpljivost, upornost i određenu količinu znanja.
Jer će vam sve to skupa itekako trebati.
I zato vrijedi pročitati ovih nekoliko redaka i razmisliti prije nego li se upustite u kupnju nekog starodobnog automobila.

Iako današnji svijet automobila svakome pruža ponešto, moderni su automobili zapravo najčešće uređaji: uključite ih i oni idu.
Želite li ići brže, samo recite Siri da pojača dotok goriva u cilindre i to je manje-više to.
Želite li kočiti kao sumanuti ili pak mijenjati brzine brzinom gluposti, potrebno je samo podesiti nekoliko parametara ili odabrati neki upravljački mod i “voila” – sve je riješeno.
I zato među nama postoje oni kojima se današnji moderan i hiper-učinkovit svijet na momente gadi, pa nam je potrebno tu i tamo zaviriti u ne tako davnu i sve samo ne savršenu povijest.

Starodobni su automobili za mnoge danas smiješne i nepotrebne hrpe lima, plastike i gume.
Jer voznim svojstvima u usporedbi s današnjim automobilima ispadaju poput dinosaura u staklani, opremom podsjećaju na neki turski zatvor “B” kategorije, dok performansama često mogu biti usporedivi s nekim gradskim kompaktom.
Uz to mnogi troše poput omanje države, a neki su se u stanju kvariti ili hrđati čak i dok stoje u garaži i čekaju lijepo vrijeme za vikend.
No usprkos svemu tome ih je i dalje lijepo vidjeti na cesti, a voziti ih predstavlja posebno polje gušta usprkos za današnje pojmove manjkave vozne osobine i svojstva.
Uostalom, kada ste zadnji puta vidjeli namrgođeno lice u nekom oldtimeru?
To je sve što po tom pitanju vrijedi reći, zar ne?!

Vlasnici starodobnih automobila na neki su način posebna sorta ljudi.
Jer usprkos kvarovima, manjku dijelova i svim ostalim većim ili manjim faktorima vezanim uz takve automobile njihovi vlasnici i dalje imaju osmijeh od uha do uha za vrijeme vožnje.
I to je također činjenično stanje, ma koliko dotični vlasnici po svojim “starim kramama” šarafili iz dana u dan.
Vlasništvo nad jednim takvim automobilom podrazumijeva mali milijun ustupaka, planova i odricanja.
Odjednom kao vlasnik starodobnog automobila imate ultra-razvijen sluh i čujete čak i najmanju škripu unutar interijera.
Vidite poput Supermana i u mogućnosti ste paralelno gledati cestu i barem četiri mjerna instrumenta, prateći pri tome sve živo i neživo što se s vašim oldtimerom tijekom vožnje događa.
Isto tako odjednom postajete mehaničar po slobodnoj vokaciji i počinjete se družiti s ostalim slobodnim mehaničarima, te s njima ispijati kave i pričati o stvarima o kojima donedavno niste imali pojma.
Senzibilitet vam također eksponencijalno raste, jer uz sluh i vid dolazi i njuh eventualno usporediv s onim kakav ima “Komesar Rex”.
Uz to odjednom u prtljažniku za putovanje spremate set alata, dekicu za ležanje ispod ili ispred automobila, te sa sobom nosite kuvertu posebno namijenjenu potencijalnim troškovima vezanim uz automobil.
I sve to opravdavate osmijehom za volanom i dobrom voljom kada uspijete guštati sat ili dva za vikend, vozeći se nekamo i negdje.

Uglavnom, vlasništvo nad nekim takvim automobilom ima svojih prednosti.
Ima i svojih mana.
Ali ima i nekolicinu „pravila“ s kojima se morate pomiriti prije nego li se odlučite ući u taj „klub boraca“.
Stoga ukratko eto njih nekoliko:
1. Na oldtimeru se uvijek može nešto popraviti, iako u određenom momentu nije prijeko potrebno.
2. Svoj biste oldtimer trebali prodati dok izvrsno radi. Ali to nećete učiniti, jer u krajnjoj liniji želite zadržati što je duže moguće.
3. Ne, nećete zaraditi na svom oldtimeru.
4. Jedan od 10 naručenih dijelova neće stići na vrijeme za vikend-vožnjicu.
5. To zveckanje… Ajme majko…
6. Uvijek postoji bolji primjerak od onog vašeg na prodaju.
7. Nikada ne možete imati dovoljno rezervnih dijelova na raspolaganju.
8. Nikada nećete koristiti sve rezervne dijelove koje ste poput hrčka nakupovali.
9. Hrđa je neprijatelj protiv kojeg se vrijedi boriti do izumiranja.
10. Hrđa je neprijatelj koji ne umire – pogotovo ako vozite Opel.
11. To prokleto zveckanje. Ufff…
12. Potrošnja goriva nikada neće biti manja.
13. Ili je propuh ili se magle stakla.
14. Nema potrebe ljutiti se na ukućane – oni jednostavno ne razumiju.
15. To prokleto zveckanje. I onaj glupi šum. I ono škripanje u predjelu ovjesa…
Naravno da stavki ima još, ali ovo bi bile one univerzalne s kojima ćete zasigurno suočiti kad-tad.
Stoga je usprkos ovim “pravilima” zapravo i dalje pitanje kojem dijelu svijeta automobila zapravo pripadate: onom zanimljivom koji nerijetko ima “dušu” ili pak onom koji bez ikakve duše propagira neke drugačije vrijednosti.
Iskreno govoreći, baš me zanima…