Eto, kraj 2012. godine i sve što je vezano uz nju se itekako bliži, pa u toj maniri slijede i posljednja poglavlja naše top-liste.

Pojam "sportskog automobila" nekako je zadnjih godina sve širi i širi i nekako se često čini da se poprilično velik broj tvrtki na polju proizvodnje automobila svojim modelima pokušava utrpati u tu kategoriju.
Istini za volju, većini i uspjeva, no kako baš ne bi svi bili u istom košu, ipak je potrebno na neki način odvojiti one koji doista zaslužuju biti istaknuti kao posebni po nečemu.

Pa eto, da ne duljim, ovo su odabrani modeli:

Nissan GT-R

Razlozi: Automobil koji se čekao jako dugo vremena po izlasku je postao prihvaćen čak i od strane onih najzagriženijih protivnika svega što je japansko. Razlozi su već i Vrapcima na grani poznati, a svode se ukratko na nenormalne brzine i držanje ceste koje je GT-R u mogućnosti postići bez ikakvog problema i drame za vozača. Doduše u tome i jest jedini problem oko ovog automobila – sveprisutnost elektroničkih pomagala kojima GT-R sam kompenzira eventualnu vozačku nesposobnost u određenoj situaciji. Da me ne shvatite krivo, nisam pobornik razbijenih automobila i nikako mi ne paše čuti kako se neki vozač unakazio tijekom prometne nezgode, no čini mi se da GT-R svojim vlastitim razmišljanjem ponekad ipak više odmaže vozaču, nego što mu pomaže da nauči kako se sa milijun na sat ne ulazi u zavoj. No osim toga ovo je apsolutan vrh tehnoligije i kao takav je savršen.


Porsche 911

Razlozi: Proslaviti 50 godina tvrdoglavosti u smislu dizajna i smještaja motora, uz godinu za godinom sve bolje prodajne rezultate u današnje vrijeme nikako nije mala stvar. No prezimenu legendarnog Dr. Ferdinanda koje tvori jedan od sinonima za sve ono sportsko što je u automobilu moguće posjedovati to je itekako uspjelo. Iako mi je žao da u podnaslov nisam mogao staviti "911 Turbo" u sklopu zagrade, obzirom Turbo-varijacija na temu 911-ice još nije u prodaji, zadovoljit ću se sa 3,8-litarskom verzijom u obliku modela Carrera 4S – i to bez grča na licu. Priznajem, jednim sam dijelom odrastao i skupljao prve dojmove koji su rezultirali zaljubljenošću u auto-industriju od malih nogu upravo uz tu legendarnu kombinaciju tri broja koji tvore ovaj fenomenalan automobil, no ono što mi je danas zanimljivo jest činjenica da i dan-danas 911-icu želim imati.

Chevrolet Corvette (odnosno Corvette ZR1)

Razlozi: Oduvijek sam bio zaljubljenik u model Corvette, iako je u samoj srži ovog modela riječ o američkim pokušajima stvaranja sportskog automobila koji je trebao parirati svemu onome što je Europa nudila kroz povijest – i to ne pretjerano uspješnim pokušajima, ako ćemo iskreno. No Corvette je uvijek imala "ono nešto" zbog čega zaljubljenici u ovaj automobil nikad nisu pretjerano očajavali. Dapače, fan-club se iz generacije u generaciju samo širio, što u krajnjoj liniji ipak nešto znači. No u svojoj posljednjoj generaciji (iako novi model stiže za koji mjesec), Corvette je konačno zauzela svoje mjesto pod suncem, već u verziji Z06 uništivši konkurenciju na stazama diljem svijeta. No model Z06 je samo označio ono što slijedi u obliku verzije ZR1 – apsolutno najluđi automobil koji je Amerika ikad ponudila na tržište. Zato je jednostavno zakon.

Mercedes-Benz SLS

Razlozi: Kad god se sjetim SLS-a, zapitam se koliko bi mi bilo neugodno izlaziti iz njega ispred nekog birca gdje bih se eventualno našao na nedjeljnoj kavici s ekipom. Da, "Gull-Wing" vrata su mi toliko sporan faktor. No samo u mislima, jer u stvarnosti mislim da bi mi bilo apsolutno svejedno tko me i na koji način gleda zbog načina otvaranja vrata na jednom od najbrutalnijih i najljepših automobila svih vremena, obzirom bi u knjižici vozila pisalo moje ime i prezime. Istini za volju, ovo je krajnje neekonomičan automobil koji gume jede za zajutrak, troši kao omanja država i zvukom motora skida žbuku sa zgrada uz koje prolazi, no sve mi to ne predstavlja ama baš nikakav problem obzirom na sve ono što u smislu vožnje dotični nudi – ukratko, apsolutno ludilo u svakom pogledu. Iako mi ovo nije najdraži automobil, definitivno nije daleko od takvog opisa.

Aston Martin Vantage

Razlozi: Možda ste primjetili da nema zagrade kraj naziva ovog prelijepog modela, a razlog za nedostatak te zagrade u kojoj bi pisalo V12 Vantage je jednostavan – prednja hauba sa onim odvratnim (i nažalost potrebnim) usisima zraka. Zato mi je V8 verzija puno draža, jer u esenciji to je i dalje Aston Martin Vantage, no bez tih poprilično vulgarnih dodataka zbog kojih prednja hauba izgleda kao da je nekome falilo materijala i laka da se u cijelosti postavi na prednji kraj automobila. Iako sam definitivan pobornik tuninga i stylinga, svejedno sam mišljenja kako na nekim automobilima pre veliki spojleri ili kotači, te pokoji detalj poput haube na V12 Vantage jednostavno nemaju ni smisla ni opravdanja – pogotovo ako se uzme u obzir ono što Vantage znači u svijetu automobila u smislu tradicije koja prije svega podrazumijeva sportsku eleganciju.

TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: SuperCars.net, WhatCar.com, i Gopogle Images