Milan Abarth – nova zvijezda na nebu super-automobila male serije?

Danas već i Vrapci na granama znaju što je Abarth i što ta legendarna tvrtka predstavlja prije svega u svijetu Fiatovih modela automobila, no i puno šire od toga. Pa iako ćemo Abarth prije svega pamtiti po kompaktnim automobilima, možda nam se budućnost percepcije te tvrtke upravo mijenja, jer ovo što je najavljeno nešto je doista posebno.

Kako smo već u podnaslovu rekli, tvrtka Abarth je kroz povijest najčešće vezana uz nabildavanje i tuning automobila marke Fiat i to je apsolutno točno. Manje je poznato kako je zapravo Abarthova priča u nekim segmentima slična onoj Ferrarija, koji je svo svoje znanje stečeno u natjecanjima na raznim nivoima pretakao u svoje cestovne automobile, kako bi prodajući ih jednog po jednog opet skupio novce za nove trkaće automobile…i tako godinama u krug.
No Ferrari je opstao, dok je Karl Abarth (inače Austrijanac koji je preselio u Italiju i promijenio ime u Carlo) u pedesetim, šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća svoj potpis stavljao većinom na Fiate (iako nije rijetkost to slavno prezime pronaći i na modelima Autobianchija, Renaulta i Porschea).
U osamdesetima se to slavno prezime razvlačilo od nemila do nedraga, najčešće uz negativne konotacije, te se Abarth kao tuner našao na tek nekoliko modela većinom talijanskog rodovnika, a u devedesetima je to prezime praktički nestalo, da bi se u novije vrijeme pojavio ponovo u obliku posebnih i nabildanih verzija Fiatovih modela 500 i Punto, obzirom da je Fiat kompletno preuzeo prava na to slavno prezime koje istovremeno u svijetu automobila znači ludost i genijalnost po pitanju prerada i dorada određenih modela.

No Karl Abarth (da ga baš ne zovemo Carlo) iza sebe je izuzev nekih doista iznimnih automobila i prerada ostavio i sina Raphaela koji možda više nema originalnu tvrtku preuzetu od strane Fiata, no itekako ima prezime koje u svijetu automobila i dalje među auto-entuzijastima znači jako puno, pa je upravo to prezime na neki način presudilo u korist sasvim novog modela u svijetu super-automobila, pod nazivom Milan Abarth.

Iako nema preciznih detalja koji bi govorili o tehnologiji, materijalima i tehnikama izrade šasije ovog automobila premijerno prikazanog svijetu u Monacu sredinom prošlog tjedna, čini se kako je ideja sama po sebi poprilično jednostavna – stvoriti automobil u maniri modela poput onih koje Radical ili Dauer godinama prodaju u malim serijama posebno napetim zaljubljenicima u automobile i brzinu, no za razliku od npr. spomenutog Dauera koji svoj super-automobil bazira na Porscheovom modelu 962C, Milan Abarth je automobil kompletno izrađen u okvirima obitelji koja nosi ovo slavno prezime.

Motor je tehnološki gledano poprilično star, no zato je idejama i određenim rješenjima već u početnim stadijima izrade itekako bio ispred svog vremena, pa stoga ne čudi kako se nalazi pod haubom (ako je možemo tako nazvati) ovog trkaćeg automobila za cestovnu upotrebu.
Snaga bi snaga prema riječima Raphaela Abartha trebala varirati od nekih 600 do 1,700 konjskih snaga (da, dobro ste pročitali), a težina bi također trebala biti nešto varijabilno, te se kretati od cca. 1,100 kg u najtežoj (i najjačoj) verziji do manje od 900 kg u onoj najslabijoj, što iako nemamo precizne brojke, definitivno znači bolesna ubrzanja i sulude brzine uz (najvjerojatnije) nenormalno dobro držanje ceste.

Navodno se već od predstavljanja do danas pojavilo četrnaest potencijalnih kupaca koji su svoj primjerak Milan Abartha već naručili i zadali specifikacije prema kojima će njihovi primjerci izaći na ulice, no o kojim se konkretno specifikacijama radi nismo uspjeli saznati. Za sad znamo samo kako će "bazni" model koštati oko 300,000 Eura i kako će se sve saznati početkom mjeseca veljače slijedeće godine, kada je u planu predstavljanje prvog kompletno gotovog automobila spremnog za tržište.

Uglavnom, iako moramo priznati da smo se asocijacijom na samo ime automobila podsjetili na onog vidovitog Milana koji s Abarthim nema ama baš nikakve veze, već sa kartama u rukama savjetuje raznoraznim budalama da npr. kuhaju niskoprofilne automobilske gume u maslinovom ulju i nariču "želim bebu, želim bebu…" ili pak posjećuju mesnicu "Micko" svakog 18. u mjesecu kako bi krajem godine upoznali ljubav svog života, nekako se nadamo da ovaj automobil neće biti u maniri "muda pod bubrege", već da će doista zasjati kako su i deseci automobila prerađenih od strane oca Karla zasjali u svojim erama.