Mercedes-Benz – jedna (pre)očito ruska prerada

Gledano kroz prizmu povijesti, činjenica je da Mercedes-Benz G-klase slovi kao najuspješniji i najdugovječniji, no i najsposobniji terenski automobil svih vremena.
Da, kockast je i izgledom podsjeća na komad cigle, te je kao model mnogima već pomalo dosadan, no G-klasa je i dalje legenda koja živi i odolijeva napadima mlađih i naizgled puno sposobnijih modela u sklopu kategorije koja podrazumijeva blato, brda i velike količine vode.
Stoga je pomalo žalosno vidjeti kada poneki primjerak padne u ruke ljudima koji misle da imaju sav ukus svijeta, a koliko je točno žalosno pogledajte u sklopu niže navedenog teksta.

S obzirom na to da sam u uvodnom dijelu ovog teksta već opisao Mercedes G-klase, mislim da nema pretjerano puno smisla ulaziti u još malo povijesti i činjenica koje ovaj slavni model već desetljećima prate. Zapravo je dovoljno reći da dotični „terenac“ smatram legendom koja i dalje živi, a s obzirom na to da su geni tog modela apsolutno neiskvareni (odnosno bolje rečeno nisu amerikanizirani), moram priznati da je Mercedes-Benz G-klase jedan od mojih osobnih favorita u svijetu automobila iz nekih prošlih vremena, što se zapravo nastavlja i do današnjih dana.

G-klasa u pravilu ne pati od nekih kozmetičkih manjkavosti, jer taj model ne skriva svoje korijene, te se ne trudi zakamuflirati sve ono kockasto i uglato, zbog čega ovaj automobil ne samo da nije moguće opisati kao pomodarski, već ga je vrlo lako opisati i kao karakternim i iznimno poželjnim – čak i bez spomena iznimnih sposobnosti na prljavim i grbavim rutama na kojima bi se vlasnik eventualno mogao naći. No usprkos tome što G-klasa dobrim dijelom jednostavno odbija biti moderna, ima tvrtki koje se itekako trude tom legendarnom „terencu“ dati neki novi duh.
Naravno, ne treba posebno napominjati kako dotični pokušaji često ispadaju krivo…

Nakon brojnih pokušaja modernizacije i uljepšavanja G-klase koje tvrtka Office-K iz Japana nudi klijentima dubljeg džepa, toj se ideologiji „uljepšavanja“ ovog modela pridružila i ruska tvrtka TopCar.
Samim time je na području „uljepšavanja“ i „ekstremne personalizacije“ dotičnog modela došlo do velike konkurencije, no iskreno, ne baš u dobrom smislu, jer u krajnjoj liniji ekipa iz ove ruske tvrtke nije uspjela upropastiti samo eksterijer ove G-klase.

Kako se iz fotografija može primijetiti, stilisti i umjetnici iz tvrtke TopCar u svoju su garažu uveli jedan „sasvim običan“ Mercedes-Benz G65 AMG i iz njega napravili jednu od najupečatljivijih formi neukusa koje sam ikad imao prilike vidjeti, te je zapravo sreća u nesreći utoliko što za nas koji smo ponekad prisiljeni gledati ovakve prizore strave i užasa uvijek postoji opcija gašenja monitora. No i ta je sreća kratkog vijeka, jer ih kad-tad opet moramo upaliti i izložiti oči i um nekim jako ružnim stvarima poput fotografija interijera koji je tema ovih nekoliko redaka teksta.

Iako moram priznati da je već na fotografijama itekako vidljivo jako puno truda i pažnje usmjerene prema detaljima, te je cijeli interijer izveden s rijetko viđenom i skoro kirurškom preciznošću, to svejedno ne znači da je rezultatno stanje fascinantno na bilo koji način izuzev u smislu pedantnosti.
Tome u prilog ide lista materijala koja uz standardnu kožu najviše kvalitete podrazumijeva i široko-pleteni karbon, te krokodilsku kožu. Dakle interijer je u ovom času moguće opisati kao mjesto u kojem bi se križanac Vitalyja Petrova i Crocodile Dundeeja osjećao kao kod kuće, no uz pretpostavku da je dotični slijep na boje, jer ono što slijedi je jednostavno tragedija.

Naime, netko od gore spomenutih stilista se očito bojao da krokodilska koža neće doći do izražaja, pa su ti dijelovi interijera dodatno naglašeni bojom – i to crvenom.
Samim time „na prvu“ možda i ne bih bio siguran je li takva odluka pala zbog straha od neprepoznavanja materijala od strane nekog potencijalnog klijenta ili zbog seksualne orijentacije dotičnih, no s obzirom na to da je ipak riječ o Rusiji kao domu tvrtke TopCar, rekao bih da dotični kadar nije homoseksualne orijentacije, jer ako se sjećate, u Rusiji su takvi afiniteti stavljeni na rub zakona i javnog morala.
Dakle vjerujem da mi nitko neće zamjeriti ako konstatiram kako kombinacija crne kože, brušenog aluminija, široko-pletenog karbona i crvene krokodilske kože definitivno predstavlja uvredu za dobar ukus na svakom jeziku, zar ne?!

No to ni približno nije sve, jer ovaj u svom tvorničkom izdanju oko 250,000 Eura vrijedan „terenac“ pogonjen 6-litarskim V12-motorom sa 612 konjskih snaga s ovim setom estetskih dodataka izrađenim od najfinijih materijala vrijedi skoro dvostruko više, što je uvreda ne samo za dobar ukus, već i za zdrav razum.
Nazivna cijena koja podrazumijeva preradu eksterijera u nešto „sportsko“ i „posebno“, te interijera u ovaj crveno-crni i karbonsko-kožni cirkus na četiri kotača projicirana je na skoro 200,000 Eura, što prema mojim saznanjima definitivno mora biti jedan od najpretencioznijih pokušaja „oplemenjivanja“ jednog automobila svih vremena.
No vjerovali ili ne, ni to nije ono najgore.

Ono što jest najgore u cijeloj priči oko ovog kozmetički upropaštenog Mercedesa zapravo govori o činjeničnom stanju koje podrazumijeva nekoliko narudžbi zaprimljenih od strane klijenata kojima je usprkos zdravom razumu i logici, dobrom ukusu, te nenormalnoj cijeni, sve skupa totalno super.

Iako se u narodu kaže da se o ukusima nikad ne raspravlja, mislim da u ovom slučaju ta poslovica vrijedi zato što ukusa jednostavno nema, a što se mene osobno tiče, već samim pogledom na fotografije ovog „predivnog“ interijera iskreno ne znam bih li se zbog njega smijao ili plakao.
A vi?