Mansory – jedno “ugodno” iznenađenje
Kada bi kojim slučajem neki Marsovac sletio u neku urbanu sredinu tijekom dana, mislim da bi jedna od prvih stvari koju bi mali zeleni primijetio bila Range Rover – pogotovo neki model novijeg datuma. No da li bi i za ovaj rekao "WOW!" na marsovskom, iskreno ne znam.
Među opakom konkurencijom u segmentu SUV-automobila posljednjih godina neki proizvođači automobila imaju gadnih problema objasniti kupcima zašto bi baš njihov produkt za njih bio najbolji. Tako npr. Audi svoj Q7 hvali gabaritima, Volkswagen svoj model Touareg prije svega hvali raznovrsnošću u smislu motorizacije, dok SUV-modeli na kojima je istaknuto "Made in Korea" u pravilu privlače omjerom uloženog i dobivenog. Da, u toj priči namjerno nisam spomenuo BMW, Porsche, Mercedes-Benz i Range Rover, jer to jednostavno nije potrebno, s obzirom na to da BMW itekako dobro prodaje svoj model X5, Porsche svoj novi Cayenne također prodaje u nemilim količinama, dok Mercedes ML i G-Klase i dan-danas među ovakvim automobilima imaju kultni status.
No što je s Range Roverom?
Zapravo sam Range Rover izostavio prema osobnom nahođenju, jer ako bih ikad poželio imati toliko nepotrebno velik automobil, onda bih bez razmišljanja sjeo u jedan Range Rover i krenuo prema kući praznog računa u banci. Razlozi tome čak i nisu u nekoj posebnoj kvaliteti ili nekom atributu u smislu performansi ili štedljivosti, već jednostavno za mene Range Rover ima "ono nešto" za što bih bez razmišljanja (da moram) istresao novce.
Iako zapravo oba za mene posebna automobila SUV-oblika zapravo i ne pripadaju pod opis SUV-a koliko pod opis čistokrvnih terenaca, Mercedes-Benz G-Klase mi je oduvijek nekako bio najdraži automobil u toj danas relativno novokomponiranoj klasi SUV-vozila, no taj je model nekako zapeo u osamdesetima, za razliku od Range Rovera koji svako toliko pojam nepotrebne veličine nekako učini poželjnim.
No obzirom naslov spominje jednu od najkičastijih tuning-tvrtki na svijetu, bojim se da pomalo o Range Roveru najnovije generacije ipak moram pomalo pokvariti dojam…ili možda ipak ne moram?
Pa zapravo i ne, jer ovaj uradak na kojem stoji potpis tvrtke poznate po upropaštavanju ama baš svega čega se dotakne, zapravo i ne izgleda toliko loše. Da, poprilično je nepotrebno tvornički savršeno stiliziranom i pogođenom automobilu dodavati išta naknadno, no ovdje ionako nije stvar uljepšavanja, već samo skupe personalizacije koja u obliku ovog uratka začudo izgleda dobro.
Kada je na salonu automobila u Genevi Mansoryjev "Carbonado" program za Lamborghini Aventador doživio iznimno pozitivnu reakciju posjetitelja (iako moram priznati da nikad ne bih takvog što namjerno učinio svom primjerku Aventadora), naravno da su ukusom pomalo hendikepirani Švicarci "dobili krila" i odlučili manje-više sve svoje novije uratke oblačiti u Karbon. Stoga ne čudi kako su karbonska vlakna najbitniji materijal s kojim se za ovaj uradak poigravalo.
Dakle izvana sam spomenuo hrpu Karbona i pod time doista mislim hrpu. No ono što je još vrijedno istaknuti prije svega se svodi na nešto sniženu karoseriju posredstvom za ovaj model posebno dizajniranih 45mm nižih opruga, a dojam dodatno popunjavaju ogromni 22-inčni kotači kućne proizvodnje.
Range Rover "by Mansory" je dakle izvana zbog svog silnog Karbona poprilično ukrašeniji, širi i niži od originalnog modela, dok kotači i još malo Karbona zaokružuju cjelinu u nešto interesantno i (začudo) puno manje ružno i kičasto od ostatka Mansoryjevih uradaka posljednjih godina. No eksterijer je samo jedan dio cijele priče.
Uz Karbonom obogaćeni eksterijer posebna događanja vezana uz ovaj model Range Rovera u "Vogue" varijaciji na temu dotiču se onog pod prednjom haubom, odnosno LR-SDV8 4,4-litarskog V8 Diesel motora (da ne kažem "agregata" kao neki).
Isti u originalu broji nekih 340 konjskih snaga i oko 700Nm maksimalnog okretnog momenta, što je prema riječima tvorničkog prospekta sasvim dovoljno za performanse od 6,9 sekundi od nule do stotke i konačne brzine od nekih 220 kilometara na sat.
Mansory se sa svojim uvrnutim genijalcima malčice poigrao pod haubom, pa sada spomenuti Diesel posredstvom kompletno novog usisa i ispušnog sistema, te remapiranja ECU-a pod haubom ima ukupno 409 konja koji razvijaju maksimalni okretni moment od nekih 770Nm. To je naravno pohvalno i super, no u ovom času se još zapravo ne zna što dotični porast konjskih snaga i okretnog momenta u praksi znači.
Daljnje najave po pitanju motora novog Range Rovera navode čak 650 konja i preko 800Nm, no u ovom času nije specificirano odnosi li se to na ovaj motor ili na neki drugi, pa o tome radije dalje ne bih puno pričao.
U pravilu s obzirom na dodatke vezane uz eksterijer i ono što se u obliku Diesel-motora nalazi pod haubom u ponešto ojačanom izdanju, reklo bi se kako je Mansory odjednom prekinuo svoj niz kičastim dodacima upropaštenih automobila kakve mogu kupovati samo najluđi Japanci i Porno-zvijezde velikog "kalibra", no takav bi zaključak bio pogrešan, jer još nisam spomenuo interijer.
Naime, interijer jednog Range Rovera je ukratko simfonija savršenih i posebnih materijala, genijalnih tehničkih rješenja i savršene zvučne izolacije čime zajednički dirigira rigorozna kontrola kvalitete. Dakle čovjek bi pomislio kako je u sklopu interijera jednog takvog automobila jednostavno nemoguće napraviti nešto bolje i kvalitetnije. Naravno, takav bi čovjek bio u pravu, no u smislu Mansoryja i dalje prije svega ne govorimo o unaprjeđivanju, već o personalizaciji, a s druge strane također ne govorimo o logički-nastrojenim ljudima, već o ekipi s puno novaca i nešto manje ukusa (čemu u prilog ide činjenica kako Mansory u zadnje vrijeme većinu svojih uradaka deportira u majku Rusiju).
Dakle, već i bez pogleda na neku fotografiju normalnom čovjeku stane knedla u grlu kada pročita popis materijala u obliku opcija spomenute personalizacije: drvo s ornamentima, prirodno drvo, lakirano drvo, "Black Piano" shema drveta, Aluminij, Karbon, Alcantara (s uzorcima ili bez), te koža u istoj maniri kao i Alcantara.
Zapravo bi bilo bolje da su dečki malo skratili popis i napisali jednostavno "sve živo i neživo", jer bi na kraju krajeva to bila i najiskrenija rečenica kompletnog prospekta.
Ne bih sad ulazio u domenu "o kojoj se ne raspravlja", no ukoliko samo još jednom pogledam na fotografiju inače savršenog radnog prostora za volanom, na ovaj mi se pomalo diže želudac, pa s obzirom na to da sam današnji ručak sam kupio i skuhao, definitivno je bolje da šutim.
Da, znam…ovaj će automobil imati svojih poklonika koji će itekako tvrditi da sam u krivu, no ono najčudnije je možda utoliko što zapravo izuzev nepotrebnog interijera i nemam nešto pretjerano protiv ovog Mansoryjevog uratka.
Možda starim i tome prilagođavam ukus, a možda mi je bez da sam toga svjestan proreknuta sudbina u obliku preseljenja u Čečeniju. Bilo kako bilo, za ovaj bih automobil rekao da mi je zapravo "OK".
TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: Mansory.com, CarBuzz.com, Carcos.com i Google Images