Dakle, nedavno smo pisali o ultra-retro verziji Camara koju je iz tvrtke Lingenfelter moguće dobiti za šaku dolara, no ovo o čemu se u ovom tekstu radi nešto je što nas je jako razveselilo.

Naime, često stajemo na stranu američkih potrošača goriva koji zavoje ne mogu vidjeti ni na karti, a da se ne prevrnu ili ne razbiju. To su automobili bez kojih bi svijet u kojem vlada logika i razum mogao preživjeti bez ikakvih problema, no iz nekog razloga takvi automobili ipak opstaju i iz generacije u generaciju skupljaju sve veći broj obožavatelja predimenziniranih karoserija, spartanske opreme i ultra-glasnih motora koji su u stanju skidati žbuku sa zgrada i starije pripadnike građanstva zvukom i vibracijama rušiti u nesvijest.
Razlozi su prosječnom vozaču-laiku jednostavno neobjašnjivi, što nimalo ne čudi, obzirom da često ni sami sebi ne možemo objasniti zašto toliko volimo te ogromne i vulgarne automobile sa lisnatim oprugama i motorima iz kamiona. No jednostavno je tako.
Takvih je automobila u slavnoj "Muscle Car " eri bilo jako puno i gledano u prošlost praktički nema marke koja se unutar GM-korporacije ili izvan nje nije okušala u nekom modelu unutar tog stila, no ako je uopće moguće izdvojiti omiljeni autoombil iz ere 60-ih i 70-ih godina minulog stoljeća, Chevrolet Camaro i Pontiac Firebird bili bi naš odabir kao blizanci koje volimo više od svih ostalih.

Od samih početaka jednog i drugog automobila, zapravo su oba bili ista stvar u istom pakiranju, samo sa nekolicinom različitih detalja i sa različitim imenima, no kada je nedavno tvrtka Pontiac izbrisana iz GM-ovog registra zauvijek, Camaro je postao sve što je preostalo od ta dva legendarna automobila. Ili ipak nije?

Naime, tvrtka Lingenfelter očito okuplja gomilu vrlo nostalgičnih ljudi koji su svoje stručno usmjerenje unutar raznih segmenata djelovanja očito usmjerili prema oživljavanju određenih ikona američke auto-industrije, pa kako je Camaro zapravo izuzetno uspješan automobil koji već sad oko sebe okuplja kritičnu masu ljudi koji ga voze ili vole, samo je bilo pitanje vremena kada će se netko sjetiti Camarovog blizanca u obliku Firebirda. I upravo se u ovom času to i dogodilo, jer Lingenfelter iz Camara od nedavnog predstavljanja LTA Convertible modela na SEMA Showu u Las Vegasu, nudi redizajn karoserije Camara po uzoru na F-Body Firebird iz sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Prednji je kraj možda najprepoznatljiviji onima koji Firebird s nostalgijom promatraju na slikama, jer detaljima poput dvostrukog usisa, blago zaobljenim farovima i svjetlima za maglu koja na sebi imaju onaj zaštitni "križ" kakav se nalazio i na Firebirdu Trans Am iz prošlih vremena, Camaro iz kojeg je prednji kraj napravljen u obliku baze, nimalo ne liči sam na sebe.
Linija automobila je također malčice "popravljena" i uz trokutaste završetke pragova kod stražnjih kotača, dodan je i otvor koji je identičan onome sa Trans Ama, kotači su 20-inčne replike dizajna koji je inicijalno napravljen po uzoru na pčelinje saće, a stražnji je kraj također izveden u maniri prvih Firebirda kroz spojler koji se poravnava s karoserijom pod pravim kutem i stražnjim svjetlima koja iako modernizirana i koristeći najnoviju LED-tehnologiju, neodoljivo podsjećaju na Trans Am.
Uglavnom, automobil je u globalu moderna kopija legendarnog Pontiacovog automobila koji je žario i palio prije svega filmskim platnom, no i kroz prodane primjerke, postavši ubrzo nakon predstavljanja F-Body dizajna jedan od najprodavanijih američkih automobila svih vremena iz generacije u generaciju. Tim više i čudi kako se GM nije odlučio izbaciti na tržište novi model.

Interijer je i dalje manje-više tipičan za novi Camaro, no posebnim materijalima kojima je presvučen i hrpi detalja koji su posebno dizajnirani u obliku moderniziranih replika i naknadno ugrađeni u interijer, učinjen je još jedan korak dalje prema interijeru kakav bi možda bio u Firebirdu da se isti pojavio na tržištu u obliku novog modela, no najviše modifikacija napravljeno je na motoru.

Motor je bazom iz LT1 verzije Camara, no doradama je prije svega povećana zapremina V8 motora koja sad iznosi 7,5 litara, a zatim i kroz "detalje" poput novih katalizatora, kompletno novog sistema usisa i ispuha i još popriličnog broja "sitnih" modifikacija kojima je rezultatno stanje dovedeno u oblik od 655 konjskih snaga i oko 820 Nm maksimalnog okretnog momenta pri samo 4,000 okretaja u minuti. Mjenjač je u pravilu ručni sa šest stupnjeva prijenosa, iako se po narudžbi može naručiti i automatski mjenjač posebno napravljen kako bi izdržao svu snagu koju motor proizvodi, a u cijelu priču ušla je prijeko potrebna "špera" koja od ovog automobila doista radi nešto što nije neupotrebljivo na cesti i na stazi, već se može pohvaliti dobrim držanjem i kontrolom (kako kažu iz Lingenfeltera).

Iako brojke koje govore o cijeni još ne znamo, u roku od treptaja oka bi pristali na bilo koju cifru, jer ako smo u zadnjih desetak godina uspjeli vidjeti preradu od koje nam je doista zastao dah na koji trenutak, onda je to upravo ova.


TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
IZVOR SLIKA: Lingenfelter.com i Google Images