Je li ovo najluđa benzinska crpka na svijetu?

Mislim da je bilo kakav prošireni uvod u ovaj tekst apsolutno nepotreban, već je dovoljno reći da ovo nisam vidio, ne bih vjerovao da postoji…

Kada u nekoj civiliziranoj državi europske unije svratite na benzinsku postaju sigurno ćete primijetiti sto i jedno upozorenje, pravilo i zamolbu. I to je savršeno u redu.
S druge strane ipak mislim da je suludo braniti nekome da razgovara na mobitel tijekom istakanja goriva u spremnik. Tim više što zapravo nema dokaza da radio-valovi mogu staviti u opasnost pumpu, postaju i na kraju krajeva i vlasnika mobitela i automobila koji isti puni. Zapravo jedini predvidiv scenarij koji mi pada napamet bio bi u obliku eventualne distrakcije vlasnika od procesa punjenja spremnika za gorivo, što je i opet u redu, obzirom svaka pumpa u posljednjih nekoliko desetljeća ima sustav kojim istakanje goriva prestaje onog momenta kad je spremnik pun. Dakle brige nema.
Zapravo mislim da je masa upozorenja i sličnih obavijesti na benzinskim postajama zapravo čisti kretenizam i suvišno trošenje riječi i naljepnica, no kad se već svi na prostoru „starog kontinenta“ toliko brinu za sigurnost, iskreno me ni najmanje ne čude sva ta upozorenja oko ovog ili onog i u našim krajevima.
E sad, koliko efekta ista imaju u svakodnevnom životu na pumpama diljem lijepe naše iskreno ne znam, no to je ionako sasvim druga priča od ove koja me ostavila razrogačenih očiju u čudu.

Da me se u startu ne shvati krivo, ne bih nikoga namjerno vrijeđao generalizacijom oko ovog ili onog i kada ekipa zna Ameriku spomenuti u kontekstu „kretena“, „glupana“, „seljačina“ i sličnih atributa, ja najčešće odmahujem rukom i mislim si svoje.
To što si mislim je ukratko sljedeće: ako iz vedra neba u moju dnevnu sobu padne nekoliko milijuna Dolara, sasvim je logična stvar da oko nekih stvari više neću razmišljati. Neće me brinuti raznorazni računi (fiskalni ili ne), cijene pojedinih proizvoda više također neće biti bitne i jednostavno više neću razumjeti susjedu Zoru kojoj nikako nije jasno „na što potroši penziju“. Postat ću nezainteresiran prema tim stvarima iz jednog sasvim jednostavnog razloga – zato što imam dovoljno novaca.
Upravo tako objašnjavam i negiram sve te negativne atribute koje ljudi iz EU često upućuju na stranu Amerikanaca. Nisu oni glupi, već su samo nezainteresirani, jer imaju dovoljno novaca da ih jednostavno ne zanima „što je trulo u državi Danskoj“ i „zašto Madžarska nema more“. S druge strane ekipu sa „starog kontinenta“ većinom smatram pretencioznom i umišljenom najviše zbog kulture koja je iz zemalja Europe već odavno otišla zbog konstantnih najezda stranaca koji s Europom nemaju ama baš nikakve veze, već su samo došli „trbuhom za kruhom“.

Dakle Amerika – zemlja kolesterola, brze hrane, shopping-centara i ratova s nekom Amerima nepoznatom zemljom svakih nekoliko godina. Zvuči kao raj za praznoglavce, no svu tu bezbrižnost koju Amerikanci (navodno) uživaju treba na neki način i osigurati. Dakle ipak se u Americi nešto radi – i to od puberteta, kad prosječni američki otac potjera sina da si zaradi za auto bacajući hamburgere unaokolo neke prčvarnice.
Naravno, s druge strane ipak mora postojati neki balans između rada i zabave, a u tom segmentu Ameri često pomalo pretjeruju..

Naime, jedno je biti entuzijast i voljeti automobile, a nešto je sasvim drugo jednostavno zaboraviti ama baš sva pravila sigurnosti i zdrave logike, te svaki vikend okupljati ogromnu količinu adolescenata, te im uz besplatne cigare i pivo ponuditi mjesto za paljenje vlastitih guma na automobilima. No upravo je tako nedavno postupio vlasnik jedne benzinske postaje u američkom gradiću poznatom prije svega po konjskim utrkama i jednom od najdugovječnijih sportskih automobila na planeti – Chevrolet Corvette. Da, gradić se zove Bowling Green, savezna država zove se Kentucky, a vlasnik spomenute benzinske postaje istovremeno je (prema vlastitim željama) anoniman i jednostavno nije normalan.
No još je luđa ekipa koja svakog vikenda visi na prostoru dotične benzinske postaje i radi „burnout“ sa svojim automobilima, a otkad se takav događaj na vlasnikovu inicijativu dogodio prvi put, navodno je vikend za vikendom konstantno ista priča.

Uglavnom, ekipa svrati s raznoraznim automobilima, pick-up kamiončićima i motociklima, spale gume, popiju pivo, natankaju svoje itekako žedne automobile i usput možda i pokupe pokojeg komada, te odu dalje u provod. Tako to u pravilu funkcionira prema riječima inventivnog gazde spomenute benzinske postaje.
Doduše, isti gazda nije niti jednom riječju spomenuo kako to da se s obzirom na „burnoute“ i svu silu cigara i cigareta još ništa (i nitko) nije zapalilo kraj aktivnih benzinskih pumpi, isparavanja goriva i sveg onog na što nas ovdje na „starom kontinentu“ upozoravaju iz dana u dan. Pretpostavljam da nikada vjerojatno ni neće, jer ili ne želi biti pesimist, ili pak jednostavno nije zainteresiran za takva razmišljanja.
U svakom slučaju se svi dobro zabavljaju, a ponekad je to zapravo i jedino bitno.