Gumpert – Odlazak u povijest

Gumpert Apollo – čudno ime (da ne kažemo nešto gore) i ružnjikav automobil…ali KAKAV automobil! Šteta što je izgleda preuranjeno došao kraj i manufaktura u kojoj se proizvodio odlazi u stečaj…

Zlobnici će reći: "Vidiš, i nijemci propadaju zbog te cesije ili kako se ono kaže…" no nije baš tako jednostavno. Naime, u većini slučajeva kada se na tržištu pojavi automobil sa prefiksom "super" podrazumijeva se Bakina šupa katastarski i lokacijski uređena da se dobije građevinska dozvola i kraj nje izgradi još jedna šupa. Šupa se klimatizira i dobije nešto namještaja i par kompjutera, a zatim u šupu uđe nekolicina visoko obrazovanih ljudi u poljima mehanike i sličnih znanosti primjenjivih u auto-industriji. Ti visoko obrazovani ljudi više ne izlaze van, već odaberu jednog koji će slati mailove i tu i tamo otići na neki od auto-salona predstaviti ono što su oni zašarafili u svoje dvije spojene šupe…i sve se to skupa naziva manufakturom.

Iako ih na svijetu ima jako puno, rijetke se mogu pohvaliti nekim bitnijim izumom u svijetu super-automobila. Dapače, većina je (p)ostala samo demonstracija sile u smislu brzine i ubrzanja i tek su neki osnivači i vlasnici sa svojim manufakturama (zovimo ih i dalje šupama) otišli korak dalje, a jedan od tih "nekih" je i gdin. Roland Gumpert.

Bivši je direktor u Audiju nakon otkaznog roka sjeo u sobu sa hrpom studenata i pokojim mehaničarem, i osmislio (istini za volju) ne baš atraktivan automobil, no u svakom slučaju jedan od najsposobnijih za suluda ubrzanja i još luđe brzine, a sve to popraćeno soundtrackom kakav priliči super-automobilu i uz obavezno lomljenje spojeva kralježnice pri ulascima u zavoje. Automobil nazvan "Apollo" čak je i izgledao kao sportska verzija lunarnog modula, te je zbog toga (a i imena, obzirom na Ferrari, Lamborghini i sličnu konkurenciju koja zvuči i više nego izazovno) često doživljavao podsmjehivanje javnosti, no to nije to bilo presudno da se prvi proizvedeni Gumpert prodaje kao alva…

Nije bila ni stvar kvalitete, jer provjereni Audijev 4,2-litreni V8 svoj je posao odrađivao i više nego dobro, a i performanse su bile na nivou čak i sa baznim 650-konjskim modelom koji je do stotke išao za 3,1 sekundu i u maksimali lupao 330 km/h, a o "entuzijastičkoj" verziji sa 800 konjskih snaga bolje da ni ne razmišljamo kako je to sve skupa izgledalo.
Nadalje, obzirom je njemački DNA kod očito kudikamo preciznije sastavljen od ikojeg drugog, ni kvaliteta šasije od ugljičnih vlakana i pokojeg plemenitog metala nije bila upitna, a i podvozje nije ništa manje impresivno i sa pokojim doista fenomenalnim rješenjem.

Pa u čemu je onda problem?

Jednostavno – u svemu onome što super-automobile prati: od narušavanja eko-svijeta i inkontinencije pokojeg Delfina ili Orke i ekipe koja uporno tvrdi da je automobil ubojica sam po sebi, pa samim time prefiks "super" govori o masovnom ubojici, globalne financijske situacije u kojoj sve što je skuplje od 10 kuna nema prolaz i slično.
S jedne strane nije čudno, jer svaki super-automobil troši goriva kao omanja država i košta puno stotina tisuća eura, no s druge strane ima još proizvođača super-automobila koji nemaju problema sa stečajem unatoč spomenutoj potrošnji BDP-a Tanzanije i cijeni od više stotina tisuća Eura i prodaju se iz godine u godinu i iz modela u model kao da sutra ne postoji.
No Gumpert Sportwagenmanufaktur GMBH odlazi u stečaj i (očito) u automobilističku povijest – baš kao i konkurencija iz drugih šupa poput Melkusa i Artege koji su protekli tjedan stranice burzovnih magazina itekako popunili svojim propadanjima i stečajevima, pa se čovjek sve zapita ima li smisla svijet bez Gumperta i što je slijedeće? Možda Koenigsegg ili pak McLaren i Lamborghini?

Nadamo se da neće biti tako i da će Gumpert pronaći sredstva i nastaviti sa trenutnom projektom po imenu Tornante iako trendovi prodaje, ekologije i svega onog (najčešće nepotrebnog) što auto-industriju danas prati u ovom času govore upravo suprotno. No kako kažu, "U nadi je spas…"