BMW – pretpremijera s M4 u glavnoj ulozi

Iako je serija 4 (odnosno Coupe verzija "trojke" izašla na svjetlo dana tek nedavno, iz BMW-a su se malčice požurili, pa je na jednom od najelitnijih okupljališta posebnosti u svijetu automobila koje se svake godine održava u mjestu Pebble Beach pretpremijerno predstavljen M4 Coupe. Super, zar ne?!

Pretpostavljam da vjernijim čitateljima našeg skromnog kutka na Internetu i mojih čestih autorskih mentalnih dijareja sam spomen na M-ovo ili M-ono već pomalo ide na jetra. Iskreno, čak se i meni zna dogoditi da se namjerno lupam po prstima i udaram glavom po stolu kada krenem pisati o M-nečem novom, no u pravilu si jednostavno ne mogu pomoći, jer M-divizija mi je nekako posebno prirasla srcu. No ovaj puta i nemam baš pretjerano pozitivan osvrt prema jednom M-automobilu, jer ako već zbog ničeg drugog, a onda zbog činjenice da riječ "divizija" u kontekstu nove "trojke", odnosno "četvorke" nikad značenjem nije bila bliže.

Nakon što je period omalovažavanja E9x i E60 modela s M-oznakom prestao i na tržište su predstavljeni modeli F10 i F30 (odnosno nova "petica" i nova "trojka" za one malo neupućenije), moram priznati da mi se vjera u BMW ipak pomalo vratila. Razlozi tome prvenstveno leže u povratku tvrtke novom-starom, tj. pomalo tradicionalnijem pristupu ka dizajnu, koji je gospodin Bangle u sklopu svoje ere uspio izobličiti do neprepoznatljivosti. S druge strane vječno koračanje unaprijed u tehnološkom smislu ostaje primarna ideologija BMW-a kao tvrtke, što je u svakom slučaju pohvalno i poželjno – čak i kad umjesto u smislu performansi ide na ruku ekologiji.
No iako je BMW i dalje ostao u samom vrhu auto-industrije u velikom broju segmenata, zadnjih sam dana kroz razmišljanja zapravo shvatio da ipak postoje određeni problemi vezani uz tu marku.

Naime, prvi je problem u tome što "Sheer Driving Pleasure" slogan u današnje vrijeme zapravo baš i nema nekog pretjeranog smisla, jer (domaći) kupci više ne traže ultimativne strojeve za vožnju i vozački gušt, već ih se ogroman broj prikrpao trendu koji iz BMW-ovih modela zapravo radi statusne simbole i modne detalje u kojima vlasnici poziraju pred bircevima. Zapravo mi se sve češće čini da bi komad cigle pronađen u jarku kraj ceste bez problema mogao postati dio nečije rado nošene ogrlice ili narukvice ukoliko bi se na njega ugravirao BMW-ov logotip, što zapravo govori dovoljno samo po sebi, zar ne?!

BMW se iz onih zlatnih godina kada se pobjedama praktički na svim poljima automobilizma u osamdesetima stvarala fama oko M-divizije, u današnje vrijeme s obzirom na guranje raznoraznih "gadgeta" i glupih komadića opreme jednostavno pretvorio u isprostituiranu verziju samog sebe, a to je možda najočitije upravo u sklopu ovog najnovijeg i željno iščekivanog M-modela.
U pravilu bi sve skupa vezano uz nasljednika "trojke" s M-oznakom trebalo biti idilično, a ako ćemo realno, pretpostavljam da među pomodnim kupcima ovog automobila zapravo i jest, s obzirom na to da u sklopu novog modela i opet dolazi više snage, više opreme,te više brzine i ubrzanja, što je sasvim u redu. No iako sam svega toga svjestan, ipak me muči jedna jedina stvar u cijeloj priči – što će se dogoditi s BMW-puristima koji M-modele smatraju za ono najbolje što je svijet automobila ikad izrodio?

U pravilu je odgovor jednostavan – većina će tražiti neke "svijetle točke", dok će određeni dio potonjih dotični model jednostavno degradirati – baš kako sam ja cijelo vrijeme u svojoj glavi degradirao E60-generaciju "petice" u svim varijacijama na temu. Uglavnom, evo zašto takav tijek razvoja situacije vidim kao realan:
Prvi BMW M3, odnosno E30, bio je jedan apsolutno beskompromisan automobil. Opremljenost je bila negdje na dnu liste stvari na koje se obraćala pažnja, dok su performanse i držanje auta na cesti bile na prvom mjestu – rame uz rame s tzv. "fun-factorom", odnosno onom subjektivnom faktoru koji od vozača radi auto-entuzijasta, te mu u svakom zavoju razvlači sve veći osmijeh na lice.
Kada se E36 M3 pojavio na tržištu bio je istovremeno revolucija po pitanju dizajna i tehnologije, no osnovnu poveznicu sa "starijim bratom" nije izgubio ni pod razno. Dapače, mnogim BMW-entuzijastima je upravo model E36 i dan-danas najbolji spoj između onog tradicionalnog i onog modernog što je u BMW-ovim modelima nekoć bio savršen spoj.
Zatim je na scenu nastupio E46 M3 – širi, niži, robusniji, upotrebljiviji i za bezglavo jurcanje ekstremno sposoban automobil – bilo po cesti ili po stazi. Istovremeno, E46 nije bio ništa puno teži i glomazniji od svog prethodnika, pa je time nastavio priču o ikoni zvanoj M3 i postao jedan od najomiljenijih automobila svih vremena.

Nova era u BMW-u za početak je donijela novi pristup isto tako u BMW-u novog dizajnera pod imenom Chris Bangle koji kao da je svojih par godina života posvetio uništavanju svega onog po čemu je BMW u smislu dizajna postao omiljen među štovateljima auto-svijeta. Naravno, tu su se kupci BMW-a podijelili između sebe, no efekt je postignut, jer "drugačiji" (tj. jednostavno odvratan, ako se mene pita) E60 danas predstavlja jedan od najprodavanijih automobila svoje klase svih vremena. Dakle s ekonomske strane je cijela priča imala smisla. No što je s onima koji svoje primjerke BMW-a ne parkiraju tik do najpopularnijeg "birca" u gradu kako bi se mogli igrati s ključevima i daljinskim otvaranjem kad se u prolazu pojavi lijepa pripadnica suprotnog spola? U pravilu svašta i ništa, jer iako su i E60 M5 i E9x M3 na kraju krajeva iznimno sposobni vozački automobili, svejedno se u cijeloj toj priči pomalo izgubio identitet oba modela.
Zapravo se čini kako su modeli postali nekako previše "udaljeni" jedni od drugih, jer dok je npr. E60 M5 ispao kao "vrištim – gledajte me" varijacija na temu inače do tada poprilično suzdržane "petice", E9x M3 je vizualno puno manje odmaknut od standardne "trojke", što ga u mojoj knjizi vrednovanja čini pomalo "mlakim", a o "šestici" sa stražnjom haubom nalik portabl-frižideru bolje da i ne govorim, jer mi se na samu pomisao na taj BMW-ov model ručak ubrzano počinje vraćati iz želuca prema grlu.
Uglavnom, s obzirom na sve to skupa, moram priznati da nisam bio baš entuzijastički postavljen u glavi kada su se na kavi u društvu BMW-fanatika spominjali nasljednici aktualnih M-modela.

No moram priznati da sam se pojavom F10 "petice" itekako ugodno iznenadio i u ovom času tvrdim kako je to za mene jedan od najljepših automobila svih vremena i istovremeno najljepši automobil koji se tijekom zadnjih desetak godina pojavio na tržištu. "Trojka" mi se također jako dopala, no s obzirom da na "peticu" gledam kao original po pitanju novog BMW-ovog smjera dizajna, umanjena kopija ipak ne može zasjesti na tron najljepšeg.
Dakle sve je i opet idilično, jer novi M5 je lijep i sposoban automobil koji BMW-ovu M-diviziju prezentira u najboljem svjetlu, pa je realno za očekivati da niti sa "četvorkom" ne bi trebalo biti nikakvih problema, zar ne?!
U pravilu da, jer već limuzina (koja je zadržala naziv serije 3) izgleda fenomenalno, a ovo što je od fotografija za konceptnu Coupé-verziju posljednjih mjeseci na kapaljku dolazilo na mail, stvari su djelovale odlično, jer je automobil sam po sebi već na fotografijama nešto doista jako lijepo. Dakle logično je razmišljanje da bi novi M3 (tj. 4) s više snage, optičkim dodacima, više opreme, manje sekundi potrebnih za ubrzavanje od nule do stotke i sličnih atributa kojima se sportski automobili danas krase, trebala biti očekivana s posebnim entuzijazmom, zar ne?! Hmmm…pa i ne baš…

Naime, za početak me kod nove "četvorke" strahovito smeta gore spomenuto pomodarstvo prisutno već u samom nazivu modela. Da objasnim: ako se BMW serije 3 tako naziva od pradavnih vremena u svim svojim karoserijskim izdanjima, čemu onda pobogu to mijenjati?!
Da, većina će reći da sam zbog takvog načina razmišljanja zapravo pračovjek, te da bih se trebao vratiti u pećinu i izmišljati vatru, no baš da i jest tako, moja vatra se barem neće nazivati drugačije zbog "korisnika koji žele više izbora", što je i opet plus za mene.
Uostalom, BMW koji toliko precizno pristupa ama baš svemu što njihove automobile čini posebnima u stanju je napraviti toliki gaf da svoju novu uzdanicu u svijetu sportskih automobila nazove prema slavnom američkom tenku iz drugog svjetskog rata?!? Strahota! Tim više što je za početak drugi svjetski rat odavno završio (iako u nekim krajevima Hrvatske i dalje toga nisu svjesni), a da stvar bude gora, M4 je naziv tenka marke Sherman koji je itekako imao prste u razaranju njemačkih gradova, tako da nazvati jedan tradicionalno sportski i ultra-opremljen automobil modernog vremena prema nečem arhaičnom i sa 76-milimetarskim topom u sklopu osnovnog paketa opreme, za mene je kompletno idiotski.
Dapače, to je kao da ja sad proizvedem automobil u vlastitom podrumu i nekim slučajem ga nazovem "Slobo GT" s paketom opreme "AK-47". Da, toliko idiotski mi zvuči ta savršeno nepotrebna promjena imena nečeg što je u svijet sportskih automobila utkano kao šav u sjedalo automobila.

Drugi problem koji imam vezano uz tenkovo mladunče svodi se na činjenicu koja govori da su svi M-modeli "trojke" do sada imali originalne motore koje nisu dijelili ni s kojim drugim modelom, dok već u samoj osnovi delfinima i polarnim medvjedima nastrojeni M4 bazu motora u pravilu dijeli s modelom 335i (odnosno 435i, kako se novi zove), što u prijevodu govori dvije stvari: uštedu prije svega, te kronični manjak ideja kojima su u nekim sada minulim vremenima nastajala čuda pod poklopcima motora M3-modela.
Usprkos tome uopće ne sumnjam kako će M4 biti najprodavaniji M3 (Bože kako ovo čudno zvuči) svih vremena, no razloge ne bi trebalo tražiti u "čistom vozačkom guštu", već u (često) "nepropisnom parkiranju na pješačkom prijelazu" ispred nekog pomodnog okupljališta mladih i onih koji se tako osjećaju.
Sve ostalo je čini se i opet samo marketing i mazanje očiju na kakvo smo već pomalo i oguglali.
Slažete li se?