BMW – nastavak zanimljive statistike

Prije nekoliko dana sam na mail dobio jedan zanimljiv i poprilično smiješan statistički podatak u sklopu kojeg među svim pripadnicima globalnog prometnog kaosa prvo mjesto u smislu najvećih majmuna za volanom imaju vozači BMW-a. Pa u toj maniri eto i još malo detalja…

Kolaboracija velikih izdavačkih kuća ponekad doista ispadne super i poluči zanimljive rezultate – pogotovo kada se radi o statističkim podacima. Zvuči jako zabavno kada se čovjek zamisli i shvati kako su se na dva kontinenta i u dva izdavačka giganta udružile snage da se napravi nešto zabavno i informativno poput konkretnih statističkih podataka koji podrazumijevaju ulogu vozača i štovatelja marke BMW u svakodnevnom životu i prometu.
No još je zabavnije kada se u cijelu priču upetlja i treći medij – pogotovo kada je isti apsolutno usmjeren prema istini i novinarskom integritetu, a još je k tome i iz Velike Britanije koja je između ostalog jedan od najvećih izvoznika cinizma i crnog humora.
Publikacija nazvana Daily Mail također se priključila cijeloj priči oko statistike koju je u pravilu prije nekoliko mjeseci započeo Wall Street Journal, te koja brani teoriju da su vlasnici BMW-ovih modela apsolutno najveći seronje u prometu. Naravno, o tom dijelu priče ne vidim pretjeranog smisla pisati, obzirom sam tu temu obradio prije nekih mjesec dana u obliku pripadajućeg teksta, no ipak ću spomenuti jedan mali detaljčić koji u to vrijeme nije bio upisan u dotičnu statistiku.

Naime, od nekoliko desetaka milijuna vozača BMW-a na svijetu koji prema statističkim podacima najčešće u prometu glume idiote i ponašaju se kao da je planeta njihova, na nešto manjem uzorku ispitanika je bazirana teorija kako su od te populacije prepotentnih i egocentričnih pripadnika prometa najgori oni koji voze neki od BMW-ovih modela u plavoj boji.
Naravno, obzirom sam vlasnik BMW-a serije 3 već nekoliko godina, već sam se na inicijalnu statistiku počeo smijati. Obzirom nemam narodnjačke glazbe u autu, krunica oko retrovizora nije dio standardnog paketa opreme, parkiram se u gabaritima parkirnog mjesta, ne nosim zlatne lance od nekoliko kilograma oko vrata i imam vlastitu domovnicu, nekako mi se sve to skupa učinilo smiješnim, no baš zato mi cijela priča i jest fora.

Kažu da iznimke potvrđuju pravila, što je zapravo poslovica koji nikad nisam razumio u potpunosti, no ako je doista tako, onda sam s jedne strane iznimka, a statističari su postavili pravilo, i to je u redu. Dapače, u redu je i situacija u kojoj me osobno u prometu za volanom svoje „trojke“ ekipa okolo doživljava kao dijelom pravila, a ne kao iznimku, no ono najbolje u svemu svodi se na jedan dobar dio mog društva koji jednostavno (zajedno sa mnom) uživa u maltretiranju bliskih sebi, u sklopu koje priče je ovaj statistički podatak o debilima za volanom BMW-a zapravo došao kao točka na „i“. Tim više što ne samo da potpadam u tu generalnu kategoriju koja podrazumijeva prepotenciju i oholost, već je konkretno moja „trojka“ plave boje. Dakle ulazim u onaj dio kojem prema riječima Daily Maila pripadaju „vozači koji su puno agresivniji za volanom od bilo kojih drugih pripadnika prometa, odnosno za volanom bilo koje druge marke automobila“. U prijevodu tog dijela statistike sam zapravo izdvojen kao pripadnik elitnog odreda seronja za volanom BMW-a i moram priznati da mi je to iznimno zabavna stavka i savršena obrana za bilo kakav gaf u prometu.
Ukoliko se npr. prestrojim refleksno i bez korištenja žmigavaca, dovoljno je da samo spustim prozor i čovjeku iza mene koji se montirao na trubu dobacim da sam seronja po statistikama i sve mi se automatski oprašta, zar ne?! Ili da možda nalijepim naljepnicu na nekoliko dijelova svog plavog BMW-a i pripadajući link i QR-kod, tako da ostatak prometne populacije može na Internetu vidjeti razloge i dokaze mog idiotskog ponašanja za volanom, ukoliko do tako nečega dođe.
Hmmm…ideje, ideje…

No ima još toga što me čini podobnim za odstrel bez ikakvog pitanja, jer u cijelu su priču cinični Englezi iz Daily Maila upetljali i dobnu granicu u rasponu od trideset do četrdeset pet godina života, pa kao zaključno stanje s obzirom na to da i u tu skupinu itekako pripadam, jednostavno mislim da je najbolje da se danas odem ubiti zajedno sa svojim kolegama po BMW-u.
OK, možda samoubojstvo i nije najelegantnije rješenje, pa bi o tome trebalo dvaput razmisliti, no čak da se od tog nauma i odustane, uvijek postoji ekipa oko mene koja će mi vrlo rado pomoći u tom smislu i ubiti me od za***ancije. Tko mi kriv kada sam birao krivi auto u krivoj boji i rodio se krive godine.