BMW – napredak ili razočaranje?

Kada se zagledam u neku od brošura kojima proizvođači potencijalnim kupcima predstavljaju određene modele, često se hvatam za glavu uz pitanje „kome pobogu ovo treba?“, no ako sam se to ikad zapitao naglas, onda je to bilo danas kad sam pogledao što BMW pokušava izvesti.

Era pametnih telefona, društvenih mreža, seksa preko Interneta i svih sličnih dostignuća posljednjih je godina istovremeno i pomagala i odmagala. U pravilu se kaže kako svaka nova tehnologija za čovječanstvo istovremeno znači i plus i minus, jer je čest slučaj da neka tehnološka novotarija u smislu pomagala od vlasnika na neki način zapravo napravi idiota. Na taj način npr. pametni telefoni kroz kalendar i planer prilagođavaju svoje vlasnike na što je manje moguće razmišljanja o vlastitim obvezama, a sva sila aplikacija na tržištu pomaže automatizaciji svakog pojedinca i na taj način mu dozvoljava određenu dozu opuštenosti tijekom dana – bilo da se radi o onom radnom ili pak neradnom dijelu.

S jedne strane razumijem sve te tehnološke novotarije u smislu telefona i gadgeta kojima smo svakodnevno sve više izloženi, no u smislu automobila mi neke stvari nikako nisu jasne.

Naime, iz godine u godinu na cestama se bilježe crne statistike zbog ekipe koja se u životu prije sjedanja za volan čak nije potrudila pročitati ni prometna pravila. Time nastaju situacije u sklopu kojih polu-retardirani ljudi sjednu u auto i uđu u suprotan smjer na auto-cesti i obavezno naprave svinjariju. Dotična svinjarija odjekne u medijima, krivca se osudi na vječnu sramotu i sve to skupa traje manje od jednog dana, tj. do prve sljedeće svinjarije od strane nekog drugog potencijalnog samoubojice za volanom.
No umjesto da se u tom smislu poradi na edukaciji, to se naravno ne događa, već se uvijek udara po džepu, te se piše sto i jedna restrikcija koja na kraju od normalnih i savjesnih vozača napravi idiote i na kraju se nitko ne osjeća dobro.

Inženjeri pak u toj maniri konstantno pokušavaju izmisliti hrpu gluposti koji se stavljaju na popis serijske i dodatne opreme, a ideja svih tih pomagala je usmjerena prema rasterećenju vozača na ovaj ili onaj način.
Tako se kroz godine eksperimentiralo s automatskim parkiranjem, automatskim usporavanjem baziranom na automobilu ispred, mjerenjem pulsa i udisaja zraka za slučaj spavanja za volanom tijekom vožnje i slično. Nekima je to savršeno u redu i ispravno, no moram priznati da meni osobno to sve skupa zvuči kao idiotizam, jer jedan jedini posao vozača na cesti jest vožnja, a prilagodba uvjetima toj vožnji ovisi samo i isključivo o stupnju svijesti dotične individue za volanom.

Ako ćemo cijelu priču gledati kroz okvire bazne psihologije, kompleksaš će za volanom uvijek imati problema s vozačima oko njega, te će mu sudionici u prometu najčešće biti pre spori. Čovjek umanjene koncentracije neće baš biti sklon davanju signala kojima se inače označava prestrojavanje i slično, dok će osoba s niskim kvocijentom inteligencije najčešće divljati, psovati i trubiti ostatku svijeta za volanom, tj. biti će sklona agresiji. To su činjenice, no nažalost takvih činjenica ima još.

Kako sad ne bih (ponovno) ulazio u dubioze oko auto-škole i s podsmjehom se osvrnuo na gradivo koje vozači u našim krajevima moraju savladavati, reći ću samo da sam posljednjih godina primijetio kako je koncentracija za volanom u konstantnom opadanju. Ljudi se više ne znaju parkirati, u prometu se vidno boje onog što za volanom zapravo rade, a veliku većinu sam proces vožnje i pravila koja na nju utječu zapravo i ne zanima previše. I to je problem koji se može pokušati izbjeći samo konstantnom ili barem kvalitetnom edukacijom, jer automobil i dalje ostaje najmasovnije smrtonosno oružje na svijetu.

I tako u moru svih tih problema i opet nastupaju tehnolozi i inženjeri, no ovaj puta oni iz renomirane tvrtke BMW i s jako ozbiljnim izrazom na licu i usmjerenjem prema „alternativnom“ rješenju problema koji za rezultat pune retke crnih kronika diljem svijeta. No ovaj puta nije riječ o dijelovima života za volanom poput parkiranja i sličnog, već o apsolutnom isključivanju vozača iz automobila, tj. u prijevodu, BMW je opako poradio na apsolutnoj autonomiji automobila na cesti.
Ajme majko…

Naime, iako se sama ideja kosi sa sitnim pravilom koje stoji upisano u ženevsku konvenciju, a ukratko glasi da „vozač mora biti u kontroli vozila u svako doba“, BMW se odlučio oglušiti na taj dio i pokrenuti svoju priču u sklopu koje vozač ne samo da nema kontrolu, već je i sasvim nepotreban faktor za volanom.
Da, već se pokušavalo s takvim tehnološkim eskapadama pripomoći smanjenju crnih statistika, ali vjerujem kako masa ljudi to do danas i nije shvaćala pretjerano ozbiljno. No od danas bude, jer BMW itekako misli ozbiljno.

Prema izjavama vodećih ljudi te tvrtke na Consumer Electronics Showu (odnosno CES-u), BMW želi svojim automobilima podariti punu autonomiju do 2020. godine, a izuzev testiranja nove tehnologije kojom bi to bilo omogućeno izvesti, cijela flota pravnika radi na prijedlozima zakona koji bi spomenutu ženevsku konvenciju u tom smislu anulirali pod paskom sigurnosti u prometu.

U toj je maniri prikazano nekoliko testova najnovijih modela serije 2 i serije 6 GranCoupe, gdje „vozači“ za volanom služe samo za ukras, dok automobili sami kruže po stazi, voze se „po boku“ u zavojima natopljenim vodom, te izbjegavaju raznorazne predmete porazbacane po testnom poligonu.
No to je samo dio prakse, dok u teoriji ima još toga što BMW pokušava napraviti u smislu izdvajanja onog problematičnog faktora za volanom. Npr., „accident-free-mobility“ shema podrazumijeva i laganu vožnjicu automobila po auto-cesti, pazeći pri tom na okolne automobile, njihove brzine, ubrzavanja i usporavanja dotičnih, te pregledavanje znakova oplemenjenih specijalnom bojom, a ideja je automobilu podariti toliku autonomiju da vozač ne bi trebao razmišljati ni o tome koliko goriva ima u spremniku, jer bi automobil u slučaju manjka istog sam skretao na benzinsku postaju.

Cijela priča ima još hrpetinu ideja i stavaka, no iskreno nemam želudac ulaziti u još detalja, jer sve zajedno za mene nema apsolutno nikakvog smisla i ako takvi automobili krenu sami voziti cestama, mislim da od automobila kompletno odustajem, jer u krajnjoj liniji, ako ja kao vozač ne trebam automobilu, onda ni meni ne treba automobil.