Druga generacija Audijevog Coupea pod nazivom TT i više je nego uspješan automobil. O tome prije svega govore prodajni rezultati kojima je aktualni model zasjenio svoju prvu generaciju, a i činjenica kako se svako toliko na tržištu pojavljuju sve jače varijacije na temu TT-a. No ova koja slijedi mogla bi doista biti nešto posebno.

Kada se Audi TT po prvi puta pojavio na tržištu, mišljenja su bila poprilično podvojena. Nekima se dopao od prve, a neki (poput mene) i dan-danas o TT-u prve generacije misle samo da je strahovito ružan i da se zapravo ne zna gdje mu je prednji, a gdje zadnji kraj.
Doduše, ista je situacija bila i s prvom generacijom Porsche Boxstera, no taj je pak automobil bio toliko kontra svega što o Porscheu mislim, da sam se čak jedno vrijeme trudio ne obraćati pažnju na postojanje istog.
No vratimo se TT-u…

Dakle, prva je generacija modela TT izuzev u smislu izuzetno dobro izvedenog interijera ljudima često bila odbojna. Razlozi nisu bitni, a s obzirom na to da se o ukusima ionako ne treba raspravljati, recimo samo kako je to jedan od onih automobila koji su ljudi ili voljeli ili mrzili "od prve". No usprkos svemu tome što je u smislu dizajna Audi TT prve generacije bio ili ne, nepobitna je činjenica da je isti po mnogočemu bio doista poseban automobil, koji je samom svojom pojavom utabao put za sljedeću, po svemu bolju i poželjniju generaciju modela.

Aktualni Audi TT je za razliku od onog prvog modela za mene postao instant-klasik i dan-danas predstavlja jedan izuzetno lijep automobil, a paralelno s dizajnom i vrlo interesantnim detaljima uzduž i poprijeko samog automobila moram priznati da me od početka privlačio i motor.
Inicijalno sam imao prilike naletjeti na 2-litarski TFSi motor i iako sam već navikao na zvukove koje ispušta i snagu koju razvija, svejedno sam ostao pomalo iznenađen finoćom i rafiniranošću koju je motor donio u smislu osjećaja za volanom.
Doduše, pomalo mi se u određenim momentima činio trom i preslab, no s obzirom na cijeli paket sam ipak bio voljan previdjeti taj detalj.

Razvojem modela pojavio se TT-S, pa TT-RS, te na kraju TT-RS s oznakom "Plus", no izgleda kako se ovih dana Audi sprema objelodaniti najžešću verziju aktualnog TT-a pod nazivom "Ultra Quattro".

Ideja je koliko sam shvatio poklonicima V.A.G.-koncerna koji će se ovih dana početi skupljati u malom austrijskom gradu pod imenom Worthersee pokloniti nešto posebno – baš kao i godinama prije, no za razliku od Golfa W12 i nekih sličnih konceptnih automobila koji su nakon prezentacije na Worthersee Treffen samo smješteni u neki hangar i zaboravljeni, Audi je najavio mogućnost male serije ovog ultra-TT-a ovisno o interesu potencijalnih kupaca.

U pravilu se radi o dodatno olakšanoj i poprilično karboniziranoj varijaciji na temu verzije TT-S, iz koje ovaj TT vuče svoju bazu, no istovremeno bi Ultra-Quattro u sebi trebao sadržavati neka tehnološka čudesa koja bi se trebala pojaviti u sklopu sljedeće generacije modela TT, planirane za sljedeću godinu.
Sam automobil je zamišljen kao "hard-core" verzija aktualnog modela TT-S, što u prijevodu znači da se pod haubom nalazi 2-litreni Turbo motor, no sa skoro četrdeset konja više nego što je do sada isti motor imao u sklopu "baznog modela". No to nipošto nije sve. Dapače, ima još dosta toga.
Za početak se uz jači motor dogodila i lagana dijeta, kojom je s ovog TT-a skinuto ukupno 300 kilograma. Korišteni su materijali poput Karbona, Magnezija i Aluminija, što je sve zajedno jedno s drugim rezultiralo ukupnu masu od 1,111 kilograma, odnosno u prijevodu u današnje vrijeme jako malo kila.

Brojke koje iz svega toga ispadaju kao produkt govore o ubrzanju od nule do stotke za nekih 4,2 sekunde, te o maksimalnoj brzini koja bi iglu brzinomjera trebala zabijati na 300 kilometara na sat, što je za relativno malen automobil (što TT zapravo jest) relativno puno.
Popis opreme također sadržava hrpetinu plemenitih materijala i dorađenih, te olakšanih komponenata. Za početak tu se nalaze Karbon-keramičke kočnice, ispušni sistem izrađen od Titana, a felge novog dezena izrađene od Karbona i Aluminija u kombinaciji jednog s drugim. Čak je i akumulator olakšan i ojačan u smislu kapaciteta, korištenjem najnovije Li-Ion tehnologije, što je jedan od prvih takvih zahvata u Audiju za koje sam ikad čuo.

Interijer je također pomalo zahvaćen ideologijom mršavljenja, pa su se u sklopu istog našla sjedala od Fiberglassa transplantirana iz Audijevog modela R8 GT, no izuzev te komponente usmjerene prema trkaćoj orijentaciji samog modela, u pravilu je ostatak interijera ostao u svom izvornom izdanju – dakle, sve je i dalje na struju, glazba i dalje svira, klimatizacija je prisutna i sati provedeni u ovom automobilu nikako ne bi trebali biti opisani kao nešto loše ili pak nužno zlo, već baš suprotno.

Iako još nema potvrde hoće li ili neće ovaj automobil postati prisutan u nekoj limitiranoj seriji i dostupan onima dubljih džepova, iskreno ni najmanje ne sumnjam kako će interes za ovim automobilom od strane ljubitelja marke biti itekako velik. U pravilu za sad još samo treba pričekati koji dan da Worthersee Treffen počne i završi, pa ćemo svi zajedno po tom pitanju biti puno pametniji, a sam projekt nazvan Ultra-Quattro pratit ćemo s posebnim zanimanjem.
Ako već ne "mi", ja definitivno budem.

TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: CarBuzz.com, SuperCars.net i Google Images