Znam, doslovni prijevodi s engleskog najčešće ispadaju retardirano i glupo, no u ovom slučaju nažalost nisam imao izbora. No pametan ili glup, prijevod i nije bitan, jer ova je teta toliko sretna u životu da to skoro nije istinito.


Amerika – ta divna zemlja u kojoj najveći glupan može postati milijarder. Zemlja u kojoj je gorivo jeftino, a patriotizam skup do bola (doslovce), te zemlja u kojoj je osoba doslovce može biti „kralj na dan i budala za čitav život“ i obrnuto, a da pri tome vlastitim licem puni naslovnice magazina.
Uglavnom, onako „na prvu“ reklo bi se da je Amerika raj na zemlji.

Iako je Amerika u našim krajevima često apsolutan raj samo onima koji su čari Interneta otkrili samo u svrhu upucavanja curkama na Facebooku, ne mogu reći da nikad nisam razmišljao o preseljenju u tu zemlju brze hrane, debelih ljudi i često niskog kvocijenta inteligencije. Dapače, u nekim momentima o takvoj opciji razmišljam i dan-danas, jer je u mnogo pogleda u tom sklopu pedeset država jednostavno lakše opstati.
Jer dok su kod nas priče o „potrošačkim košaricama“, cijenama goriva i sličnim svakodnevnim životnim potrepštinama aktualne iz dana uz dan sve više, prosječni Amerikanac o tome ne treba razmišljati, jer je gorivo jeftino, hrana također, a one „ljepše stvari“ u životu najčešće koštaju nogu i ruku. Uglavnom, mislim da se tako bez većih problema može živjeti sasvim normalno.

Problem kod Amerikanaca nastaje u momentu kada svi žele ostvariti svoj „američki san“ za koji zapravo masa njih ni ne zna što je to više zapravo, pa umjesto da sjednu i razmisle, jednostavno kupuju i troše kao da sutra ne postoji. No za nas kojima je jedna kava i pokoja cigareta u danu sasvim dovoljna za uživanciju, te nam je bitnije koliko goriva imamo u svom omiljenom automobilu nego što imamo na sebi u datom momentu, to i ne bi predstavljalo problem i upravo zato bi nam svima bilo super da emigriramo „preko bare“.

No u ovom času bih prekinuo socijalni monolog s elementima putopisa, jer to ionako nema smisla na stranici posvećenoj automobilima i svijetu oko njih, već bih se radije posvetio jednom Audiju R8 Roadster zbog kojeg je simpatična teta u roza majici skoro dobila infarkt na nacionalnoj televiziji.

Naime, „The Price is Right“ ukratko je kviz koji već preko četiri desetljeća umirovljenike i njima slične doslovce lijepi za meke fotelje, trosjede i kutne garniture, pred kojima širom otvorenih očiju pogađaju cijene zajedno s natjecateljima s one strane malih ekrana. Dakle reklo bi se kako je koncept samog kviza zapravo vrlo jednostavan i apsolutno konzumentski-orijentiran, odnosno ukratko apsolutno američki.
Voditelja je kroz godine i godine prikazivanja bilo mali milijun, no trenutni pod imenom Drew Carey nekako je najuspješniji prema glasovima publike, a upravo je on bio svjedok poprilično neurotičnom skakutanju srednjevječne dame u rozoj majici koja je trebala eliminirati ukupno pet cijena kako bi dobila spomenuti Audi R8 zajedno s 10,000 Dolara gotovine za gorivo i cestarine.

Naravno, ne bih htio nikome kvariti gledanje oko četiri minute tipično američke televizijske slike, no reći ću da u jednom momentu nisam znao ima li spomenuta gospođa akutni slučaj hemoroida ili intenzivno radi na svom prvom srčanom udaru.

Bilo kako bilo, pogledajte – bolje je od tipičnih domaćih serija u kojima se mijenjaju žene i u kojima iz vena ne curi voda umjesto krvi.

TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: AutoBlog.com, Edmunds.com, SXC.hu i Google Images
VIDEO: YouTube.com