Automobili o kojima više nitko ne priča: Meyers Manx Beach Buggy
Najveći broj napravljen ih je na podvozju neponovljive Bube i sinonim su slobode ne samo u vremenu kad su nastali nego i danas. Njihovi vlasnici brižljivo ih čuvaju od zuba vremena a buggy klubova samo na Starom kontinentu ima na desetke.
Kad govorimo o Buggyju trebamo se vratiti nekoliko desetljeća unatrag: sredinom 60-tih godina Amerikanci su otkrili automobil kao izvor zabave – kao nezamjenjiv sastavni dio lagodnog životnog stila. Gdje drugdje možete uživati u suncu, povjetarcu u kosi, kao u Buggyju? Pogotovo, što ste ovaj užitak mogli dobiti po povoljnoj cijeni. Na temelju Volkswagenove Bube konstruirani su automobili za plaže, jer je njena šasija bila savršen poligon za realizaciju alternativnih koncepata karoserije.
Ideja Buggyja kao preteče vozila za slobodno vrijeme bazira se na Dune Buggyjima i Baja-Bugsima, koji su se u SAD-u doista koristili za automobilističke utrke na pješčanim plažama. Međutim, daljnji razvoj Buggyja bio je određen prvenstveno faktorom zabave. Djeca cvijeća, Flower-Power pokreta, žele se prije svega zabaviti, a ne utrkivati.
Većini je snaga motora serijske Bube (34 KS, kasnije i do 44 KS) sasvim dostatna za sve njihove potrebe, dok snažniji motori u Buggyju ostaju iznimka. Krov? Svejedno – većina Buggyja opremljena je u najboljem slučaju priručnom navlakom od tkanine na „drukere“, dok su predimenzionirani kotači služili za lakšu vožnju po pijesku.
Godine 1964. je Amerikanac Bruce Meyers sastavio prvi Dune Buggy: ručno izrađen, otvoren prema suncu i kiši – bez vrata ili krova. Nije ni slutio da će zabavom u garaži ući u povijest. Sam je razvio kućište od stakloplastike koje se može postaviti na skraćenu šasiju VW Beetlea, zadržavajući motor, mjenjač, ovjes, kočnice i upravljač na istom mjestu.
Tražio je alternativu teškim džipovima s pogonom na četiri kotača, kako bi se brže kretao kroz kalifornijske dine. Rođen je prvi buggy, Meyers Manx. Godine 1967. je na meksičkom poluotoku Baja California dokazao kako je doista uspio u svom naumu. Jureći kroz pustinju od Tijuane do La Paza u svom prvom Monokok-Manxu, postavio je novi rekord.
Zabavni automobil brzo je osvojio plaže američke obale i postao kultni-klasični automobil 60-ih i 70-ih. Bruce je počeo prodavati komplete za one koji su željeli sami složiti svoj vlastiti Meyers Manx Buggy – i prodavali su se kao vrući kolači. Zapravo su se toliko dobro prodavali da je bilo teško pratiti potražnju, a pojavio se i niz plagijatora; čak je tu bilo 70 tvrtki koje su nudili klonove Manxa po sniženim cijenama, često s neoptimalnim materijalima i sumnjivom kvalitetom izrade. Tijekom razdoblja procvata Manxa procjenjuje se da je napravljeno više od 350.000 Buggyja, međutim samo 5000 ili malo više njih bili su službeni Meyers Manx.
Bruce je nastojao zakonski zaštititi svoj jedinstveni dizajn, međutim sudac je kontroverzno presudio da je njegov dizajn ne može patentirati – otvarajući tako vrata onima koji kopiraju dizajn i rezultirajući time da BF Meyers & Co. 1971. prestane s poslovanjem.
Godinama nakon toga, kontinuirani uspjeh ovog jedinstvenog dizajna često se ukazuje kao dokaz činjenice da se radilo o školskom slučaju izuma koji se može i mora patentirati. Meyers je napustio scenu kako bi nastavio prozvoditi čamce i raditi posebno prilagođene automobile (poput Rolls Royce limuzina).
Godine 1994. Meyers i njegova supruga Winnie osnovali su Manx Dune Buggy Club kako bi testirali tržišno za zanimanje za novi Buggy. Kao rezultat toga, izradio je ograničenu seriju od 100 vozila, koja su 1999. rasprodana u svega par tjedana. Bruce se tako s Buggyjem vratio 2000. godine, s dotjeranim dizajnom, i širom ponudom modela.
Posljednjih dvadeset godina života, Bruce i Winnie bili su aktivni u klubovima Manxa, posjećujući obožavatelje i nadahnjujući off-road snove o jurnjavi Buggyjima po dinama diljem svijeta. Bruce Meyers je 2014. rekao Jayu Lenu: “Ja sam dijete koje nikada nije odraslo.” Njegov Buggy postao je popularan kao igračka, ima ga i lutka Barbie, a nastupio je u nebrojenim spotovima, videoigrama i filmovima.
Upravo je Dune Buggy okosnica filma Pazi da ne bude gužve (Watch Out, We’re Mad!) iz 1974. s Bud Spencerom i Terrence Hillom, a 2020. godine je Meyers Manx kojeg je Steve McQueen vozio u filmu “The Thomas Crown Affair” na Bonhamsovoj dražbi prodan za gotovo pola milijuna dolara.
9. studenog 2020. je objavljeno je da su Bruce i Winnie Meyers prodali svoju tvrtku Trousdale Venturesu, da bi nedugo nakon toga Bruce Meyers umro u Kaliforniji, 19. veljače 2021. u 94. godini života. Njegov buggy je 60-ih godina postigao trenutni i svjetzski i ostaje jedan od najuspješnijih automobila u povijesti kojeg nije napravio neki veliki proizvođač.
No, Buggyji nisu bili popularni samo u Americi, taj je trend zahvatio i Njemačku. Inspirirani uspješnim američkim Dune Buggyjem, redakcija časopisa Gute Fahrt je 1969. dala u firmi Karmann u Osnabrücku proizvesti prototip njemačkog Buggyja na skraćenom voznom postroju Bube.
Od 1971. Buggy je u prodaji kao Karmann GF (Gute Fahrt). Karmann do 1974. isporučuje kitove, ali i kompletna nova vozila. Koriste se motori obujma 1300 i 1500 snage 44 KS iz Bube. U Karmannu je potpuno sastavljeno svega 15-ak vozila i oni danas imaju vrlo visoku cijenu kad ih uopće netko ponudi na tržištu. Ostali su se sklapali kod Volkswagenovih velikih trgovaca ili kod ljubitelja Bube u njihovim vlastitim radionicama.
Istovremeno je Volkswagenov veletrgovac iz Göttinga Autohaus Südhannvoer uspio homologirati iz SAD-a uvezeni Imp Dune Buggy. Oba modela mogla su se kasnije naručiti u firmi Karmann, i to u različitim kategorijama izgradnje i cijene, od potpunog kita, preko djelomično proizvedenog, pa do gotovog novog vozila.
Naravno, da su i Buggyji drugih proizvođača – primjerice belgijskog specijaliste za plastiku Apal – došli na njemačko tržište. Međutim, njihove otvorene „jurilice“ nisu ostvarile masovni uspjeh. Ali, razvila se odmah čvrsta zajednica fanova oko prvog pravog automobila za zabavu, koje je zabilježilo i brojke vrijedne spomena.
Sve do 1980-ih, oko 250.000 buggy vozila baziranih na Beetleu proizvedeno je diljem svijeta: od Beetle Cabrioleta do posebnih karoserija tvrtki kao što su Hebmüller i Rometsch, te poznatih, potpuno otvorenih Meyers Manx Dune Buggy. Maštoviti vlasnici modificirali su svoja vozila tijekom godina te su nastale kreacije, koje su djelomično izgledale uistinu avanturistički, s mnogo kroma i efektnog laka, tako da Buggyji u originalnoj izvedbi danas predstavljaju pravi raritet i vrlo su traženi.
I Jugoslavija je imala svog konja za utrku, Zastava Buggy. Izradila ga je sredinom 80-ih Avtomontaža Ljubljana prema narudžbi renta car tvrtke Kompas Hertz Jugoslavija za poslovnice na obali. Izrađeno je 30-ak vozila s motorom Zastave 850, svi u žutoj boji.