TOP 10 razloga za strah od autonomnih automobila
Da… i dalje sam skeptik, a evo i zašto…
Za sve one koji prate svijet automobila i naš mali internetski kutak posvećen tom svijetu nije strana vijest da se sve više proizvođača automobila danas orijentira prema autonomnim automobilima.
Naravno da inicijalna ideja iza cijele priče nikada nije pojašnjena kako treba, jer ako ćemo realno, automobili se kupuju zbog vožnje, dok za sve ostalo postoji javni prijevoz. No to očito nikoga ne zanima baš previše, pa je sve zajedno nekako prošlo ispod radara i bez suvišnih pitanja s kojima bi se barem dijelom „secirala“ ova ideja.
Što se mene tiče, o kakvim god razlozima se radilo, osobno jednostavno smatram da su krivi, jer vezati pojam automobila uz neki GPS-uređaj, mobilnu (ili neku drugu) aplikaciju i server za mene jednostavno nema nikakvog smisla.
Zbog toga sam možda dinosaur koji je nekim čudom preživio ledeno doba, no barem znam da nisam jedini, pa se s guštom pridružujem krdu istomišljenika koji se u svojim glavama bore protiv tehnologije koja bi ih za volanom trebala zamijeniti i od njih napraviti putnike.
Zašto? Zato što je cijela priča jednostavno postavljena na apsolutno krivi način, te je u svojoj srži (i) zbog toga bespotrebna.
Naravno, u ovom momentu će se probuditi svijest svima onima koji jedva čekaju da se ova tehnologija razvije do kraja. Dotični će se vjerojatno pozivati na svu silu gluposti kakve se danas događaju na prometnicama diljem svijeta, te koje uključuju pijanstva, drogu, glupiranje s mobilnim telefonima u vožnji, pretjerivanje s brzinom i raznorazne forme slaloma, no da bi se sve to izbjeglo nisu potrebni autonomni automobili i računala koja njima upravljaju. Dapače, za rješenje takvih problema jednostavno bi se trebalo inzistirati na trajnoj edukaciji vozača, a ukoliko edukacija ne urodi plodom uvijek postoje zakonski aparati koji na kraju mogu rezultirati kažnjavanjem prgavih pripadnika prometa i ritualnim spaljivanjem vozačke dozvole zauvijek ako i kazne podbace.
Samim time ideologiju autonomnih automobila gledam kao na liniju manjeg otpora, a takvi odabiri (skoro) nikada ne ispadnu dobro.
Uglavnom, sad bih mogao kritizirati cijelu priču još barem nekoliko dana i vjerujem da još ne bih dotaknuo sve probleme koje prema mom osobnom mišljenju ova (nova) tehnologija ima i zaobilazi, no recimo da ću sve zajedno pokušati skratiti na deset kratkih navoda od kojih se dobrim dijelom sastoji ideja vezana uz ovaj tekst.
Stoga jednostavno krenimo s nabrajanjem deset (ironičnih) stavki zbog kojih se treba bojati tehnologije vezane uz autonomne automobile:
10. Nećete više nikoga moći impresionirati s korištenjem ručne kočnice
Naravno da ideja „okretanja pod ručnom“ nije baš najsjajnija i najpametnija – pogotovo ukoliko se na taj manevar odlučujemo bez nekog posebnog razloga ili potrebe. No povlačenje ručne kočnice predstavlja gušt i apsolutno impresionira sve one koji se u tom momentu nalaze oko vas, što je pak posebno bitno jer na taj način neki od nas započinju ritual parenja.
Doduše, auto-industrija je već pronašla načina da nam svima pokvari guštanje vezano uz povlačenje ručne kočnice, jer današnji automobili većinom umjesto poluge koriste onu glupu tipku, no autonomija će ovom atraktivnom ritualu zabiti posljednji čavao u lijes.
… i što nam onda ostaje? Šarm? Maniri? Kultura? Pamet? Učenje?
Teško…
09. Kad-tad će se autonomni automobili odlučiti na rat s čovječanstvom
Hollywoodska produkcija nam je svima već mali milijun puta pokušala dočarati kako bi sve to moglo izgledati. No za one koji filmove poput “Terminatora” ili ultimativnog trash-klasika pod nazivom “Death Race 2000” nisu tako shvatili, vrijedi samo prisjećanje na čovjekolike robote koji bez riječi ubijaju ljude, ili pak automobile koji iz čiste zabave kose penzionere, invalide i trudnice i sve će ubrzo postati jasno.
Dakle, ako se hollywoodski scenariji čak i malčice obistine, očekuje nas skrivanje u podrumima od naleta razjarenih autonomnih automobila koji nemaju pametnijeg posla, nego skupljati bodove na cesti.
08. Kad-tad će se autonomni automobili odlučiti na međusobni rat
S obzirom na to da je konkurencija u svijetu automobila itekako jaka, te u današnje vrijeme ljudi nemaju problema s nametanjem svojih ukusa i pripadnosti pojedinim markama i modelima, zamislite samo kako će sve to progradirati među strojevima koji svoje postojanje duguju pojedinim tvrtkama.
E sad… zamislite da ljudi više baš i nema, te ih je sve teže pronaći i pregaziti. Što će tada raditi autonomni automobili? Lutati svijetom i istraživati nova podneblja gdje još nisu kročili kotačima?
Naravno da ne.
S obzirom na to da su od ljudi mogli stvarno naučiti puno toga o međusobnoj netrpeljivosti, nasilju, maltretiranju, raznoraznim degradacijama i na kraju krajeva ratovima, autonomni automobili će se kad-tad početi boriti za dominaciju, te će ova nekolicina preživjelih iz podruma moći gledati eksplozije. Doduše, to možda i nije toliko loše, no svejedno je krivo.
07. Ljudi će ubrzo postati sasvim nepotrebni
U svijetu u kojem pametni telefoni razmišljaju umjesto velike većine nas, dok nam mašinerija plete džempere, proizvodi pakiranja za cigarete (i puni ih), dok druga mašinerija za nas radi kavu i čaj, vrijedi se zapitati u kojim to segmentima svakodnevice mašine danas ne mogu bez ljudi.
Odgovor zapravo ne iznenađuje, već samo potvrđuje čovjekovu ideju da se oko nekih stvari ne zamara previše. No autonomni automobili zadiru u segment vožnje kao jedno od čovjekovih prirodnih radnji unutar staništa nazvanih automobilima.
No zbog sve te silne tehnologije će ljudi ubrzo postati nepotrebni svoj toj mašineriji, a na kraju priče i samima sebi, te će padati u depresiju i osjećati se beskorisnije nego neki naši saborski zastupnici. A tada će porasti tek proizvodnja anti-depresiva i lijekova za one kojima Xanax ne pomaže ni u kombinaciji s hektolitrom viskija.
Svi će takvi “novopečeni depresivci” negdje po putu potražiti pomoć u obliku medikamenata, no i tu ih očekuju loše vijesti, jer pogodite tko (ili bolje rečeno što) proizvodi lijekove…
06. Instruktori vožnje ostat će bez posla
Da… u državi s velikim brojem nezaposlenih ljudi će se pojavljivanjem autonomnih automobila ta brojka još malčice podebljati, jer će na burzi rada završiti instruktori vožnje, ispitivači, vlasnici auto-škola, njihove tajnice i one tete koje ispituju prvu pomoć.
Isto tako će dio radnika morati otpisati i tiskare, jer više neće postojati potreba za tiskanjem udžbenika, letaka, brošura i testova, što opet nikako nije dobro.
Uglavnom, zbog autonomnih automobila će se danas sretno zaposlenim instruktorima, tajnicama i radnicima u tiskarama oduzeti mogućnost da nastave biti dijelom statistike vezanim uz potrošačku košaricu, jer će dotični jednostavno biti onemogućeni kupovati zbog gubitka posla.
… a to podrazumijeva zatvaranje super-marketa, tržnica, dućana s robom široke i manje široke potrošnje, te na kraju sveopći kaos i povratak u neka manje slavna vremena.
05. Javne službe će davati otkaze svojim „radnicima“
Zamislite si da kroz desetljeće do dva mediji više nemaju materijala za napise vezane uz raznorazne afere u javnim tvrtkama koje reguliraju sve vezano uz ceste i njihovu upotrebu. Zatim zamislite da u Hrvatskoj više niti jedno bojanje tunela ne košta milijardu nečega i da čak i ministri zaduženi za promet ostanu bez stotina uhljeba koji se uz njih nalaze u ministarstvu i tvrtkama koje tako transparentno s njime surađuju.
No ono najgore od svega – zamislite pripadnike policije koji besposleno sjede kraj ceste i broje automobile, jer za zaustavljanje istih nemaju razloga.
Bi li mogli pisati kazne i bi li dotične imale ikakvu pravnu (ili bilo kakvu drugu) osnovu? Naravno da ne. Dapače, s obzirom na gore navedene radnike u tiskarama i njihove otkaze, kazne u tiskanom obliku čak ni ne bi postojale, što bi vrlo brzo rezultiralo otkazima u MUP-u, te bi ovu našu demokratsku tvorevinu od zemlje učinile državom bezakonja.
Ajme majko… kakvih bi tu sve problema nakon toga nastalo…
04. Kad-tad bi autonomni automobili prestali slušati svoje vlasnike
Znam… scenarij iz one „ružičaste“ verzije priče o autonomnim automobilima izgleda primamljivo: ustanete ujutro, mašina vam pripremi kavu i doručak, sjedate u svoj autonomni automobil i samo mu naredite gdje vas treba voziti.
No realnost bi mogla biti puno drugačija…
Naime, uvijek postoji šansa da se za početak ne probudite na vrijeme, jer vas je budilica odlučila zeznuti. Zatim mašinerija može odlučiti da niste zavrijedili jesti, a kamoli piti kavu, da bi na kraju tog užasnog jutra i vaš autonomni automobil jednostavno odbio poslušnost.
Npr., zamislite da radite negdje u gradu i svom autonomnom automobilu naredite da vas vozi u neku točno određenu ulicu, kako bi mogli na vrijeme i s voljom doći na posao, a automobil vam kaže nešto poput „Žao mi je, ali danas vozim prema nuklearnoj elektrani u Krškom, jer tamo nikada nisam bio. Blip-blip. Bip“.
Biste li se osjećali glupo i požalili što ste podržali proizvodnju autonomnih automobila i razvoj tehnologije vezan uz njih?
Naravno da bi. No tada je gotovo.
03. Autonomni automobili mogli bi se koristiti kao ubojito oružje
Namjerno sam rekao „ubojito“ umjesto „smrtonosno“, jer bih u protivnom morao negdje uz taj navod staviti sliku Dannyja Glovera i Mela Gibsona, a to ne bi nikako bilo lijepo prema Židovima, ženama i policajcima. Stoga sam se odlučio za nešto drugačiji izraz.
Uglavnom, ako je već danas moguće nekome iz vlastite dnevne sobe upasti u centralnu jedinicu automobila i onemogućiti upravljanje nad istim, te tu osobu staviti u potencijalno vrlo opasnu situaciju, zamislite samo što bi se sve moglo dogoditi u budućnosti.
Naime, rat nad terorom ni približno nije gotov, a oni koji ga vode imaju nepresušan izvor motivacije i istovremeno su i s jedne i s druge strane naoružani oružjem i znanjem. Samim time se ne biraju ni ciljevi ni sredstva, što se pak dokazuje iz dana u dan kroz dekapitacije nedužnih radnika, prijetnje i dizanje restorana u zrak.
Stoga zamislite kako bi to izgledalo da se jednostavnim upadom na server koji kontrolira kretanje sasvim benignih autonomnih automobilčića koji nedužne ljude voze na posao sve te ljude pritiskom na tipku „enter“ pošalje u smrt.
Možete li zamisliti veći kaos od toga ili uopće ne želite pokušavati?
02. U slučaju sudara ćete se zauvijek vucarati po sudu
Da… dobro ste pročitali. To vas zajedno sa mnom očekuje ukoliko se ne suprotstavimo ideologiji koja podrazumijeva autonomne automobile.
Zašto? Kako? Ha?
Jednostavno zato što su autonomni automobili unaprijed programirani i sami najbolje znaju što i kako rade. Stoga će putnici u njima biti okrivljeni za eventualno prčkanje po komandama ili pak zbog zbunjujućih i konfliktnih naredbi koje su im dali. No za dokazivanje tih navoda i optužbi neće biti dokaznog materijala, jer snimanje bez najave ne prolazi kao dokaz na sudu (što nam je bivši premijer možda najbolje dokazao), pa s takvim dokaznim materijalom nitko neće moći ništa dokazati.
Zapravo sam proces snimanja autonomnih automobila koji su skrivili hipotetsku nesreću svedeno je na slučajnost, jer ako se neće snimati (tj. nadzirati, kako bi to lijepo rekle neke od naših „tajnih“ službi) svi automobili na cesti, onda je nemoguće predvidjeti koji bi eventualno mogli biti akteri neke nepoželjne situacije.
… a možda će neki vidovnjak opet dobiti svoju emisiju na televiziji i uživo predviđati tko će, kako i kada imati prometnu nezgodu, kakve će posljedice biti, te kako bi ta osoba eventualno mogla uspomoć kuhanja automobilskih guma ili bacanjem svježe cikle preko ramena doskočiti svemu tome.
U svakom slučaju bi bilo jako loše da dva autonomna automobila imaju sudar, jer će njihovi vlasnici doista provoditi dane, tjedne i mjesece u sudovima pokušavajući dokazati da nisu krivi za krivu prosudbu automobila koji je nazivno pametniji od njih.
01. Zato što vožnja predstavlja zabavu
Naravno da u ovom dijelu priče vrijedi dodati i „kako kome“, no ako se malčice pogleda u dubinu tog navoda, takav sufiks možda i nije prijeko potreban.
Naime, u današnje vrijeme na cestama postoji ogroman broj ljudi kojima vožnja predstavlja nužno zlo, te koji zapravo ne vole voziti, ali nemaju izbora zbog ekspanzije svijeta koji poznajemo.
Pod time naravno podrazumijevam prvenstveno shopping-centre koji svako toliko niknu na nekoj lokaciji do koje je moguće doći samo automobilom, a tu i tamo vrijedi spomenuti i posao, tj. tvrtke koje svoje prostore u posljednje vrijeme otvaraju daleko od mjesta stanovanja nekih od svojih radnika. Uglavnom, iz dana u dan na cesti postoji ogroman broj ljudi kojima vožnja predstavlja stres, a poimanje automobila vrijedi samo kao nužno zlo za prijevoz od točke A do točke B.
To baš i nije zdrav pristup i ako se mene pita, zbog takvog pristupa danas ljudi i ginu u prometu, jer za početak ne vole voziti, pa stoga traže sto i jednu distrakciju od tog neželjenog procesa kretanja, te im je pažnja vezana uz promet često ravna nuli.
U toj domeni zapravo nemam ništa protiv autonomnih automobila, jer ako netko želi biti pijan u devet ujutro ili pak nesmetano utipkavati nove statuse na društvene mreže svakih deset minuta i okidati „selfije“ svakih pet, onda takve ljude ne mogu nazvati vozačima i bilo bi dobro da im se zabrani vožnja. Tako bi kao nedužni putnici u svojim automobilima mogli kopati nos, pisati poruke, mljeti unedogled s poznanikom iz Uzbekistana ili pak uživati u blagodatima alkoholnih pića i potom spavati udobno uvaljeni u sjedalo.
No što je s nama koji vožnju ne doživljavamo kao nužno zlo? Što je s onima među nama koji vole svoje automobile i uživaju u svakoj sekundi za volanom? Što je s onima koji vikende provode poigravajući se sa štopericom na nekoj stazi i u konkurenciji s drugim vozačima-istomišljenicima?
Zar je doista fer i korektno stvarnim auto-entuzijastima nametati autonomne automobile samo zato što većina ljudi u današnje vrijeme ne zna voziti ili je pak prema procesu vožnje apsolutno nezainteresirana?
Jesu li ovo retorička pitanja? Je li došlo vrijeme da završim ovaj tekst?
Uživajte.:)
