Pokémon GO je prošlost – evo budućnosti Vol.5

Eto i posljednjeg poglavlja naše uvrnute mašte u kombinaciji s GO-ideologijom… I da…čudan je baš kao i sve druge, ako ne i malčice čudnija.

Pametno gospodarenje otpadom stvara novac, no s druge strane samo u razvijenim zemljama djelatnike čistoće cijene i vrlo dobro plaćaju...
Pametno gospodarenje otpadom stvara novac, no s druge strane samo u razvijenim zemljama djelatnike čistoće cijene i vrlo dobro plaćaju…

Znate li da bismo bez mobilnih djelatnika komunalne službe (kako bi to rekao jedan naš poznanik), odnosno djelatnika čistoće bili praktički zatrpani smećem? Naravno da znate.
A znate li da je u nekim razvijenim zemljama upravo biti djelatnik čistoće nešto što se itekako cijeni i dobro plaća? To sigurno niste znali.
No bilo kako bilo, djelatnici čistoće su u jednom momentu ušli u svijet digitalne zabave, pa eto još jedne ideje za novo (peto) poglavlje serijala koji za cilj ima predložiti dostojnu zamjenu za Pokémon GO.

Peta ideja: Street Cleaning Simulator GO
Vjerovali ili ne, „Street Cleaning Simulator“, odnosno „Kehrmaschinen-Simulator“, kako se u originalu (odnosno u Njemačkoj) ova igra naziva, po izlasku na tržište 2011. godine instantno je dobila kultni status.
Naime, GameSpot kao jedna od najpoznatijih internetskih stranica posvećenih svijetu igara za ovu je igru upisao ocjenu 1,5 od 10, što je iz nekog razloga privuklo stotine tisuća znatiželjnih „gejmera“ koji su se očito htjeli sami za sebe uvjeriti u sve loše aspekte ove igre.
No ubrzo je krenula manje-više interna zezancija zbog koje je ova igra na ljestvici zadovoljstva dobila ogromnih 91% od mogućih 100 i time je Excalibur Publishing kao izdavač dobio poprilično nezaslužen vjetar u leđa.
Realno gledano, ova je igra blaga katastrofa iz kojeg god kuta se gledala, jer u krajnjoj liniji nikome u povijesti svijeta nikada nije palo napamet vidjeti nešto poželjno u organiziranom smucanju po ulicama držeći se za kamion i prazneći kontejnere i kante za smeće. No možda su autori igre htjeli u praksi pokazati razloge zbog kojih se ide u školu ili nešto tome slično, jer iskreno ne vidim drugog motiva za stvaranje i postojanje jedne ovakve igre.
Uglavnom, tijekom igre čistite ceste, skupljate smeće, praznite kontejnere i kamion kad se napuni. Poslovično analno precizni Nijemci tijekom igre vas tjeraju na točenje goriva, zaprimanje zadataka od nadslužbe putem e-pošte i još svašta-nešto. Ali cijela se priča svodi na bjesomučno i nenormalno sporo hvatanje smeća i prljavštine po gradu i igra ubrzo dosadi.

Mladi se igraju, zabavljaju, skupljaju smeće - Idiličan prizor
Mladi se igraju, zabavljaju, skupljaju smeće – Idiličan prizor

Ideja oko naše „GO“ verzije:
„Street Cleaning Simulator GO“ bio bi sadržajem identičan originalu s PC-platforme, samo bi umjesto vožnje kamionom igrači svoju avanturu prolazili pješke.
Lijepo mobitel u ruku, ogromnu crnu vreću u drugu, uključiti GPS i potom pratiti mapu dijela grada u kojem se nalazite. I tako cijelu noć– noseći vreću po vreću do sabirnih centara koje bi izdavač razvio paralelno s igrom. I eto nam promicanja „zdrav duh u zdravom tijelu“ ideologije s kojom nas svako toliko šopaju ministarstva sporta, zdravlja i sva sila ovih ili onih trenera i entuzijasta prema kretanju.
Dakle, radi se o jednoj jako zdravoj igri koja je uz čišćenje lokalne zajednice od smeća u stanju promaknuti zdrav život za pokoju stepenicu.
U razvoju jedne takve mobilne aplikacije mogla bi sudjelovati i država (ako nije kasno, s obzirom na to da je tek bivši premijer bio zagovornik digitalizacije i još četiri točke od kojih je nabrojano tri), te bi time sama igra mogla doista privući mase i od bilo koje zemlje učiniti zdravu naciju.
Doduše, sama igra kod nas vjerojatno i ne bi baš imala pretjerano puno uspjeha, jer kod nas ljudi radije sjede doma bez posla, nego da čiste ulice, a i ideja sabirnih centara teško da bi zaživjela bez ideologije provizije koju nam je „rođo-sustav“ donio još devedesetih godina prošlog stoljeća i usadio u korijene poslovanja.
No usprkos svemu tome bilo bi sasvim u redu da ovakva igra postoji, jer bi u krajnjoj liniji mogla predstavljati nešto što nitko ne želi instalirati na svoj pametni telefon, pa bi zbog toga barem onaj prag svijesti mogao narasti i podići ljestvicu generalne pameti.
…a i sve ove ideje i inicijative s kojima nas raznorazne udruge i individue svako toliko bombardiraju bi jednom zauvijek mogle javno izgubiti svaki smisao, pa smo uštedjeli i nešto novaca na kreiranju i organizaciji istih.
No tada bi ova igra potpala pod domenu edukacije, a od toga u našim krajevima ljudi često zaziru.

Eto…to bi bile ideje za „GO“ generaciju igara i ovim petim poglavljem ujedno i završavamo „GO“ ideologiju koje smo se sjetili. Pa iako su sve samo plod (ovakve ili onakve) mašte, iskreno vjerujem da u svakoj od njih postoji barem jedan mali dio koji bi bez problema mogao zaluditi mase i suptilno ih natjerati da prkose zdravoj logici i pameti.
Vjerujem da bi se sigurno našao jedan određen broj ljudi koji bi čak i u ovakvim suludim i uvrnutim idejama pronašao sebe, te bi se mi u redakciji našeg malenog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila i opet mogli smijati ljudskoj gluposti – jedinoj konstanti od postanka svijeta.
Zahvaljujemo na pažnji i odosmo smišljati još „GO“ igara.
Možda vas s nekom i ugodno (?!) iznenadimo.

GO, go, go - Sakupljanje smeča, nikad nije bilo lakše i zabavnije!
GO, go, go – Sakupljanje smeča, nikad nije bilo lakše i zabavnije!