Pokémon GO je prošlost – evo budućnosti Vol.3
Uživali ste u gledanju legendarnog filma „Death Race 2000“? Super vam je i drugo poglavlje tog Cormanovog trash-užasa s lošim efektima i još lošijom glumom pod nazivom „Death Race 2050“? Obožavate i seriju „Blood Drive“ koja se nedavno pojavila kao suludi televizijski i poprilično necenzurirani „Midnight Grindhouse“ projekt?
E pa onda imamo pravu „GO“ igricu za vas…
Treća ideja: Carmageddon GO
Ako je u svijetu igara ikada postojala hrpetina bolesnih ideja povezanih sa svijetom na četiri kotača, onda su sve zajedno objedinjene pod jednim naslovom: „Carmageddon“.
Dijelom inspirirana jednim od ultimativnih „trash“ filmova iz sedamdesetih pod nazivom „Death Race 2000“, igra „Carmageddon“ je sadržavala hrpu genetski sj**anih likova, još veću hrpu izobličene mašinerije na koju je bila montirana sva sila hladnog i vatrenog oružja, te apsolutno najveću hrpu nasilja koju je virtualni svijet na četiri kotača ikada imao prilike doživjeti. Dakle radi se o stvarno super igrici.
Osnova priče je vrlo jednostavna – vozi i ubij ili budi ubijen, ali tijekom tog pohoda poubijaj i osakati što je više moguće slučajnih prolaznika, nevezano uz stanje u kojem se nalaze, posao kojim se bave ili mjesto na kojem su u trenutku pogibelji locirani.
Čak su i imena likova unutar same igre bila totalno bolesna. Max Steel, Die Anna, Ivan the Bastard, Screwie Louie i Halfwit Harry samo su neka od njih, a njihovi su „automobili“ (tj. pokretne naprave za ubijanje) bili opremljeni oklopima, bodljikavom žicom, šiljcima, rotirajućim noževima i svom silom eksplozivnog ili manje eksplozivnog arsenala iz ponude neke vojske ili paravojne formacije.
Uglavnom, ako je apsolutno besmisleno nasilje u ogromnim količinama moguće pretvoriti u zabavu, onda je ovo najzabavniji način za provođenje vremena natjeravajući se uzduž i poprijeko virtualnih prometnica jednog ultra-nasilnog i ništa manje virtualnog svijeta.
E sad…s obzirom na to da se vozači u prometu ionako često ponašaju poput općenito poremećenih ljudi, ego-tripera i potencijalnih ubojica koji iz nehaja sakate i ubijaju trude, te čine ogromne materijalne i nematerijalne štete sebi i drugima, „Carmageddon GO“ može poslužiti kao dobar izgovor.
Ideja oko naše „GO“ verzije:
Za početak bismo nakon instalacije postavili nekoliko modova igranja – vozački, pješački i promatrački (tj. voajerski).
Vozački bi mod nudio GPS-mape po kojima bi se vozači mogli međusobno razbijati i ubijati do mile volje, dok bi onaj pješački bio namijenjen onima koji iz ekoloških ili nekih drugih isto toliko nebitnih razloga mrze automobile i obožavaju hodati. Razlika između ova dva moda bila bi u tome što bi se pješaci mogli skrivati od vozača na predefiniranim „sigurnim“ mjestima (koje bi vozači vidjeli na sekundu svakih deset minuta). Tako bi se pješacima omogućilo da bez većih problema ostanu na životu i po mogućnosti sa svim udovima s kojima su se rodili.
Naravno da je u cijelu priču uključen i tajmer koji svoje odbrojavanje pokreće nekoliko puta dnevno i traje po sat vremena svaki put, čime bi sama igra definitivno dobila na atraktivnosti.
…a kad smo već kod atraktivnosti, upravo je njoj posvećen i treći mod koji bi igrači mogli odabrati.
Radi se o promatračkom modu u sklopu kojeg bi igračima na raspolaganju bila još jedna unutar igre spojena aplikacija pod nazivom „Deathstagram“. Igrači bi kao jedino zaduženje imali fotografirati i snimati eksplicitne scene nasilja na ulicama i njima puniti svoje profile, te time skupljati bodove.
Naravno, da je i u tom modu igranja važno preživjeti, ali bodovi su ipak najbitniji.
…a moglo bi se i „lajkati“.
To su uglavnom ideje vezane uz ovu „GO“ igricu. Naravno da ih imamo još, ali sve ostalo iz naših glava bilo bi totalno politički i sociološki nekorektno za opisivanje, pa ostatak prepuštamo vašoj mašti.
I da…znamo…ovo je jedna poprilično uvrnuta ideja, ali ako je prošlo ekipi iz tvrtke Stainless Games, zašto ne bi i nama…
