Ajmo malo o BMW-u serije 2 GranCoupé…
Odmah na početku vrijedi reći jedno tek “Bravo BMW – uspjeli ste stvoriti odličan redizajn za Hyundai Elantru iz 2015. godine”. A sad odosmo malo i u detalje…
Znam da ispada kako konstantno kukam(o) oko BMW-a. Kako se konstantno bunimo protiv dizajna automobila te slavne i renomirane marke, te isto tako protiv konstantnog brkanja pojmova oko čijeg značenja milenijalci zaposleni u Bavarskoj očito nisu upoznati. Isto tako ispada i kako često na ovaj ili onaj način degradiramo BMW-ove SUV-modele i sprdamo se s “premium” segmentu kojem BMW toliko jako želi pripadati. No za sve to razlozi nisu u tome što vozimo bicikle i romobile, te maštamo o nekom BMW-ovom modelu u svom vlasništvu (kako to mnogi od velebnih komentatora vide), već zato što se u povijest ove marke razumijemo i zato što tu istu povijest izuzetno cijenimo. Zato nam i jest žao gledati sustave centralnog grijanja za tvorničke hale na kotačima poput modela X7 ili pak sinonime za pretencioznost poput nekih drugih modela i njihovih izvedenica. Jer uz BMW smo odrasli, a neki su od nas ugledavši legende poput M1 i M3 (E30) postali zaljubljenici u svijet automobila. Stoga je prava šteta da je BMW u današnje vrijeme pretežno postao proizvođač pretencioznosti i pomaknutih vrijednosti, što ovaj najnoviji primjer po tko zna koji puta zorno i detaljno pokazuje.
Naime, prije nekoliko dana je ponuda za BMW obogaćena s GranCoupé verzijom serije 2. I to se zapravo očekivalo, jer ne dao Bog da Mercedes-Benz CLA ili pak Audi A3 sedan sami za sebe grabe kupce i klijentelu. Naravno da BMW želi dio tog kolača i usprkos svoj sili lijepo upakiranih riječi i rečenica, u tome je zapravo poanta ovog automobila. Jer BMW serije 2 GranCoupé nije tek izvedenica Coupé verzije modela. Nije riječ o dodavanju para vrata viška u odnosu na dvovratnu verziju serije 2. Nije čak riječ ni o umanjenoj “trojki”, već o automobilu koji u ponudi Bavaraca stoji sam za sebe – i to na Minijevoj platformi.
Nemojte me krivo shvatiti – Minijeva platforma nije nešto loše, jer usprkos marketinškim floskulama i pretencioznosti unutar popisa serijske opreme za Mini, na kraju je krajeva ipak riječ o automobilima koji se voze sasvim pristojno i performansama ne zaostaju za konkurencijom. Stoga ovaj potez od strane BMW-a nije nužno loš, jer je ipak riječ o automobilu koji će kad-tad dobiti prednje pogonske kotače i njima razveseliti sve one koji bez upaljenog DSC-a s nekom “trojkom” ili “peticom” ne znaju ni krenuti s parkinga.
Za početak je BMW očito poželio ublažiti prijelaz između odlaska iz stražnjepogonskih voda u one koje podrazumijevaju prednje pogonske kotače. I zato će serija 2 GranCoupé u početku nuditi isključivo pogon na sva četiri kotača, odnosno X-Drive. A kasnije će se pojaviti i “one druge” izvedenice po pitanju pogonskih kotača. Stoga barem u početku stvari nisu toliko crne koliko se možda čine.
Inicijalno je BMW predstavio dvije varijacije na temu motorizacije. Jedna se skriva iza brojki 228i, dok druga na tržište dolazi u obliku verzije 235i. No prije nego se poveselite nekakvom trolitrenom rednom „šestaku“ ili nečem tome sličnom, eto instantnog hladnog tuša: obje varijacije na temu uz četiri pogonska kotača i automatskog mjenjača s osam brzina raspolažu s četiri cilindra i tek dvije litre zapremine. Doduše, ako bismo bili fer i korektni, snage ne fali čak ni u baznoj verziji “dvojke” GranCoupé, jer 228i raspolaže s 258 konja, dok 235i pod poklopcem skriva njih 301. Ali sve je to čak i uz poprilično zanimljiv set performansi nedovoljno da bi ovaj automobil fascinirao bilo koga tko je imao prilike doživjeti dane ponosa i slave s kojima je BMW do prije desetljeće-dva nastupao na tržištu.
Prema službenim informacijama, slabija varijanta “dvojke” koja s pojmom Coupé nema nikakve veze do stotinu kilometara na sat ubrzava za 6, dok ona jača do stotke sprinta za 4,6 sekundi. Isto tako ni maksimalna brzina nije baš mala, jer 210, odnosno (elektronički limitiranih) 250 kilometara na sat nije baš za baciti. Ali sve su to tek brojke koje u teoriji nikome ne govore ama baš ništa o najnovijoj ideji koja podrazumijeva evoluciju serije 2. Jer „ono pravo“ nije moguće vidjeti kroz brojke, već u stvarnosti, tj. u momentu kada bi ovaj automobil trebao pokazati svoj pravi karakter. Onaj koji je i sam BMW nažalost već odavno izgubio. Ili bolje rečeno prodao. Možda u ovom momentu griješim dušu, ali izuzev surovog divljaštva s kojom aktualni BMW M5 dolazi na cestu, te apsolutne upotrebljivosti i agilnosti s kojom u popisu serijske opreme na tržište dolazi BMW M2, moram priznati da ostatak ponude iz Bavarske nije ništa posebno. Poanta je svijetu pokazati “bubrege” i tonu značkica, dok sve ostalo stoji daleko iza kulisa. Jer današnje tržište ne zahtijeva odlična vozna svojstva, već odlične ekrane s kojima se ni pod razno ne uparuju pametni telefoni. A to je pak tužno.
No najtužniji dio priče oko ove “ne-Coupé” varijacije na temu serije 2 svodi se na dizajn. Dizajn koji je po tko zna koji puta iznad naših glava stvorio više upitnika nego uskličnika. S obzirom na prednji kraj na kojem u vizualnom smislu prevladavaju tek “bubrezi”, te na stražnji kraj koji doista djeluje kao da je netko u BMW-u apsolutni fetišist na Hyundai Elantru, čovjek se zapita u kojem su momentu dizajneri u BMW-u toliko jako zastranili. Jer u usporedbi s nekim prošlim vremenima, jednostavno je nevjerojatno da su dizajneri u BMW-u zaboravili kako na lijep način uobličiti automobil u cjelini.
Prednji kraj u najmanju ruku izgleda čudno. Stražnji niti nakon šest sati blejanja nije moguće opisati kao nešto oku ugodno, a s boka ova ne-Coupé verzija „dvojke“ izgleda zdepasto i nedorečeno. Jer debeli bokovi u kombinaciji s poprilično visokom siluetom i prednjim prevjesom koji je sve samo ne malen, ovaj BMW doista u vizualnom smislu ne funkcionira onako kako bi trebao. I to nije slučaj samo s ovom „dvojkom“ i njenih dva para vratiju, već i s ovećom količinom drugih modela koji iz BMW-a posljednjih godina dolaze na tržište. I zato vrijedi pretpostaviti kako je BMW zapravo odustao od vlastite povijesti, te su Bavarci odlučili izgraditi neku novu priču. No ta priča već odavno ne podrazumijeva pobjede na utrkama, “track-day” natjecanja, tuning i styling scenu, te sve ono na čemu je BMW izgradio svoju reputaciju. Umjesto toga se poput mnogih drugih proizvođača automobila i BMW u današnje vrijeme dodvorava milenijalcima kojima je u krvi struja umjesto benzina, i koji autonomne automobile doživljavaju kao nešto pozitivno i zanimljivo. Ali to je već jedna sasvim druga priča, pa umjesto njenog nastavka slijedi kakav-takav zaključak oko ovog najnovijeg Bavarca čijim tvorcima i dalje nije jasno što konkretno znači pojam “Coupé”.
Iskreno govoreći, ovaj BMW nije ružan. Nije ni lijep. Isto tako nije nešto posebno privlačan kroz performanse, a nije ni tehnološki ultra-mega-giga napredan. I u tome zapravo leži većina problema ovog modela, ali i BMW-a u cijelosti, jer ispada kao da se Bavarci već odavno ne trude biti posebni na svoj način, već se priklanjaju trendovima unutar kojih iza ugla stoje Audi i Mercedes-Benz i svojim modelima zapravo diktiraju pravila. Stoga koliko god imali zamjerki prema ovom osvrtu na novu seriju 2 u GranCoupé verziji, iskreno vjerujem da tamo negdje u dubini duše znate o čemu pričam. I da se barem jednim malenim dijelom sa mnom slažete. Jer ovaj BMW zapravo nije BMW, već je riječ o još jednom generičkom produktu s kojim će Bavarci svima nama po tko zna koji puta (pokušati) zaprljati oči. A to nekada davno BMW nikome i nikada nije morao raditi. I zato smo zbog samog postojanja ovog automobila zapravo čak i malčice tužni.
A vi?
