Mercedes-Benz i primjer ozbiljne nastranosti
Vjerujte mi na riječ da naslov nije pretjeran. Ni najmanje.
Jer ovo doista jest primjer ozbiljne nastranosti.
Budimo realni – na svijetu ima lijepih i ružnih automobila.
I to nije ništa strašno – pogotovo u današnje vrijeme kada za sve živo i neživo postoji izgovor ili pak neka izmišljena lijepa riječ s kojom se ružnoća pokušava umanjiti tekstom i floskulama.
No kako mi ovdje ne gajimo afinitete prema upakiravanju nekih stvari u roza papiriće s crvenim mašnicama, tako nam ne pada napamet zbog nekolicine automobila izmišljati riječi s kojima bi se umanjila njihova ružnoća.
Pontiac Aztek…Lamborghini Veneno…Nissan Micra CC…Fiat Multipla…Citroën Ami 6…
Sve su to samo neki od primjera ružnoće automobila u praksi.
Ali u usporedbi s nakaradom o kojoj je ovdje riječ, dotični ispadaju poput najljepših manekenki, starleta i porno diva na svijetu.
Tvrtka Denag nastala preuzimanjem nekad itekako poznatog tunera pod nazivom Lotec. Adresom je u Njemačkoj, a proizvodnja je iz nekog razloga preseljena u Japan. Dakle, Nijemci zaprimaju narudžbe, Japanci proizvode automobile i onda se automobili šalju klijentima diljem svijeta.
Tako bi to nekako trebalo izgledati, ako je vjerovati zdravoj logici.
Uglavnom, osnovna je ideja iza postojanja ove tvrtke kupcima osigurati apsolutnu ekskluzivnost i pri tome podsjetiti na neka prošla vremena, odnosno na sve ono čime su automobili nekada fascinirali kupce i tržište.
Dakle, u osnovi same ideje reklo bi se kako je riječ o jako dobro osmišljenoj priči zbog koje bi tržište automobila bez problema moglo biti obogaćeno za poneki predivan i poseban model izrađen s puno ukusa, ljubavi i volje.
Hmmm…
E sad… Iako je zapravo riječ o stijeni koja s nekih 120 m iznad razine mora ukrašava lijevu obalu njemačke rijeke Rajne, za neke je Lorelei sirena. Za neke je druge Lorelei nimfa. Treći pak u obliku pjesama i balada tvore legendu o Lorelei, kao što je to npr. slučaj s Heinrichom Heineom ili pak Clemensom Brentanom koji su ovu lijepu i misterioznu djevu opjevali na svoj način.
No za tvrtku Denag je Lorelei ispala automobilom. Luksuznim, tehnološki superiornim i sveopće poželjnim oličenjem luksuza i performansi.
Ili je barem tako trebalo biti.
No negdje po putu je iz cijele te superiorne luksuzno-emotivno-automobilske priče nastao kaos, a Lorelei je preobličena (ili bolje rečeno izobličena) u automobil koji izgleda kao da je prošao barem tri sudara po putu od proizvodne trake do salona.
Posted by How Not to Design a Car on Sunday, 1 June 2014
Naime, Denag Lorelei predstavlja automobil baziran na Mercedesovoj W124 platformi, odnosno na automobilu iz kojeg je niknula E-klasa kakvu danas poznajemo.
I to je onaj najbolji i najpozitivniji dio priče. Jer svi znamo koliko je W124 kao automobil kvalitetan, robustan i otporan na zub vremena. Ali i klasičan u svojoj pojavi, odnosno na neki tradicionalan način i lijep.
Stoga bi se moglo pretpostaviti kako će ljupka Lorelei od te vječne baze napraviti korak unaprijed. No umjesto toga su genijalci unutar zidova tvrtke Denag uspjeli napraviti apsolutno najružniji, najbesmisleniji i najjadniji automobil svih vremena.
Pogotovo ako se dotični gleda s boka.
Posted by How Not to Design a Car on Sunday, 1 June 2014
Linija krova identična je onoj koju je potpisao i proizveo Mercedes-Benz. Kotači su također poznatog nam dezena i milijardu su puta viđeni na raznoraznim primjercima ove generacije E-Klase.
Ali sve ostalo izgleda kao apsolutni kaos – od panela vrata i blatobrana, preko prednjeg i stražnjeg kraja automobila, pa sve do rubnjaka u obliku napola prepiljene kocke. Samim time automobil izgleda poput Arhimedovog mokrog sna – s time da je Arhimed prije odlaska u zemlju snova posjetio Kolumbiju i pošmrkao kompletnu dužinu autoceste Troncal de Sierra – zajedno s isprekidanim linijama.
Jednostavno nema drugačijeg objašnjenja za ovakvu nakaradu na četiri kotača.
Posted by How Not to Design a Car on Sunday, 1 June 2014
Denag Lorelei izgleda kao da se našao u sendviču, tj. preživio sudar s još dva automobila. I to vrijedi za sve kuteve i dimenzije ove upropaštene E-klase.
Moram priznati da mi kao dizajneru apsolutno nije jasno kako su u Denagu uspjeli postići identičan nivo vizualne devastacije sa svih strana. No kako fotografije zorno pokazuju, ovi su Nijemci u tome itekako uspjeli.
Samim time je Denag Lorelei ne samo ispao jednim od najružnijih automobila svih vremena, već uz njega čak i Pontiac Aztek ispada poželjnim automobilom.
A kada se u cijelu priču upetljaju još i komponente poput u najmanju ruku neobičnog ravnog područja na dijelu poklopca stražnjeg prtljažnika, te neugodno podignutog i nepotrebno glomaznog stražnjeg blatobrana, stvari poprimaju već poprilično užasnu dimenziju postojanja.
A to i dalje nije sve.
Posted by How Not to Design a Car on Sunday, 1 June 2014
Cijeli je bok u najmanju ruku ukusno udubljen. Obrubni luk stražnjih kotača zbunio bi čak i Salvadora Dalija, a uz sav je taj dizajnerski kaos netko u procesu zaboravio predvidjeti mjesto za registarsku oznaku na automobilu.
Odnosno u obliku skraćenog prijevoda, automobil i s boka izgleda užasno.
Posted by How Not to Design a Car on Sunday, 1 June 2014
Nastranim traženjem „pozitivnih strana“ ovog automobila dolazimo do njegovog prednjeg dijela.
Dotični je i dalje grozan, te bi bez problema mogao natjerati luk da zaplače, ali u usporedbi s ostalim plohama i dijelovima djeluje otprilike 25% manje ružno od ostatka ovog automobila.
Kromirani okvir rešetke na sredini prednje haube izgleda kao da je napušeni adolescent iz prkosa krenuo crtati ukras prednjeg kraja nekog Alfa Romea. Prednji farovi izgledaju kao da su skinuti s Volkswagenove „Bube“ s početka šezdesetih, a nepotrebne uglate i zaobljene plohe u kombinaciji s ova dva detalja prednji kraj Lorelei čine nalik onom kakav je na sebi sredinom osamdesetih imao Stutz Victoria.
Uglavnom, od naprijed Denag Lorelei izgleda kao da boluje od nekog opakog sindroma za koji nema lijeka. Ali u usporedbi s ostatkom ove pokretne njemačko-japanske nakarade na četiri kotača, prednji je dio zapravo super.
Posted by How Not to Design a Car on Sunday, 1 June 2014
No vjerovali ili ne, najgora stvar vezana uz ovaj automobil nije njegov „dizajn“, već njegova cijena. I jednostavno ne znam kako bih ublažio brojku koja upravo slijedi, pa neću ni pokušavati.
Dakle, cijena ove otečene E-klase 1995. godine iznosila je 1.700.000 Franaka, odnosno nekih 310.000 Eura.
I to je bilo 1995. godine, odnosno prije svih mogućih i nemogućih inflacija i sličnih situacija na tržištu novca.
U današnje vrijeme bi iznos bio uobličen u nekakvih 525.000 Eura, a to bi bilo puno čak i za AMG E55 iste generacije, ali sa zlatnom karoserijom, platinastim kotačima i punim interijerom kavijara, šampanjca, dijamanata i porno-zvijezda.
Ni tada nitko normalan ne bi dao pola milijuna Eura za Mercedesovu E-klasu, a kamoli za jedan nakaradan primjerak poput Denagovog izobličenog Mercedesa pod nazivom Lorelei.
Posted by How Not to Design a Car on Sunday, 1 June 2014
Usprkos tome smo pronašli podatak koji kaže da su prodana dva primjerka ovog pokretnog užasa.
Pa ako je tome doista tako, mišljenja smo kako bi nekim ljudima trebalo zabraniti korištenje novaca u općenitom smislu.
Ali u krajnjoj liniji eto nam materijala za smijeh kada se nađemo s ekipom na kavi.
A i to valjda vrijedi nešto…
