Toyota (konačno) na vrhu trona
Nije prva, ni druga, ni treća, već ukupno dvadeseta sreća. Ali tko još broji nakon ovog rezultata na legendarnih 24 sata Le Mansa…
Toyota je konačno uspjela. Za domovinu japansku pao je i Le Mans. I tako je bilo cijeli vikend – od prvih kvalifikacija nadalje, pa za slavlje i opijanje do zaborava itekako ima mjesta i povoda.
Prva dva mjesta na podiju ovog do sada 86. izdanja ove legendarne utrke izdržljivosti unutar LMP1-klase zauzele su dvije Toyote, a Fernando Alonso je zajedno sa svojim timom sastavljenim od Sebastiéna Buemija i Kazukija Nakajime slavio pobjedu. I to je sasvim u redu.
Toyota je dominirala praktički od prvog pojavljivanja na stazi, te je već u četvrtak tijekom testiranja Nakajima-san postavio najbrže vrijeme staze. A onda je uslijedila totalna dominacija koja je na kraju rezultirala 1. i 2. mjestom na utrci.
Doduše, nije baš sve išlo kao po loju, jer je Alonso u jednom momentu zaradio „Stop and Go“ kaznu, te se našao čak dvije minute iza svojih timskih kolega u drugoj Toyoti. No tijekom noći je Španjolac pokazao svijetu zašto je i dan-danas jedan od najboljih vozača na svijetu i u zoru je utrku u Le Mansu opet vodila njegova Toyota. I tako je ostalo do kraja utrke, kada je tim Alonso-Buemi-Nakajima završio pune dvije minute ispred svojih timskih kolega, odnosno čak dvanaest minuta ispred trećeplasiranog Rebelliona R13 za čijim su se volanom izmjenjivali Thomas Laurent, Mathias Beche i Gustavo Menezes.
Doduše, vječni bi kritičari i „hejteri“ mogli bez problema reći kako je ovaj Toyotin uspjeh većim dijelom polučen iz Porscheovog povlačenja iz utrka izdržljivosti, ali ne treba zaboraviti da je Toyota i prošle godine pokazivala itekako dobru formu. Sve do momenta kada je po tko zna koji puta kvar progutao svu nadu u uspjeh, te je Porsche slavio pobjedu.
Stoga vrijedi pretpostaviti kako bi se Porsche ove godine najeo prašine iz Toyotinih guma, jer kvarova za Japance ovaj puta nije bilo. Samim time nije nedostajalo potencijala, brzine i svega ostalog što je potrebno za pobjedu na ovoj legendarnoj utrci, pa je kapitalizacija istog od strane najbržeg trojca definitivno u rangu Porscheovog prošlogodišnjeg nastupa.
Uostalom, to potvrđuju i vremena s kojima se ekipa iz Toyote itekako može pohvaliti.
Za one kojima statistika predstavlja alfu i omegu u životu, recimo da je Toyota s ovim nastupom izjednačena s Mazdinim nastupom iz 1991. godine, kada je ekipa iz Hiroshime s Wankelom slavila identičan završetak utrke na 24 sata Le Mansa. No vrijedi spomenuti i Alonsa koji bi se ove godine mogao izjednačiti s Grahamom Hillom i postati drugi po redu vozač kojem se smiješi tzv. „Triple crown of Motorsport“, tj. odnošenje pobjede u tri različite kategorije auto-sporta tijekom jedne sezone.
Prošle je godine Alonso bio jako blizu te titule, ali ga je kvar na utrci Indy 500 u tome spriječio. No tvrdoglavi Španjolac ne odustaje i ove godine pokušava ponovno.
…a do sada bi se reklo da mu ide – pogotovo što se tiče ovog nastupa na 24 sata Le Mansa.
Uglavnom, kada se sve zbroji na hrpu i kvadrira, Toyota je konačno zasjala kao pobjednik jednog velikog natjecanja i ove legendarne utrke. Godinama se trudilo i tvrdoglavo pokušavalo kroz raznorazne pokušaje i pogreške, a sudeći po nekoliko prošlih nastupa na momente je djelovalo kao da Toyota nikada neće uspjeti pokoriti Le Mans. No ove su se godine kockice stvarno poklopile kako treba i ovaj je uspjeh definitivno vrijedan slavlja.
Stoga se ne želim pretvoriti u izbornika nogometne reprezentacije i šakom i kapom po tko zna koji puta dijeliti iste besmislene floskule, već je najbolje jednostavno čestitati Japancima na ovom uspjehu i nadati se da će ga iduće godine ponoviti.
A Fernandu Alonsu želim(o) sve najbolje u osvajanju trostruke krune.
Željama se pridružuje i Baka Biserka.
