Top 5 razloga za propadanje FCA-grupacije
Vjerovali ili ne, svih pet stavki imaju istu zajedničku nišu…
05. Sergio Marchionne i umirovljenje za Lanciu
Istini za volju, Lancia kao marka nikada nije bila pretjerano zdrava. Oduvijek su se iza vrata te tvrtke proizvodila tehnološka čuda, ali se na kvalitetu finalnog proizvoda nikada nije obraćalo previše pažnje. Sve je u proizvodnji bilo nekako „ma može to tako…“ i stoga je Lancia iz desetljeća u desetljeće usprkos statusu pionira na mnogim poljima auto-industrije ispadala nesposobnim i nepoželjnim proizvođačem automobila koji uporno proizvodi krame i krntije. Redale su se tužbe, ukidala se prisutnost na pojedinim tržištima, te je nezadovoljstvo kupaca raslo iz dana u dan.
No Lancia je jedna od onih tvrtki bez kojih usprkos redovitim gafovima i problemima svijet automobila nikako nije isti. Riječ je o proizvođaču automobila koji je redefinirao pojedine grane auto-sporta, te na tržište ponudio neke vječno poželjne modele. Uostalom, kako drugačije definirati Deltu, Gammu, Stratos, Fulviju, Betu i još desetke brzih, beskompromisnih i stvarno fascinantnih modela?
Jednom riječju, nikako. I zato ostaje gorak okus u ustima kada se pogleda posljednja serija modela u ponudi ove slavne marke: hrpa bezličnih preimenovanih Chryslera i jedan Punto autističnog izgleda. Prestanak ponude svih modela osim jednog prestao je praktički par mjeseci nakon što su u tom jadnom izdanju izašli na tržište. Potom je prodaja ograničena na tek nekoliko zemalja, a onda je čovjek u puloveru odlučio Lanciu skinuti s aparata i ugasiti je zauvijek. I zato treba otići s funkcije koju obnaša.
04. Sergio Marchionne i užasna ponuda FIAT-ovih modela
Dino, X1/9, 131 Abarth, Tipo SediciValvole, Uno Turbo, 127 Sport, 128 Sport, Panda 4×4, Topolino, Cinquecento, Barchetta, Coupé, Bravo HGT, Ritmo Abarth 130TC, 850TC, 124 Coupé, 124 Sport Spider, Campagnola…sve su to modeli s kojima je FIAT svojevremeno fascinirao svijet automobila.
Ponuda je tijekom pojedinih godina brojala i preko deset različitih modela. I svi su se nekako prodavali – neki bolje, a neki slabije. No dolaskom čovjeka u smeđem puloveru na vlast, od 2004. godine do danas FIAT nudi tek sporadični podsjetnik na neka prošla vremena i hrpetinu varijacija na temu modela 500.
FIAT 500…FIAT 500X…FIAT 500C…FIAT 500L…FIAT 500L Trekking…FIAT 500 Abarth… Sve su to isti i različiti modeli s kojima je FIAT već dosadan i Bogu i Vragu. Sama ideja retro-moderne „petstotke“ na tržištu egzistira još od 2007. godine, dok Punto u praktički nepromijenjenom izdanju u ponudi stoji od 2005. Sporadični Bravo i njemu slični modeli nisu niti vrijedni spomena, a onda je tu i oživljeni 124 Spider, koji (onako usput rečeno) svojoj sestri u obliku Mazde MX5 može samo gutati prašinu. Dakle, g. Marchionne je FIAT pretvorio u dosadan serijal suludog trošenja novaca na izvedenice modela koje nikome nisu interesantne. I zato treba otići s funkcije koju obnaša.
03. Sergio Marchionne i nemogućnost dogovora s drugim proizvođačima
Pod nemogućnošću dogovora podrazumijevam nebrojene inicijative FCA-grupacije oko suradnje na polju razvoja novih modela i tehnologija s nekim drugim proizvođačima. Mercedesu je uspjelo dogovoriti se s Renaultom i Nissanom. BMW je s Toyotom vezano uz neke modele razvio skoro simbiotski odnos, a isto vrijedi i za PSA-grupaciju koja je nedavno kupila Opel. Dakle, može se.
No Sergio Marchionne je zbog svog vođenja FCA-grupacije naletavao skoro isključivo na zatvorena vrata. Njegovi su prijedlozi vezani uz suradnju FCA-grupacije s pojedinim markama odbijen nebrojeno puta, a gore je spomenuta PSA-grupacija radije kupila Opel, nego sklopila ikakav ugovor s Marchionneom i njegovim posrnulim korporacijama unutar grupe. Čak se i Mary Barra kao prva žena GM-korporacije i procesuirana osoba zbog gubitaka novca, ugleda i života zbog tvorničkih grešaka GM-ovih automobila, doslovce nasmijala u lice g. Marchionnea, kada je ovaj predložio suradnju između FCA-grupacije i General Motorsa. A to već samo po sebi govori sasvim dovoljno. Uglavnom, bez strateških je partnera FCA-grupacija prepuštena samoj sebi, a za velik dio toga kriv je upravo Sergio Marchionne. I zato treba otići s funkcije koju obnaša.
02. Sergio Marchionne i uskrsnuće Alfa Romea
Iako je Alfa Romeo jedan od posljednjih Mohikanaca iz „onog“ vremena, te su mnogi auto-entuzijasti diljem svijeta strahovali da će upravo zbog tog statusa dolaskom g. Marchionnea doživjeti Lancijinu sudbinu, to se ipak nije dogodilo. Dapače, čovjek u puloveru je odlučio upravo Alfu odvesti među onaj najbolji dio „Premium“ segmenta, te poraditi na revitalizaciji najslavnijih vremena za ovu marku. No od tada do danas je prošlo skoro desetljeće i pol, a rezultati su u najmanju ruku neuvjerljivi.
Da…Giulia Quadrifoglio je super. Stelvio je prvi Alfin SUV. 4C opstaje usprkos skoro nikakvoj prodaji, a Giulietta i dan-danas stoji na tržištu kao vrlo poželjan kompaktni gradski automobil. Čak se i MiTo usprkos korijenima od Punta i višoj cijeni nekako opstaje. No i dalje je riječ o tek pet modela od kojih je jedan nedostupan većini, dok dva predstavljaju već stoput prožvakanu priču i nikome nisu pretjerano zanimljivi. Uglavnom, čak i Ferrari trenutno ima više modela u ponudi od Alfe. Ponovni ulazak u svijet Formule 1 također je podigao prašinu, no s obzirom na to da izuzev tek sporadično razbacanih logotipova po bolidu cijelu priču zapravo vodi i potpisuje Sauber, možda taj dio i nije toliko bitan koliko se inicijalno činilo. Stoga kao sukus svemu vrijedi reći kako je Alfa Romeo i dalje jako daleko od onoga gdje bi unutar 14 godina mogla i trebala biti, pa toliko o revitalizaciji, aktualizaciji i inim drugim „zacijama“. A za sve je kriv Sergio Marchionne. I zato treba otići s funkcije koju obnaša.
01. Sergio Marchionne i Ferrarijev SUV-model
Prošlo je tek neko kraće vrijeme od Marchionneove izjave „Prije ću si pucati u glavu, nego da dozvolim proizvodnju Ferrarijevog SUV-modela“, a danas stvari izgledaju uvelike drugačije i dijametralno suprotno. Ferrarijev SUV-model je postao stvarnost koja vrijeđa svakog pravog auto-entuzijasta, a tu je stvarnost odobrio upravo g. Marchionne – i to bez metka u glavi. Dakle, čovjek je s*ao koliko je dug i širok, zar ne?! I da…Ferrari će od takvog modela zasigurno profitirati, jer bogata ekipa i dalje ima dovoljno mjesta u garažama za jedan Ferrari – ma kakav on bio i čemu god služio. Uostalom, Porsche se s Cayenneom uspio izvući iz (tko zna koje po redu) poprilično sigurne propasti, a Lamborghini kreće u pohod na to poprilično konfuzno tržište glorificiranih karavana s hrpom konja i opreme. Ali Ferrari za početak nikada nije bio proizvođač velikih serija automobila i u tome (izuzev činjenice da Ferrari i SUV odjednom stoje u sklopu iste rečenice) leži jedan dio problema. Zatim vrijedi istaknuti vječno obrnuti pristup tržištu, tj. prvo utrke, a onda civili – pristup s kojim je Enzo Ferrari tvrdoglavo prkosio vremenima i tržištu od osnutka tvrtke do svoje smrti. Stoga će Ferrarijev SUV već sam po sebi zasigurno preokrenuti percepciju prema Ferrariju kao proizvođaču automobila, a zbog svega toga se „Il Commendatore“ Enzo najvjerojatnije okreće u vlastitom grobu.
Realno gledano, koliko god da se ljudi bunilo kada je Luca di Montezemolo bio „veliki gazda“ u Ferrariju, taj je čovjek znao što radi i od tradicije nije odstupao ni pedlja.
Ferrari je tijekom sveg tog vremena cvjetao u Formuli 1, a kvaliteta modela i njihova raznolikost proširena je praktički do neprepoznatljivosti. I zbog toga je signore Luca u usporedbi s ovim klaunom u puloveru čovjek kojeg treba cijeniti. No Sergio Marchionne je i dalje gazda, Ferrari i dalje propada u domeni auto-sporta za koju je praktički sinonim, te je donedavno „čvrsto stajalište“ prodano za koji Ferrarijev prodani primjerak viška. A za sve je kriv Sergio Marchionne. I zato treba otići s funkcije koju obnaša.
Sve ostalo su priče za malu djecu ili pak za one koji nemaju pojma čime je sve talijanska auto-industrija zadužila svijet automobila. Amen.
