Hyundai je Isusu poklonio Wi-Fi
Priznajte – jeste li ikada pročitali čudniji naslov na jednom portalu posvećenom svijetu automobila?
Nekada davno je komunikacija imala vrlo jednostavne tokove. Radilo se prvenstveno o razgovorima u četiri ili više očiju. Zatim se komuniciralo telefonski putem zmljane linije. A onda je tu bila pošta preko koje se komuniciralo pismeno. I to putem običnih, preporučenih i još nekih varijacija na temu pošiljki koje smo tu i tamo slali jedni drugima iz poštanskih ureda.
Onda je stigla era mobitela i odjednom smo sve one brojeve telefona iz glave preselili u imenike svojih malih plastičnih pomagala. I zaboravili većinu njih.
A onda se pojavio Internet i digitalna verzija onoga što smo u nekim prošlim vremenima slali kroz gore navedene poštanske usluge i kanale.
Zatim su se Internet i mobitel odjednom spojili i nastao je podatkovni kaos koji je reguliran prvenstveno novim tehnologijama koje su omogućavale brži protok informacija i podataka.
A onda je sve zajedno pojavom društvenih mreža otišlo k vragu.
Naime, u današnje vrijeme prosječan čovjek na mjesec potroši oko pet gigabajta prometa unutar dvije do tri točke s kojih pristupa Internetu. To u prijevodu znači da sve silne slike, tekstovi, pornografija i ostatak sadržaja okupiraju poprilično puno vremena današnjem prosječnom čovjeku,. A to pak u prijevodu znači da sve to skupa i košta određenu količinu novaca.
Doduše, na poslu je Internet besplatan (za one koji imaju pristup na mrežu), a kod kuće je većinom riječ o nekoj „flat-rate“ tarifi uz koju se oko potrošnje megabajta ne treba brinuti. I onda na kraju cijele priče mobilni operateri uz besplatne minute i poruke danas nude šaku megabajta za sitne novce, što pak i opet olakšava komunikaciju s vanjskim svijetom.
Samim time je prosječnom čovjeku ipak lakše komunicirati. Pogotovo ako se komunikacija svodi na nekolicinu aplikacija ili neku društvenu mrežu. No ako ćemo realno, većina nas se izuzev tim jeftin(ij)im tarifama i dalje voli priključiti na neki Wi-Fi i besplatno surfati mrežom, stavljati blesave i nepotrebne „selfie“ fotografije po društvenim mrežama. A onda i čitati o najnovijem Severininom dečku ili o revolucionarnim tehnikama mršavljenja koje su „prepale doktore“.
E sad… To da Wi-Fi mreža nikad nema dovoljno predstavlja činjenično stanje. Situacija je takva čak i u našim krajevima, gdje je populacijski gledano priča nalik ementaleru.
Stoga ne treba puno mašte da bi se zamislilo kako po pitanju tog bežičnog protoka informacija funkcioniraju puno naseljenije zemlje od ove naše.
Jednom riječju – gusto.
Da bi se tome doskočilo, a i da se istovremeno pokaže moć sponzora, brazilska je podružnica tvrtke Hyundai kao glavni sponzor četvorice brazilskih olimpijaca odlučila Isusu Iskupitelju smještenom na jedan od najpoznatijih turističkih vidikovaca na svijetu podariti besplatan Wi-Fi.
Da… Govorim o onom u Isusu Iskupitelju koji svojim raširenim rukama iz dana u dan bdije nad gradom pod nazivom Rio de Janeiro.
Sam Isus Iskupitelj naravno ne treba Wi-Fi. Jer ljubav prema čovječanstvu od njega dolazi nekim drugim (i puno bržim) kanalima.
No zato štovateljima u obliku turista koji svake godine u ogromnim količinama stižu ovom Isusu pod noge treba alternativa skupim cijenama roaminga i često sporim vezama njihovih pružatelja mobilnih usluga.
Zato je brazilska podružnica Hyundaija istupila na svjetlo i najposjećenijeg Isusa na svijetu oplemenila routerima koji će aktualnim i budućim štovateljima i posjetiteljima dati priliku da bez dodatnih troškova „okinu“ koji „selfie“ s Iskupiteljem.
A potom i da to blaženo iskustvo podijele s prijateljima na društvenim mrežama.
Uglavnom, kako je krenulo, Hyundai bi uskoro mogao Isusu pokloniti i nekolicinu automobila, kako bi se štovatelji što lakše mogli popeti do njegovih nogu i razgledavati Rio onako kako ga (prema vjerovanjima mnogih) Bog razgledava svaki dan.
A za naše krajeve moram priznati kako je prava sreća da Hyundai nema ovakvih ideja, jer bi u protivnom Kerumove želje vezane uz Isusa ponad Splita i raznorazne druge kipove već odavno bile konkurencija mobilnim operaterima.
U tom bi se slučaju s jedne strane nekada davno kovrčavi striček Željko još jednom mogao sam predstaviti kao izbavitelj i mecena. Ali bi s druge strane takav potez ipak mogao predstavljati dodatnu prijetnju ionako posrnulom hrvatskom gospodarstvu.
Stoga je možda bolje da Isus Izbavitelj ne dolazi u Split. Odnosno da ako ipak kojim slučajem svrati ne donosi svoju Wi-Fi mrežu sa sobom, već se priključi onoj gradskoj. Ionako je besplatna.
