Peugeot i još jedna „specijalna edicija“
Nakon oživljavanja Roland Garros verzije malog kompakta pod brojem 208, iz Peugeota je stigla vijest o još jednom modelu koji je podvrgnut dorađivanju – pogotovo u smislu naljepnica.
Za one koji za Peugeot 2008 Urban Cross još nisu čuli, recimo da se radi o automobilu koji se gura pod klasifikaciju malih gradskih SUV-a, odnosno Crossovera. Time je dotični model bačen pred konkurenciju u sklopu koje već godinama (iz meni nepoznatih razloga) vlada Nissan Juke, što pak sudeći prema prodajnim rezultatima za taj Nissanov modela nalik Pokemonu baš i nije najbolji potez. No u Peugeotu očito ne misle tako, jer 2008 Urban Cross slovi „konkurentnim“ u toj domeni svijeta automobila, pa neka im bude.
Osobno ne samo da ne preferiram taj svijet izopačenih malih automobila koji zbog svoje povišene karoserije i „lakoće upravljanja“ (kako mnoge brošure tvrde) svojim vlasnicima nude samo dobro upakiran marketinški trik. Nisam fasciniran visinom i ljuljanjem takvih automobila, ne privlači me (i dalje) mali međuosovinski razmak, a ne „padam“ ni na prodavanje „muda pod bubrege“ (kako bi to stara narodna uzrečica dobro opisala), pa ako se mene pita, ovaj segment tržišta automobila jednostavno ignoriram većinu vremena.
No Peugeot jednostavno ne mogu ignorirati, jer iako vrijedi spomenuti sav trud koji ova marka ulaže da bi na tržištu barem dijelom vratila onaj stari sjaj, ovakvi pokušaji je samo vraćaju nekoliko koraka unazad.
Naime, Peugeot je (uz još neke francuske proizvođače automobila) već godinama na apsolutno zadnjem mjestu u smislu pouzdanosti i kvalitete. To je trend koji je započet tamo negdje početkom novog milenija i izgleda da se Peugeot s time bori već više od jednog desetljeća.
Trud zaposlenika ove tvrtke je neosporan, no ako ćemo biti realni, isti je taj trud relativno bačen u vjetar, jer već unificiranim dizajnom s idejom tupavog prednjeg kraja i detalja koji ga prate, svaki Peugeot zapravo izgleda poput glupe plavuše koja jednostavno nije shvatila vic, te je umjesto priznanja te činjenice ponudila širok i glupav osmijeh.
Realno gledano, svi Peugeotovi modeli već godinama pate od tog sindroma „glupog osmijeha“ i velikom broju štovatelja svijeta automobila taj dio više čak nije ni smiješan.
Dapače, većina jednostavno s tugom u očima gleda kako je proizvođač koji je nekad na tržište nudio neke od najzabavnijih automobila na svijetu prepušten jadnim trendovima kojima se pokušava pristupiti iz „drugog kuta“.
Samim time i 2008 Urban Cross jednostavno nije moguće gledati na drugačiji način, jer u krajnjoj liniji dotični model nije ništa više nego „obična“ verzija ovog modela s dodatkom genetskog koda prosječne čaplje.
Iako se ova specijalna verzija modela nudi s već dobro poznatim oznakama PureTech i BlueHDi (što u prijevodu znači benzinski i Diesel motor), te sa svojih 110 i 100 konjskih snaga na tržište nude ispuštanje prihvatljive količine ugljičnog dioksida, to svejedno ne znači da je uz formu i eko-mentaliste zadovoljena i funkcija, jer ako se u obzir uzme težina današnjeg „malog“ automobila, postaje jasno kako ni ovaj neće ni približno očaravati performansama.
No u Peugeotu su iz nekog razloga odlučili da je stotinjak konja sasvim dovoljno, pa oko toga nema smisla pretjerano trošiti riječi.
Interijer je usprkos inicijalnom dojmu udobnosti i kvalitetnih materijala jednostavno dosadan. Siv, plastičan i bez neke pretjerano promišljene generalne priče koja bi ga istaknula među konkurencijom.
S obzirom na današnje konkurente u segmentu Crossovera, čovjek bi pomislio kako će jedna specijalna i limitirana serija novog modela imati sto i jedan očaravajući detalj, te kako će boravak u jednom takvom interijeru biti raj za osjetila. No u Peugeotu su taj dio priče jednostavno preskočili, te izuzev nekoliko nijansi sive i nekolicine koliko-toliko na opip različitih materijala nitko nije posebno obratio pozornost.
Samim time interijer prosječne Opel Vectre s kraja devedesetih ispada ultra-inventivnim mjestom za boravljenje, što pak ovom automobilu nikako ne ide „na čast“.
U smislu eksterijera vrijedi reći kako je dizajn samog automobila zapravo dosadan, te je još jednom vidljiv kroničan nedostatak bilo kakve inspiracije u tom dijelu priče o ovom automobilu. Linije su oble i isprekidane s raznoraznim detaljima koji imaju i nemaju smisla, a prednji i stražnji kraj su posebno neinteresantni zbog (i dalje) glupavog osmijeha koji se proteže prednjim dijelom, te oveće praznine koja dominira stražnjim.
No ova limitirana i specijalna verzija povišene 2008-ice dolazi s jednim „maštovitim“ detaljem koji bok automobila „u vizualnom smislu istovremeno čini primamljivim i posebnim“… Da, govorim o nekoliko narančastih traka koje se u kombinaciji s nekolicinom crnih i sivih protežu preko boka ove specijalne i limitirane 2008-ice.
Jeste li i vi ostali bez teksta?
S obzirom na utrnute prste i nemogućnost daljnjeg nabrajanja nebitnih detalja vezanih uz ovaj (isto toliko) nebitan automobil, za kraj bih samo ponudio zaključak koji izuzev „Bravo za Peugeot“ nudi i činjenično stanje koje govori o tome da ova marka i dalje pliva u moru vlastitog neznanja, te svoje kupce već odavno ne opisuje kroz sportske aspiracije ili pak one usmjerene prema udobnoj i bezbrižnoj vožnji nevezano uz cestu na kojoj se nalaze. Dapače, današnje kupce Peugeotovih automobila (izuzev modela RCZ) moguće je opisati kao gomilu prema svijetu automobila apsolutno nezainteresiranih ljudi, kojima je Peugeot sinonim za automobil, dok im je automobil istovremeno sinonim za „nužno zlo“.
Naravno da je to generalni stav autora i da kao takav nije baš stopostotno objektivan, no ako ćemo realno, da li je doista ispravno reći da 2008 Urban Cross u ovoj limitiranoj i „posebnoj“ verziji dokazuje suprotno?
















