Mercedes-Benz „Evolution II“ slavi srebrni pir
Ako se mene pita, rekao bih da je riječ o jednom od najposebnijih Mercedesovih modela svih vremena.
Mercedes-Benz W201 za mnoge je bio oličenje kvalitete i poslovične njemačke preciznosti, te jedan od „onih“ automobila koji i dan-danas oko sebe okupljaju mase zaljubljenika. No realno gledano, taj automobil ni po čemu nije „stršao“ izvan mase i samim time današnjim klincima na sam spomen ovog automobila neće biti jasno što je dotični značio za Mercedes-Benz, no i za svijet automobila kakav danas poznajemo.
Kada bi me netko zamolio da opišem ovaj automobil samo jednom riječju, to ne bi bilo moguće, jer ne postoji samo jedna riječ koja bi ga opisala u potpunosti s obzirom na sve kvalitete s kojima je ova generacija „baby-Benza“ stupala na tržište. Dapače, W201 je izuzev tradicionalističkog pristupa dizajnu (što je dobro), te udobnosti za sve putnike unutar poprilično velike količine prostora koju je ovaj automobil nudio, vlasnici su se mogli pohvaliti i s preko milijun kilometara u guzici, bez ikakvih velikih troškova i kvarova.
Da, Mercedes-Benz W201 (odnosno 190) bio je doista TOLIKO dobar.
E sad…kako ne bih zapeo u pričama koje nostalgični taksisti i dan-danas prepričavaju mlađim kolegama, naravno da ću se orijentirati prema onom posebnijem dijelu priče o ovom Mercedesovom modelu, odnosno o izvedenici koja je nazvana poprilično brojčano – 2.3-16.
Dotična je izvedenica Mercedesa 190E bila ojačana i samim time usmjerenija od ostalih varijacija na temu W201-ice, a ono najbolje vezano uz taj automobil bila je činjenica da njegovo 16-ventilsko srce potpisuje tvrtka Cosworth.
Naravno, kako je to u sklopu tih vremena bilo, Mercedes se ovaj automobil na tržište odlučio ponuditi prvenstveno zbog utrkivanja, tj. tadašnjih homologacijskih zahtjeva koji su podrazumijevali nekoliko stotina (ili tisuća) primjeraka civilne (tj. cestovne) verzije trkaćeg automobila, pa kako je BMW (kao najljući konkurent Mercedesu u sklopu DTM-a) na tržište predstavio M3 E30, to je bio samo logičan korak.
No tijekom godina je Mercedes-Benz 190E 2.3-16 postao legendom koja je na neki način, tj. više ili manje direktno presudila današnjim modelima koji iz ove tvrtke dolaze s potpisom luđaka iz AMG-a.
Nekoliko godina nakon predstavljanja ovog 2,3-litarskog čuda, na tržište je predstavljena i 2,5-litarska verzija, te od 1988. godine zapravo u punom jeku kreće legenda oko ovog modela, koja je ubrzo „evoluirala“ po prvi puta, no najbolje tek slijedi u obliku „Evolution II“ verzije te 2,5-litarske Cosworthove izmišljotine, koja je svjetlo dana doživjela 1990. godine.
Naime, kada je početkom ožujka 1990. godine salon automobila u Ženevi otvorio svoja vrata, javnost je ostala zaprepaštena onime što je Mercedes-Benz premijerno prikazao u sklopu svog izlagačkog prostora. Usprkos šturim najavama oko „redizajna“ ovog automobila, nitko nije očekivao da će Mercedesovi inženjeri otići u ekstreme i na tržište ponuditi ospojlereno i prošireno čudovište poput „Evolution II“ verzije 190-ice. Samim time su se mediji već pri prezentiranju modela na salonu automobila u Ženevi raspisali i legenda je započela, a tijekom sljedećih mjeseci i ubijanjem konkurencije tijekom sezone DTM-natjecanja koje je uslijedilo, ovaj je Mercedesov model u ovoj svojoj varijaciji na temu usprkos poprilično paprenoj cijeni postao jednim od najtraženijih automobila u sklopu novije povijesti te tvrtke.
Dodaci na karoseriji plod su tvrdoglavosti profesora jednog od najpoznatijih fakulteta u Stuttgartu, odnosno Richarda Epplera, koji je aerodinamička svojstva postojeće karoserije tjerao prema savršenstvu, te je u suradnji s AMG-om pomogao postaviti cijelu priču „na noge“ (tj. na 17-inčne kotače). Tome u prilog ide i anegdota iz tog vremena koja spominje jednog od glavnih tehnologa u BMW-u, koji je nakon premijernog prikazivanja ovog automobila natuknuo da „ako ovakvo krilo doista funkcionira i pomaže, morat ćemo redizajnirati naš zračni tunel“. Je li anegdota istinita ili ne, ne znam, no ono što znam jest da je krajem 1990. godine BMW doista redizajnirao svoj zračni tunel, pa vjerujem da je priča ipak istinita.
Bilo kako bilo, Mercedes-Benz 190E 2.5-16 Evolution II mogao se u to vrijeme izuzev iznenađujućeg koeficijenta otpora zraka od 0,29 pohvaliti i još pokojom brojkom, pa je tako nazivna snaga narasla na ukupno 235 konja, te je ovaj model mogao postizati i zavidne brzine i ubrzanja.
Napravljeno ih je ukupno 500 i svi su primjerci bili polakirani u tzv. „Blauschwarz“ (odnosno crno-plavu) boju, te su svi rasprodani u rekordnom roku, no krajem 1990. godine su proizvedena još dva primjerka u „Astral Silver“ srebrnoj boji, te su po cijeni od oko 80,000 dolara prodani privatnim kolekcionarima u Americi.
Realno gledano, u to je vrijeme bilo jačih limuzina na tržištu. Bilo je i bržih, glasnijih i opremljenijih automobila od ovog, koji su za poprilično manje novaca bili udomljavani vlasnicima na dnevnoj bazi. No niti jedan se automobil tog vremena nije mogao pohvaliti toliko ekstremnim i usmjerenim pristupom poput ovog i zato je 25-godišnjica ovog Mercedesovog modela itekako važna.
S druge strane je ovo jedini automobil koji je i na stazi mogao parirati BMW-ovom legendarnom E30 M3, te u vrijeme dok se Audi na stazi još uvijek na neki način tražio, svima pokazati kako Mercedes i BMW imaju što tražiti jedan kraj drugog na stazi.
Zato je ovaj Mercedes itekako vrijedan pažnje i obožavanja, pa se iskreno nadam da će se tijekom sljedećih tjedana i mjeseci u Mercedesu odlučiti na pravu proslavu 25-godišnjice postojanja ovog modela, jer sam mišljenja da se ovakav automobil iz te tvrtke više nikada neće ponoviti.
