Što zapravo predstavlja Koenigsegg?
…odnosno što ova tvrtka predstavlja u svijetu automobila današnjice, te po čemu je zapravo posebna?
Ako se malo zagledamo u kartu Europe i pogledamo na sjever, uočit ćemo Švedsku – zemlju koja se može pohvaliti s mnogo toga – od bogate povijesti (koja između ostalog uključuje i Vikinge koji su jednostavno zakon), preko za sjeverna područja unikatne klime, pa sve do ekonomije koja iz godine u godinu sve bolje kotira među ostatkom svijeta.
Dakle, reklo bi se da je Švedska u mnogočemu pomalo smrznuti raj na zemlji.
No s obzirom na to da ovo nije portal posvećen geografskim obilježjima i ekonomskim trendovima, naravno da ću se istog momenta maknuti s takvih tema i otići u onu koja zanima auto-entuzijaste poput mene.
Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, Švedska auto-industrija svodila se na Volvo i Saab, no kako je Saab nedavno propao i time je izbrisan iz registra aktualnih proizvođača automobila, Volvo je za mnoge ostao jedini uporni proizvođač automobila s tog područja.
Kažem za mnoge, jer isti ti mnogi nemaju pojma da u toj zemlji mraza i izobilja postoji još jedan proizvođač automobila koji iz godine u godinu postaje sve popularniji i zanimljiviji na tržištu.
Naravno, radi se o tvrtki Koenigsegg koja je u svijetu automobila zapravo relativno mlada, s obzirom na činjenicu da dotična postoji tek dvadesetak godina.
Od 1994. godine, kada je Christian von Koenigsegg po prvi puta dobio ideju oko izrade vlastitog super-automobila, do danas, kada je tržište takvim „boutique“ automobilima i tvrtkama već pomalo zasićeno, modeli ove tvrtke su ipak uspjeli dobiti svoje mjesto pod suncem. No to nikako nije došlo samo po sebi, već je u samu tvrtku, njene zaposlenike i način na koji ljudi unutar zidova te tvrtke razmišljaju uloženo jako puno novaca, vremena i strasti.
Za Talijane je pojam strasti svojevrstan karakterni opis, što se dokazuje kroz velik broj toga čime se ljudi te zemlje bave. No u svijetu automobila strast ponekad ipak nije dovoljna, jer se njome zamjenjuju neki drugi atributi koje današnji automobili moraju imati. No Talijani to baš i ne razumiju najbolje i zato njihovi automobili u pravilu i ne kotiraju baš najbolje u svijetu ergonomije, kvalitete, tehnologije i svih ostalih danas aktualnih dijelova auto-industrije, jer veliku većinu njih preuzima upravo strast koja ne mora nužno značiti strastveno pritezanje pojedinih dijelova karoserije ili podvozja. Dapače, ne samo da se takvim proizvodnim procesima u Italiji ne pristupa strastveno, već se još strastvenije odlazi na pauzu za ručak, cigaretu ili jednostavno blejanje u „belle donne“ ili utakmicu na televiziji, što neminovno rezultira poprilično lošim i nekvalitetno sastavljenim automobilima.
Iznimke tog pravila bile bi uobličene u Ferrari, Lamborghini, Pagani i još poneke tvrtke koje isto tako strastveno pristupaju svojim modelima, no u segmentu „mainstream“ automobila je sva ta strast jednostavno suvišna.
No zašto uopće spominjem taj pojam? Jednostavno zato što je uz Švedsku vezano jako puno drugih pojmova, no strast nije jedan od njih, pa stoga čudi kako je tvrtka Koenigsegg upravo taj ljudski osjećaj stavila na prvo mjesto pri osmišljavanju, izradi i razradi svojih modela super-automobila.
Jasnije?
Uglavnom, Koenigsegg je tijekom ovih dvadesetak godina postojanja na tržište ponudio nekolicinu modela. Dotični na papiru i bez nekog objašnjenja zapravo nazivima izgledaju dosadno, no kada se malo pogleda u dubinu materije jasno se vidi kako „dosadno“ nije ni u vokabularu vlasnika ove tvrtke. Dapače, svaki model ima neko svoje značenje, pa tako npr. Trevita znači „tri bijele“, Agera znači „pokret / pokrenuti se“, dok One:1 nema doslovan prijevod, no zorno prikazuje omjer maksimalne snage i ukupne mase automobila.
Uglavnom, Christian von Koenigsegg posjeduje ogromnu strast prema brzini i super-automobilima, a uz to je i dovoljno inteligentan da uz svaki model ponudi i objašnjenje oko naziva i onog što dotični predstavlja na tržištu.
Ono po čemu se Koenigsegg razlikuje od ostalih tvrtki u tom polju luksuza i brzine moguće je vidjeti i kroz raznorazna eksperimentiranja s bio-gorivima, hibridnim pogonskim agregatima i svom silom poigravanja s raznoraznim materijalima poput aluminija, magnezija i karbona. Samim time ova tvrtka u mnogim poljima ispada pionirom pojedinih tehnologija, što pak uz ogromne količine snage i brzine, te vrhunsku upravljivost i kvalitetu izrade na najvišem mogućem nivou u svijetu super-automobila itekako ima svoju težinu – težinu kojoj Ferrari i Lamborghini još i dan-danas u mnogim segmentima nemaju usprkos nastojanjima da se postigne.
Dakle Koenigsegg je tvrtka koja jako dobro zna što radi, te su njihovi modeli danas pozicionirani u sam vrh onoga što današnja auto-industrija može ponuditi svojim kupcima (odnosno bolje rečeno klijentima) i štovateljima diljem planete, pa samim time ne čude najave oko daljnjeg razvoja i preskakanja na još viši nivo u bližoj budućnosti.
To naravno mnogima od nas neće značiti baš puno, jer u neke od Koenigseggovih modela nikada nećemo sjesti, a kamoli ih provozati po cesti ili stazi. No to svejedno ne znači da o njima ne možemo sanjati, što je u svakom slučaju jako dobra stvar, jer takvih je polja snova u današnjem svijetu automobila iz dana u dan sve manje i manje.
Zato volim ovu tvrtku i sve gromoglasne modele koji su njeno postojanje obilježili, a siguran sam i da nisam jedini koji tako razmišlja.
